Gž-859/2002-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: VIII Gž-859/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Žabčić, kao predsjednika vijeća, Željka Glušića i Antonete Valentić, kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja T.M. iz Z., kojeg zastupa S.H., odvjetnik u Z., protiv tuženice S.B. iz Z., koju zastupa M.M., odvjetnica u Z., radi poništenja kupoprodajnog ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1141/99 od 3. rujna 2001., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2004.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja T.M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1141/99 od 3. rujna 2001.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se kupoprodajni ugovor sklopljen 28. svibnja 1998. g. između prodavatelja T.M. i kupca S.V. o prodaji kuće sa dvorištem u Z., u naravi kuća sagrađena na kčbr. 4912/40 kuća popisni broj 8697 sa dvorištem u površini 310,00 m2 upisano u zkul. 9727 k.o. Grad Z. za cijenu od 190.000,00 kn, slijedom čega je tužena dužna izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu u roku od 15 dana koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Tužena je dužna predati tužitelju predmetne nekretnine u posjed kao i nadoknaditi prouzrokovane parbene troškove sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

"Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka."

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se tu presudu u skladu žalbenih navoda preinači, odnosno ukine.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu: ZPP), na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP mora paziti po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev na poništenje ugovora o prodaji nekretnine, sklopljenog 28. svibnja 1998. između tužitelja kao prodavatelja i tuženice u svojstvu kupca, uz izdavanje tabularne isprave i predaju nekretnine u posjed, te naknadu parničnog troška sve pozivom na prekomjerno oštećenje, odnosno očiti nerazmjer uzajamnih davanja reguliran u odredbi čl. 139. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje u tekstu: ZOO).

Sud prvog stupnja je odbijajuću presudu utemeljio u bitnome na zaključku da iako između međusobnih davanja u objektivnom smislu postoji očiti nerazmjer, tužitelj se nije nalazio u neskrivljenoj zabludi u pogledu stvarne vrijednosti prodane nekretnine, jer nije postupao s pažnjom koja se u prometu zahtjeva, radi čega nisu ostvarene pretpostavke za pobijanje ugovora temeljem čl. 139. ZOO.

Izloženi zaključak prihvaća i drugostupanjski sud.

Naime, odredbom čl. 139. st. 1. ZOO prihvaćena je subjektivna koncepcija prekomjernog oštećenja, jer se na očit nerazmjer može pozivati samo ona oštećena strana kojoj prava vrijednost predmeta ugovora nije poznata, niti joj je morala biti poznata.

Radi se dakle u suštini o zabludi o vrijednosti, te je pored ostalog za pobijanje takove zablude potrebno postupanje s pažnjom koja se u prometu zahtjeva (čl. 61. st. 2. ZOO).

Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZOO radilo bi se dakle na strani tužitelja o potrebi postupanja s onom pažnjom koju ima dobar domaćin, te na žalbene navode treba odgovoriti da doista standard ponašanja dobrog domaćina, nije istovjetan standardu pažnje dobrog stručnjaka, koja se primjenjuje u obveznim odnosima u izvršavanju obaveza iz profesionalne djelatnosti.

Međutim, tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog domaćina, dakle prosječno savjesnog i pažljivog čovjeka, jer prethodno prije sklapanja ugovora nije poduzeo baš nikakovu radnju radi utvrđenja i provjere tržišne vrijednosti nekretnine koju prodaje, iako se radilo o vrijednom poslovnom prostoru u samostojećem objektu na atraktivnom položaju u neposrednoj blizini trešnjevačke tržnice.

Nadalje treba reći da se tužitelj nalazio u sredini, odnosno okruženju gdje je to bez teškoća bio u mogućnosti učiniti, jer stanuje u centru Z., gdje na T. trgu leži i predmetna nekretnina, a u Z. posluje čitav niz posredničkih kuća i agencija za promet nekretnina, gdje se na kraju nalazi i više nakladnika koji u tiskovinama oglašavaju promet nekretnina.

Prema tome na žalbene navode tužitelju treba još odgovoriti da doista za primjenu instituta prekomjernog oštećenja nije prethodno bilo potrebno provesti vještačenje, radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine, jer se takav oblik pažnje ne treba očekivati od dobrog domaćina, ali se od njega očekuje uporaba one pažnje koju bi uporabio prosječno pažljiv čovjek, a to je razgledavanje i javljanje na nekoliko oglasa, uz eventualno vlastito oglašavanje, te daljnje informiranje kod posrednika za promet nekretninama o tržišnoj vrijednosti nekretnine koju prodaje.

Konačno, ne treba ispustiti iz vida ni daljnju okolnost da tužitelj ima srednje ekonomsko obrazovanje, te da nije mlad i zbog toga bez životnog iskustva.

Na osnovu svega izloženog žalbene navode nije bilo moguće prihvatiti, radi čega je sud prvog stupnja na valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

Temeljem čl. 368. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao zakonitu i pravilnu.

U Zagrebu, 16. ožujka 2004.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.