Rev-314/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 314/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.T. pok. R., iz Ž., zastupanog po punomoćniku M.F., odvjetniku iz S., protiv tuženika J.A. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž.L., odvjetniku iz S., radi iseljenja i predaje stana, rješavajući reviziju tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Okružnog suda u Splitu od 6. rujna 1991. br. Gž 2669/91, kojom je djelomično potvrdjena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu br. I P 1657/87. od 18. travnja 1991., u sjednici održanoj dana 17. ožujka 1993.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda i rješenje Okružnog suda u Splitu od 6. rujna 1991. br. Gž 2669/91 i presuda Općinskog suda u Splitu od 18. travnja 1991. br. I-P 1657/87 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 18. travnja 1991. br. I-P 1657/87 sudjeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja iseliti iz stana u S., te ga predati tužitelju na slobodno raspolaganje bez osoba i stvari.

II. Dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iz osnova parničnog troška iznos od 2.515 HRD."

Presudom i rješenjem Okružnog suda u Splitu od 6. rujna 1991. br. Gž 2669/91 odlučeno je da se djelomično uvažava žalba tuženika te da se djelomično usvaja prigovor presudjene stvari i ukida presuda Općinskog suda Split br. I-P 1657/87 od 18. travnja 1991. u dijelu kojim je usvojen zahtjev za iseljenje i u tom dijelu tužba se odbacuje.

Djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrdjena presuda suda prvog stupnja i rješenje u dijelu koji se odnosi na predaju stana.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tužitelj i tuženik su izjavili revizije i to tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka a tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijane odluke suda drugog stupnja preinače u pravcu razloga revizije a tužitelj je predložio i da se ukine pobijano rješenje suda drugog stupnja i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje. Na revizije nije odgovoreno a Javni tužitelj Hrvatske se nije izjasnio. Revizije su osnovane.

Nije sporno medju strankama da je tuženik uselio u stan u S., na temelju odluke Centra za odgoj i obrazovanje Split, kao davaoca stana na korištenje, da je ta odluka poništena kao i ugovor o korištenju stana kojeg je zaključio tuženik sa Zavodom za izgradnju Splita 15. rujna 1981.

Nije sporno niti to da se kod Općinskog suda u Splitu pod br. I-P 172/88 vodio postupak po tužbi Centra za odgoj i obrazovanje Split protiv tuženika u tom postupku J.A. (tuženika i u ovom postupku).

Tužitelj je u tužbi tvrdio da je odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Splitu br. IV S 1794/82 od 18. XII. 1984. predmetni stan dodijeljen njemu na korištenje i da je ta odluka postala pravomoćna, pa da nedvojbeno tužitelju pripada isti stan, zbog čega je zatražio da sud donese odluku kojom će naložiti tuženiku iseljenje iz toga stana te njegovu predaju na slobodno raspolaganje tužitelju.

Tuženik je, medjutim, u odgovoru na tužbu istakao da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku pa da zahtjev tužitelja treba odbiti, a istakao je i prigovor presudjene stvari.

Sud prvoga stupnja nakon što izražava pravni stav da se ne radi u ovom slučaju o presudjenoj stvari, jer se spor u parnici I P 172/88 vodio po tužbi Centra za odgoj i obrazovanje Split, pa da ne postoji u odnosu na ovaj spor subjektivni identitet stranaka iako postoji odluka na ispražnjenje predmetnog stana i da takva odluka ne predstavlja izvršni naslov za tužitelja, a u pogledu aktivne legitimacije odbija i taj prigovor kao neosnovan, jer smatra da premda tužitelj nije uselio u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove ne može se reći da tužitelj zbog neuseljenja u predmetni stan nije ovlašten ustati tužbom u ovom postupku prema tuženiku radi ispražnjenja i predaje tog stana, udovoljava tužbenom zahtjevu.

Sud drugog stupnja nalazi da je pravilna odluka nižeg suda kojom je tužitelj tražio predaju predmetnog stana smatrajući da iz odluke suda udruženog rada kojom je tužitelju dat na korištenje predmetni stan proizlazi legitimacija tužitelja da traži predaju stana, ali usvaja djelomično prigovor presudjene stvari i ukida presudu Općinskog suda u Splitu P 1657/87 od 18. travnja 1991. u dijelu kojim je usvojen zahtjev za iseljenje i u tome dijelu tužbu odbacuje.

U obrazloženju pobijane odluke se navodi da je odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Splitu br. IV-S-1794/82 od 18. prosinca 1984. predmetni stan dat na korištenje tužitelju, uz obvezu tuženog da iz stana iseli, a da je zahtjev tuženika za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka kod suda udruženog rada odbijen, te da je po tužbi Centra za odgoj i obrazovanje Split pravomoćnom presudom Općinskog suda Split br. I P 172/88 od 21. lipnja 1990. usvojen zahtjev Centra za iseljenje tuženika i predaju stana.

Ovaj revizijski sud je odlučujući o revizijama stranaka našao da je opravdan revizijski prigovor tužitelja da nije pravilno odlučio Okružni sud u Splitu kada je djelomično usvojio prigovor tuženika o presudjenoj stvari u dijelu koji se odnosi na iseljenje, pozivom na odluku Osnovnog suda udruženog rada u Splitu br. IV-S-1794/82 od 18. prosinca 1984., jer je zaista ta odluka navedenog suda ukinuta odlukom Suda udruženog rada Hrvatske br. Sž 4763/85 od 28. II. 1986., pa je donesena nova odluka suda prvog stupnja pod br. VII-S-1359/86 od 25. XI. 1986. kojom je samo poništena kao nezakonita odluka Radničkog savjeta Centra za odgoj i obrazovanje iz Splita br. 02-10-98/82 od 1. lipnja 1982. kojom je tuženiku J.A. iz S. dan na korištenje trosobni stan u S. u …u objektu … ulaz .. kat … broj stana … kao i ugovori koje je ovaj zaključio sa Zavodom za izgradnju Splita 15. rujna 1981. i s Centrom za odgoj i obrazovanje iz Splita 10. kolovoza 1982. s tim da nije naloženo tuženiku iseljenje iz predmetnog stana, kako je bilo odlučeno u odluci koja je ukinuta (br. IV-S-1794/82 od 18. XII. 1984.).

Zbog toga, jer nije osnovan prigovor tuženika da se radi o presudjenoj stvari pravilno je postupio sud prvoga stupnja kada je o zahtjevu tužitelja meritorno odlučio, odnosno nije bilo razloga da se tužba tužitelja odbaci niti u odnosu na dio zahtjeva kojim je tražio iseljenje tuženika.

Osnovan je medjutim, i revizijski prigovor tuženika, jer je isti tokom postupka prigovarao, a i sada ponavlja isti prigovor i u reviziji, da tužitelj nije ovlašten - da nema aktivnu legitimaciju da traži od tuženika iseljenje odnosno predaju predmetnog stana, jer iz odluke Osnovnog suda udruženog rada u Splitu VII-S- 1359/86 od 25. XI. 1986. koja je pravomoćna to pravo tužitelja ne proizlazi a iz presuda nižih sudova se ne vidi da tužitelj ima ovlaštenje za vodjenje ovoga spora odnosno da je upravo on ovlašten da u parnici traži iseljenje i predaju predmetnog stana odnosno ne vidi se koji je to zakonski propis koji mu takvo ovlaštenje daje (radi se o prigovoru materijalno-pravne prirode). Dakle budući da to pitanje nije valjano raspravljeno valjalo je obje presude sudova nižih stupnjeva ukinuti s tim da sud prvog stupnja u nastavku postupka postupi po navedenim primjedbama u ovom rješenju i nakon toga donese novu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 17. ožujka 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)