Rev-x-657/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 657/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordana Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica Z., koju zastupa punomoćnik I. Ć. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-2928/05 od 24. srpnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-6564/04 od 6. svibnja 2005., u sjednici održanoj 1. rujna 2010.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženik E. o. d.d. dužan je platiti tužitelju H. Š. kamate na iznos od 213.721,00 kunu (slovima: dvijestotrinaesttisućasedamstodvadesetjednu kunu) tekuće od 6. veljače 1998. do 29. svibnja 2003. po kamatnoj stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 29.691,69 kuna (slovima: dvadesetdevettisućašestodevedesetjednakunaišedzedesetdevetlipa) sa kamatama tekućim od 6. svibnja 2005. do isplate po kamatnoj stopi određenoj Uredbom o visini tope zatezne kamate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom kamata na iznos 213.721,00 kunu (slovima: dvijestotrinaesttisućasedamstodvadesetjednu kunu) u razdoblju od 30. siječnja če 1998."

1998. do zaključno 5. velja

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

Tužitelj na navode revizije nije odgovorio.

Revizija je neosnovana.

Primjenom čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski sud, s obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje novela ZPP/03 ne pazi po službenoj dužnosti ni na jedan revizijski razlog.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koje ne proturječje stanju spisa, te se njihova pravilnost i zakonitost može ispitati.

To što tuženik izvodi drukčiji pravni zaključak od onog kojeg je zauzeo sud, ne čini odluku samu po sebi nejasnom i nerazumljivom.

Predmet spora je primjena odredbi čl. 7 i 23. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila tuženika (dalje: Pravila) u vezi sa čl. 919. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91 i dr. – dalje: ZOO), a u vezi početka tijeka zateznih kamata na iznos naknade u slučaju otuđenja vozila.

U postupku i nije bilo sporno da između tuženika i tužitelja sklopljen ugovor o kasko osiguranju za vozilo tužitelja koje vozilo je tužitelju otuđeno dana 30. prosinca 1997..

Nesporno je također da je u ovom postupku tužitelju isplaćena naknada za otuđeni automobil u iznosu 213.721,00 kn, koja visina je utvrđena vještačenjem po prometnom vještaku u ovom postupku.

Spornim se ukazuje početak tijeka zateznih kamata na gore utvrđeni iznos naknade.

Tuženik u reviziji osporava stajalište nižestupanjskih sudova da tijek zateznih kamata počinje od 6. veljače 1998., smatrajući da bi u konkretnom slučaju zatezne kamate počele teći od donošenja prvostupanjske presude kojom je utvrđena visina naknade, sukladno odredbi čl. 277. ZOO, odnosno najranije kada je tuženiku dostavljen nalaz i mišljenje prometnog vještaka o visini naknade, a to je 14. siječnja 2003..

Tuženik se pritom poziva na Pravila kasko osiguranja iz odredbe čl. 7. i 23. u vezi sa čl. 919. st. 2. ZOO.

Odlučujući o zahtjevu za isplatu zateznih kamata sudovi su pravilno primijenili Pravila kasko osiguranja kao sastavni dio ugovora o kasko osiguranju u vezi sa čl. 919. ZOO kojima s određuje rok u kojem je tuženik bio obvezan isplatiti naknadu a nakon kojeg on dospijeva u zakašnjenje.

Prema čl. 7. toč. 1. Pravila, po prijemu prijave o nastalom osiguranom slučaju, osiguratelj je dužan najkasnije u roku od tri dana pristupiti utvrđivanju i procjeni štete. U suprotnom osiguranik može početi s procjenom i uklanjanjem štete pod uvjetom da prethodno osigura dokaze o uzrocima nastanka osiguranog slučaja i obujmu štete.

Prema čl. 17. st. 1. toč. 11. Pravila, smatra se da je vozilo nestalo ako se ne pronađe u roku od 30 dana, računajući od dana prijave nestanka vozila nadležnom policijskom tijelu.

Prema odredbi čl. 919. st. 1. ZOO kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. U konkretnom slučaju tuženik je zaprimio u tzv. mirnom postupku zahtjev za naknadu 19. siječnja 1998. sa svim relevantnim podacima. Kako se predmetno vozilo u smislu čl. 17. st. 1. toč. 11. Pravila smatra nestalim 30. siječnja 1998., to na temelju propisa čl. 7/1 Pravila, a u vezi sa čl. 919. st. 1. ZOO tuženik je bio dužan isplatiti naknadu 5. veljače 1998.. Stoga je od tog dana pao u zakašnjenje, te je dužan naknaditi tužitelju zatezne kamate od tog dana do 29. svibnja 2003. kako su pravilno presudili nižestupanjski sudovi.

Sudovi su s osnovom otklonili primjenu čl. 919. st. 2. ZOO, jer nisu utvrđene zapreke da tuženik ne postupi po odredbi čl. 7/1 Pravila.

Svi ostali navodi tuženika svode se na prigovore činjenične prirode što u revizijskoj fazi postupka nije dopušteno, jer upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dozvoljen revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Valjalo je stoga, jer se nisu ostvarili revizijski razlozi odlučiti kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.