Legislator Case Law & Legislation
Psz-304/1992-4 AI generated

Court dismisses appeal in traffic violation case, upholding conviction for failure to adapt speed to road conditions.

Case Number Psz-304/1992-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for judicial protection against a traffic violation fine. The defendant argued that an expert examination was necessary to prove the accident dynamics, but the court found the existing witness testimony sufficient to establish the collision. The court ruled that the defendant failed to adapt their vehicle's speed to the conditions of the road and the vehicle ahead, constituting a violation of the Road Traffic Safety Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 135. Zakona o prekršajima; čl. 227. st. 1. toč. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama: The court may reject a request for judicial protection when the evidence presented in the administrative proceeding, including witness testimony, sufficiently establishes the facts of the offense and the legality of the imposed penalty without requiring further expert examination.

Keywords

AI generated
judicial protection request traffic violation appeal failure to adapt speed expert examination necessity road traffic safety act administrative penalty review witness testimony sufficiency

Cited Legislation

AI generated
čl. 135. Zakona o prekršajima
Razmotrivši spise prekršajnog postupka, kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu, ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari postoje razlozi za sudsku zaštitu koji su propisani čl. 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br.
čl. 227. st. 1. toč. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama
SP-2129/92, radi prekršaja iz čl. 227. st. 1. toč. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5.
čl. 45. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama
čl. 47. Zakona o prekršajima
čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima
čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
ZP u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-304/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog N.G. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 27. listopada 1992. godine br. SP-2129/92, radi prekršaja iz čl. 227. st. 1. toč. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje odbijena je žalba kažnjenog kao neosnovana i potvrđeno rješenje Gradskih sudaca za prekršaje od 29. lipnja 1992. godine poslovni br. I-PD-1-82/92 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 227. st. 1. i 2. toč. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju čl. 1. st. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (dalje: ZOSPC) pobliže opisanog u izreci rješenja suca za prekršaje. Zbog učinjenog prekršaja kažnjenom je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500 HRD.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu zbog povrede materijalnog zakona, povrede odredbi prekršajnog postupka te nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. U zahtjevu kažnjeni vrši analizu i ocjenu iskaza svjedoka saslušanih u prekršajnom postupku i zaključuje da na temelju oštećenja motornog vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi treba prihvatiti da je do prometne nezgode došlo na način kako to navodi kažnjeni. Kažnjeni je naveo da je u prekršajnom postupku trebalo provesti vještačenje po vještaku za cestovni promet i motorna vozila kako bi se utvrdila dinamika nastanka prometne nezgode. U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni je predložio da sud zahtjev prihvati, pobijano rješenje ukine ili podredno da donese odluku kojom preinačuje pobijano rješenje na način da kažnjenog oslobodi krivnje.

Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka, kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu, ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari postoje razlozi za sudsku zaštitu koji su propisani čl. 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 30/90, 41/90 i 59/90 - dalje: ZP) niti u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne.

U provedenom prekršajnom postupku sudac za prekršaje proveo je dokaz saslušanjem S.K., svjedoka M.R., I.Ž., E.B. te kažnjenog time da je provedeno i suočenje između svjedoka E.B. i kažnjenog te između svjedoka M.R. i kažnjenog i okrivljene S.K. te kažnjenog.

Sve provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom uvjerenju temeljem ovlaštenja iz čl. 47. ZP te je to svoje uvjerenje obrazložio logičnim i uvjerljivim razlozima. Tako obrazloženu ocjenu provedenih dokaza ne može kažnjeni dovesti u sumnju suprostavljajući svoje ničim dokazane tvrdnje, iskazima svjedoka očevidaca. Oštećenje na motornom vozilu S.K. i na motornom vozilu kažnjenog i po ocjeni ovog suda potvrđuju da je do prometne nezgode došlo na način kako to suglasno potvrđuju svjedoci i S.K.. Svjedok R.M. i I.Ž. navedeni su kao svjedoci već u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka koji je podnijela Policijska stanica za sigurnost prometa PU Zagreb pa nema opravdanih razloga sumnjati da su ti svjedoci vidjeli dinamiku nastanka prometne nezgode, odnosno položaj motornih vozila nakon nastanka prometne nezgode. Zbog navedenih razloga ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim da je kažnjeni upravljao svojim motornim vozilom iza motornog vozila S.K. te da je unatoč poduzetog kočenja prednjim dijelom svog vozila udario u zadnju lijevu stranu motornog vozila S.K. koja je svojim motornim vozilom upravljala ispred kažnjenog krečući se u istom pravcu smanjivši brzinu zbog skretanja u lijevo. Prema čl. 227. st. 1. toč. 8. ZOSPC prekršaj čini vozač koji brzinu kretanja svojeg vozila ne prilagodi osobinama i stanju ceste i drugim prometnim uvjetima tako da vozilo ne može pravovremeno zaustaviti pred zaprekom koju uz dane uvjete može predvidjeti (čl. 45. st. 1. spomenutog zakona).

Kažnjeni je kao sudionik u prometu mogao predvidjeti da motorno vozilo kojim se kretala S.K. može smanjiti brzinu pa i skretati u lijevo pa je bio dužan da brzinu svog motornog vozila prilagodi toj prometnoj situaciji tako da u slučaju da motorno vozilo koje se kreće ispred njegovog motornog vozila skreće u lijevo može pravovremeno zaustaviti svoje motorno vozilo.

Kako je kažnjeni propustio brzinu svog motornog vozila prilagoditi prilikama u prometu to je unatoč poduzetog kočenja došlo do naleta na motorno vozilo S.K.. U takvom ponašanju kažnjenog ostvarili su se svi elementi bića prekršaja iz primijenjenog propisa pa kažnjeni neosnovano tvrdi da je u postupanju pred prekršajnim organima učinjena povreda materijalnog zakona.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona uz uzimanje u obzir svih okolnosti odlučnih za odmjeru kazne pa ovaj sud nije imao razloga da izrečenu kaznu ocijeni nezakonitom.

Na temelju navedenih razloga ovaj je sud ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu kažnjenog te je temeljem čl. 136. i 137. ZP u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan. U Zagrebu, 5. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. N.G. iz Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom.