Rev-682/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 682/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Andriji Erakoviću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. M. iz B. i 2. M. B. iz B., koje zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz G. protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, Bjelovar, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 30. travnja 2004. godine broj: Gž-633/04-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 30. prosinca 2003. godine broj: P- 150/03-8, dana 21. lipnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim se oglasio nenadležnim i odbacio tužbu.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Tužitelji su u tužbi istakli zahtjev da im je tužena dužna po osnovi materijalne štete isplatiti «novčani iznos od 200.000,00 kuna» s kamatama. U smislu čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno. U tužbi nije navedeno koji dio potraživanja pripada tužitelju T. M., a koji dio tužiteljici M. M., pa se potraživanje među njima dijeli na jednake dijelove. Vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 - dalje: ZPP), određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U ovom slučaju svaki od tužitelja ističe, dakle, zahtjev za isplatu svote od 100.000,00 kuna i to čini vrijednost predmeta spora koja je mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije.

Stranke mogu u smislu čl. 400. st. 1. ZPP podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP).

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u smislu te zakonske odredbe ne prelazi 100.000,00 kuna pa revizija tužitelja nije dopuštena.

Stoga je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. lipnja 2005. godine

Sudac:

mr. sc. Andrija Eraković, v.r.