Rev-245/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 245/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Rijeka, Rijeka, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., protiv tuženika A. U. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 250/04-2 od 27. lipnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3241/02 od 26. studenog 2003., u sjednici održanoj 25. studenog 2009.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku A. U. iz R. da tužitelju na ime naknade za učinjena ulaganja u poslovnom prostoru na adresi ..., isplati iznos od 116.584,53 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 13.313,80 kn, u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pogledu glavnog zahtjeva i zateznih kamata. Presuda je preinačena za parnični trošak na način da je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 11.818,30 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba nom postupku ("Narodne

parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parnič

novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da se pobijanu presudu preinači odnosno da se drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje ili da se prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je isplata naknade po pravilima iz čl. 49. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne Novine“ broj 92/96, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 62/01, 118/01, dalje: ZON) za ulaganja učinjena na nekretnini koja se vraća prijašnjem vlasniku.

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revident tvrdi da postoji proturječnost između utvrđenja suda da su izvršena ulaganja u nekretninu - poslovni prostor u R. na adresi ... i zaključka da time nije povećana vrijednost nekretnine. Tvrdi također i da postoji proturječnost između nalaza vještaka prema kojemu izvršeni radovi nisu bili usmjereni na povećanje vrijednosti nekretnine i s druge strane utvrđenja suda da radove nije trebalo izvoditi. Takve tvrdnje nemaju uporišta u sadržaju obrazloženja, a u reviziji se

čnosti.

selektivno citiraju navodi iz obrazloženja što stvara dojam proturje

Revident prije svega pogrešno cijeni koje su činjenice odlučne za rješenje spora, pa time pogrešno nalazi proturječnost u obrazloženju pobijanih presuda u pogledu tih odlučnih činjenica. Tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu naknade sadašnjem vlasniku odnosno nositelju prava korištenja i raspolaganja za ulaganje u oduzetu nekretninu. Naknada se plaća prijašnjem vlasniku ako pri vraćanju postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o vraćanju prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja. Odlučna je dakle ukupna vrijednost nekretnine u vrijeme oduzimanja i u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o vraćanju nekretnine, o čemu su se sudovi izjasnili i u tom pogledu obrazloženje nije proturječno.

Veći dio revizije sadržajno se zapravo odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede vrijednosti nekretnine - poslovnog prostora u R., ... prije tužiteljevih ulaganja u taj prostor 1991. i nakon ulaganja. Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog ( čl. 385. ZPP), to ovaj sud spomenute revizijske razloge nije ispitivao.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je poslovni prostor na adresi ... sagradio otac tuženika 1928. i da je prostor do 1934. korišten u društvene svrhe, a nakon toga u svrhe prikazivanja filmova,

- da je zgrada nacionalizirana 1948.,

- da je nakon nacionalizacije zgrada služila u razne svrhe, a u zemljišnim knjigama upisano je da se radi o općenarodnoj imovini kojom upravlja Narodni odbor Prvog Rajona Rijeka, s tim što je Grad Rijeka 3. travnja 1996. podnio zahtjev za upis prava vlasništva u korist Općine Rijeka,

- da je Rješenjem klasa UP/I-942-05/97-01/8 ur. br.. 2170-08-97-11 od 23. listopada 1997. A. U. dana (vraćena) u vlasništvo nekretnina, u naravi poslovni prostor uknjižen u zk. ul. 982 k.o. Zamet, „K. S.“,

- da je zanatska zadruga R. tijekom 1991. izvela radove na krovu navedenog objekta u vrijednosti 155.792,30 kn., te da su uz ove izvedeni i neki drugi radovi,

- da nije bilo povećanja vrijednost cijele nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine a kakva je ona bila u vrijeme oduzimanja od prijašnjeg vlasnika,

- da su se izvedeni radovi na krovu odnosili na radove investicijskog održavanja koje je vlasnik dužan izvoditi i vršiti obračun amortizacije objekta,

- da tužitelj nije dokazao čak ni da bi krov kao dio nekretnine imao veću vrijednost u trenutku vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku u odnosu na njegovu procijenjenu vrijednost u vrijeme oduzimanja prijašnjem vlasniku, pa se time nije mogla ni povećati ukupnu vrijednost nekretnine u kritičnom razdoblju.

Iz ovakvog utvrđenja sudovi su odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.

ZON je uredio uvjete i postupak naknade za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima od strane jugoslavenske komunističke vlasti koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo. Po tom propisu tuženik je kao nasljednik prijašnjeg vlasnika stekao pravo na vraćanje nekretnine u R. na adresi ... i pravo vlasništva je vraćeno konačnim rješenjem nadležnog tijela.

Imovina koja je predmet naknade vraća se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kakva bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjeg vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima (čl. 49. st. 1. i 2. ZON).

Iz navedene odredbe proizlazi da nije odlučno povećanje vrijednosti pojedinih dijelova nekretnine (krova, podruma i sl.) u promatranom razdoblju, nego procijenjena vrijednost nekretnine kao jedinstvene cjeline. Zato kada bi tužitelj i dokazao da je procijenjena vrijednosti krova sporne nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju krova nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja ne bi imao pravo zahtijevati od prijašnjeg vlasnika naknadu za ulaganja u krov, ako ta ulaganja nisu takvog obima da bi dovela do povećanja vrijednosti cijele nekretnine u odnosu na njenu vrijednost u vrijeme oduzimanja. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova ovo nije takav slučaj, ukupna vrijednost nije povećana ulaganjem, pa je odbijanjem zahtjeva za naknadu za izvršena ulaganja pravilno primijenjena odredba čl. 49. ZON.

Imajući u vidu navedene razloge nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zato je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. studenog 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.