I Kž-14/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića člana vijeća i dr. sc. Marina Mrčele člana vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 05. studenog 2013., broj K-17/13, u sjednici održanoj 16. rujna 2014.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-14/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Optuženiku je na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 14/14-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića člana vijeća i dr. sc. Marina Mrčele člana vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 05. studenog 2013., broj K-17/13, u sjednici održanoj 16. rujna 2014.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba opt. Z. F., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženik za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11) za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 04. veljače 2013. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalba opt. Z. F. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Sisku od 05. studenog 2013., broj K-17/13 optuženik Z. F. proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.
Optuženiku je na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine.
I Kž 14/14-4
S obzirom da se optuženik Z. F. nalazi u istražnom zatvoru to je, na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 04. veljače 2013. pa nadalje.
Na temelju članka 148. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12 i 56/13 – u daljnjem tekstu – ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika je oduzet kuhinjski nož duljine 33 cm, duljine oštrice 20 cm.
Protiv te presude pravodobno je podnio žalbu optuženik Z. F. po braniteljici po službenoj dužnosti D. N., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako žalbenim navodima argumentira samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženik je predložio usvajanje žalbe i oslobođenje od optužbe a podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje na ponovni postupak.
Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika, u kojem se izjasnio da žalbene navode optuženika smatra u cijelosti neosnovanim zbog čega je predložio odbijanje žalbe optuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude.
Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razmatranje.
Žalba optuženika je djelomično osnovana.
Protivno navodima žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je u izreci prvostupanjske presude na jasni i razumljiv način opisan sporni događaj te su navedena sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Ova povreda nije počinjena niti u odnosu na razloge presude jer je prvostupanjski sud obrazložio presudu pa je tako alkoholiziranost oštećenika i njegovo ponašanje cijenio u kontekstu cijele situacije i za svoje zaključke o udjelu takvog oštećenikovog stanja u razvoju događaja dao valjane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te na njih upućuje žalitelja. Nadalje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio postojanje nužne obrane jer je utvrđeno da oštećenik kritične zgode nije imao bilo kakvo oružje ili oruđe u rukama koje bi predstavljalo prijetnju prema optuženiku. Također je pravilno, prilikom otklanjanja nužne obrane, prvostupanjski sud cijenio ukupnost odnosa optuženika i oštećenika, koji su braća, tijekom njihovog zajedničkog života te je zaključio da je međusobna verbalna agresija prisutna u njihovom svakodnevnom komuniciranju zbog čega smatra da kritične zgode nije bilo maltretiranja optuženika, već je riječ o uobičajenim odnosima. Sam optuženik je iskazao da nije istina da bi mu oštećenik prijetio nožem kritične zgode a niti je u svojem iskazu naveo okolnosti koje bi upućivale na realnu opasnost predstojećeg napada od strane oštećenika, osim izlijevanje prljave vode koja je ostala od pranja suđa, što se ne može smatrati napadom koji zahtijeva obranu nožem i ubadanje oštećenika u trbuh, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
I Kž 14/14-4
Obrazlažući odbijanje vještačenja oštećenog D. F. na okolnost vjerodostojnosti njegovog iskazivanja, prvostupanjski sud je naveo da njegov iskaz nije bio doveden u sumnju, a osim toga ocjenu uvjerljivosti i prihvaćanje dokaza provedenih u postupku pa tako i iskaza svjedoka, daje sud. Tvrdnja žalitelja da se oštećenik nalazi u „naročito velikom stupanju alkoholiziranosti“ koja utječe na njegovu sposobnost iskazivanja nije u postupku ni sa čime potkrijepljena. Naprotiv, ošt. D. F. je prvi puta ispitan dva i pol mjeseca nakon kritičnog događaja (18. travnja 2013.) od čega je 18 dana proveo na bolničkom liječenju a nakon toga, kako sam navodi, oporavljao se kod kćerke u L. i ništa ne ukazuje na to da bi kroz cijelo to vrijeme pio alkohol i nalazio se u „naročito velikom stupanju alkoholiziranosti“, a niti je takvo što uočeno i zabilježeno prilikom njegovog ispitivanja u državnom odvjetništvu ni na raspravi (ispitan 29. listopada 2013.).
Neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge o alkoholiziranosti oštećenika. Sud je utvrdio da su obojica, i optuženik i oštećenik, kritične zgode bili pod utjecajem alkohola. Činjenica da stupanj alkoholiziranosti nije bilo moguće precizirati zbog proteka vremena od događaja do vađenja krvi – za optuženika 6 sati i 25 minuta a za oštećenika 6 sati i 40 minuta, nije utjecala na utvrđenje prvostupanjskog suda o prisutnosti alkohola kod obojice u vrijeme događaja, pri čemu se sud nije koristio podacima o alkoholiziranosti koje su pribavili djelatnici policijske postaje u K.. Žalitelj prema tome neosnovano prigovara podacima policijske postaje u K. kao nezakonitim dokazima, jer oni nisu kao takvi niti cijenjeni prilikom utvrđivanja alkoholiziranosti obojice sudionika događaja pa se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.
Nije osnovan niti prigovor žalitelja na nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka jer je vještak na temelju dokumentacije ocijenio težinu ozljede, način nastanka - direktnim ubodom pod kutom od 90o, sredstvo - oštri tanki predmet kakav je nož i položaj obojice „licem u lice“. Činjenica da vještak nije mogao navesti da li su sudionici stajali i sjedili kad je ozljeda nanesena, ne umanjuje značaj njegovog mišljenja, jer je o položaju iskazivao sam optuženik, pokazujući prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom kako je ustao iz stolice i uboo oštećenika u trbuh, što je vidljivo na snimci njegovog ispitivanja.
Dakle, u prvostupanjskoj presudi nisu izostali razlozi na kojima je utemeljena odluka suda a navedeni razlozi su jasni, međusobno usuglašeni i potkrijepljeni provedenim dokazima, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavaka 2. ZKP/08, niti je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Slijedom navedenog nije ostvarena niti posredna povreda kaznenog zakona na koju ukazuje žalitelj kao na posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj nije posebno naveo žalbene razloge za odluku o kazni, međutim razmatranje kazne obuhvaćeno je žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U dijelu oduke o kazni žalba optuženika je osnovana. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio nepostojanje otegotnih okolnosti kao i postojanje većeg broja olakotnih okolnosti, prije svega raniju neosuđivanost iako se radi o osobi zrele životne dobi, što ukazuje na izostanak sklonosti kažnjivom ponašanju. Također su narušeno zdravlje i smanjena ubrojivost okolnosti koje opravdavaju blaže kažnjavanje od zakonom propisanog. Doprinosu oštećenika, međutim prvostupanjski sud nije dao dovoljni značaj. Naime, svojim ponašanjem (izlijevanjem prljave vode od suđa koje je optuženik oprao) oštećenik je izrazio svoj prijezir prema optuženiku, koji u granicama svojih mogućnosti doprinosi funkcioniranju njihovog zajedničkog kućanstva,
I Kž 14/14-4
ponizivši ga, omalovažavajući i takav njegov skroman angažman u kući, koje se odrekao na ostavinskoj raspravi u korist oštećenika. Pri tom je svjestan na zbog fizičkih ograničenja u kretanju optuženik ovo polijevanje nije mogao izbjeći. Stoga je drugostupanjski sud mišljenja da je primjenom odredbi članka 49. stavak 1 točka 2 KZ/11, kaznu zatvora trebalo dodatno ublažiti te je optuženika osudio na kaznu u trajanju 2 (dvije) godine, smatrajući da će se njome postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 kako u odnosu na optuženika tako i na druge da ne čine kaznena djela. Na taj način će optuženiku biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo jer neće dulje vrijeme biti udaljen iz svojeg svakodnevnog života.
S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 04. veljače 2013., to je na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od navedenog datuma pa nadalje, uračunato u kaznu zatvora.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena neka bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
Slijedom navedenog na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Zagreb 16. rujna 2014.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Melanija Grgić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v. r.