Court dismisses appeal regarding court costs, upholding lower court's valuation of the case value and separate valuations for multiple defendants.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance decision awarding court costs to the defendants. The plaintiff argued that the court erred by valuing the case at 3.7 million kn instead of the 10,000 kn claimed in the complaint and by assigning separate values to each defendant. The court ruled that the first-instance judge correctly applied the law by using the value determined during the main hearing and by calculating distinct values for each defendant based on their specific contractual claims.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 40. st. 2.; čl. 40. st. 3.; čl. 37. st. 2.; čl. 154. st. 1.; čl. 155.; čl. 380. toč. 2.: The court must determine the value of the subject matter of the dispute based on the facts found at the main hearing, and when multiple defendants are sued for separate claims, the value may be determined separately for each defendant.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-2473/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz I., OIB … zastupanog po punomoćnici R. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika 1. I. zona d.o.o., B., OIB …zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda G. M. i L. P. iz R., 2. T. d.d. u stečaju, R., OIB …zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. , J., Š., S., J. & J. iz R., 3. M. d.o.o., Š., OIB ….zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R. i 4. T. F. F. d.o.o., OIB …zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 3156/2003 od 14. svibnja 2018., 3. veljače 2020.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3156/2003 od 14. svibnja 2018., u točci 1., 2. i 3. izreke.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem u točci 1. izreke naloženo je tužitelju da naknadi prvotuženiku I. zona d.o.o. (dalje: prvotuženik) parnični trošak u iznosu od 88.052,28 kn, dok mu je točkom 2. izreke naloženo da naknadi drugotuženiku T. d.d. u stečaju (dalje: drugotuženik) parnični trošak u iznosu od 63.488,21 kn i četvrtotuženiku T. F. F. d.o.o. (dalje: četvrtotuženik) u iznosu od 7.945,22 kn, a točkom 3. izreke naloženo mu je da naknadi trećetuženiku M. d.o.o. (dalje: trećetuženik) parnični trošak u iznosu od 5.836,48. kn. Točkom 4. izreke odbijeni su tuženici s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troškova.
Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/07, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a jer da je sud pogrešno primijenio pojedine odredbe ZPP-a. Naime, sud da je propustio primijeniti odredbu čl. 40. st. 2. ZPP-a te kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora uzeti onu naznačenu u tužbi u iznosu od 10.000,00 kn. Također, sud da je protivno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.700.000,00 kn jer da za to nije bio ovlašten nakon što su se tuženici upustili u raspravljanje odnosno nakon zaključenja glavne rasprave. Isto tako, sud da je pogrešno primijenio odredbu čl. 37. st.2 . ZPP-a kada je vrijednost predmeta spora odredio za svakog tuženika zasebno.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, a eventualna pogrešna primjena pojedinih odredbi ZPP-a na koje se poziva tužitelj predstavljala bi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud utvrđuje da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora pa pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a zauzima stav da je tužitelj dužan naknaditi tuženicima parnični trošak.
Nadalje, imajući u vidu da je zahtjev tužitelja istaknut protiv različitih tuženika, prvostupanjski sud zauzima stav da se sukladno odredbi čl. 37. st.2. ZPP-a vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva i to u odnosu na drugotuženika, trećetuženika i četvrtotuženika u visini kupoprodajne cijene iz svakog pojedinog ugovora zaključenog između prvotuženika i ostalih tuženika, a u odnosu na prvotuženika u visini zbroja kupoprodajnih cijena iz svih sklopljenih ugovora pa zaključuje da vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotuženika iznosi 1.892,761,70 kn, drugotuženika 1.673.939,80 kn, trećetuženika 68.355,81 kn i četvrtotuženika 150.466,09 kn. Cijeneći naprijed utvrđenu vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 155. ZPP-a dosuđuje tuženicima parnični trošak za pojedine radnje i to u visini odmjerenoj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, dalje: Tarifa/93) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 91/04,37/05 i 59/07, dalje: Tarifa/04). Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima postupka.
Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio tužbi, već ona koju je odredio prvostupanjski sud Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na prvom ročištu za glavnu raspravu po prigovoru tadašnjeg tuženika A. d.d. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.700.000,00 kn i prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora presudom posl. broj P- 3156/03 od 18. ožujka 2008. dosudio tuženicima troškove postupka. Dakle, sud je vrijednost predmeta spora odredio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, međutim odlukom Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-4056/08 od 16. ožujka 2011. navedena presuda ukinuta je u odluci o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovan postupak, upravo zbog pogrešno utvrđene vrijednosti predmeta spora, pa u situaciji kada je prvostupanjski sud u ponovnom postupku odredio vrijednost predmeta spora sukladno uputi drugostupanjskog suda, ne može se smatrati da je vrijednost predmeta spora određena u onoj fazi postupka u kojoj to čl. 40. st. 3. ZPP-a nije dopušteno, kako to neosnovano u žalbi tvrdi tužitelj. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a kada je odredio vrijednost predmeta spora za svakog od tuženika zasebno. To iz razloga jer je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje ništetnosti kupoprodajnih ugovora sklopljenih između prvotuženika i svakog od ostalih tuženika, dakle istaknuo je pojedine zahtjeve protiv različitih tuženika pa je prvostupanjski sud pravilno odredio vrijednost predmeta spora prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva i to u odnosu na drugotuženika, trećetuženika i četvrtotuženika u visini kupoprodajne cijene svakog pojedinog ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži, a u odnosu na prvotuženika prema zbroju kupoprodajnih cijena iz svih ugovora.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a kada je dosudio tuženicima parnične troškove, s time da je visinu tih troškova ispravno odmjerio u skladu sa odredbom čl. 155. ZPP-a te Tarifom/93 i Tarifom/94, visinu kojih troškova tužitelj žalbom niti ne dovodi u pitanje.
Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točci 1., 2. i 3. izreke, kao u izreci.
Prvostupanjsko rješenje u točci 4. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno. U Rijeci 3. veljače 2020.
Sutkinja
Ingrid Bučković
OPĆINSKOM SUDU
U R I J E C I
Vraćamo vam spis zajedno sa pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.