Rev-x-677/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 677/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz L., zastupanog po punomoćnici S. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. c. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1863/07-2 od 21. prosinca 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1410/05

od 17. studenoga 2006., 28. kolovoza 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom u stavu I. odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je „tužbeni zahtjev odbijen za 1,54 eura te kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška za iznos od 1.790,96 kn“, dok je u stavu II. preinačena „u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 4.100,63 eura te kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška za iznos od 12.055,44 kn“ tako što je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju „4.100,63 eura sa domicilnom kamatom po viđenju koja se plaća u mjestu prebivališta tužitelja tekućom od 17. studenog 2006. godine pa do isplate, te nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 12.055,44 kn sa kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekuća od 17. studenog 2006. godine pa do isplate u roku od 15 dana“. Ujedno je u stavu III. tuženiku naloženo na ime troška žalbe isplatiti tužitelju 1.220,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju „temeljem članka 382.

lanka 382. stavka 2. ZPP-a, zbog postojanja stavka 1. točka 3. ZPP-a, podredno temeljem č

postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana“. Prijedlog tuženika je da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbaci, podredno odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 21. prosinca 2010., dakle prije nego je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a) i nakon što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08, koji je na snagu stupio 1. listopada 2008.), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP-a na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

Obzirom na naznačeni tužbeni zahtjev - na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 4.102,17 EUR-a s pripadajućim kamatama, a u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a, za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a) - pa podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije po vrijednosnom kriteriju obzirom da niti vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn.

Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stav I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.“ (stav II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“ (stav III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.“

Prema izloženom, a budući je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu - i uz shvaćanje da je na to činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, dakle na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a (a ne na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a), revizija tuženika nije dopuštena niti kada je temelji na odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. u svezi odredbe čl. 373.a ZPP-a.

U smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi stavka 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je u ovome slučaju naznačio da reviziju podnosi i iz razloga navedenih u čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj je postavio je pitanje „da li utvrđenje o tome da li je stablo uz cestu dio zelene površine predstavlja činjenično ili pravno pitanje“. Pritom je istakao da osporena presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na prihvaćeno shvaćanje da se „crnogorično drvo koje se nalazi uz javnu cestu ne može smatrati zelenom površinom u naselju, a koju ne bi bio u obvezi održavati tuženik“ - s time da o „činjeničnom pitanju“ glede takvog shvaćanja ovisi rješenje cijelog spora.

Međutim, niti time što je to u reviziji naznačeno nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost.

Naime, odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje određenog i to pravnog (a ne činjeničnog) pitanja te različite ili očekivane različite sudske prakse barem na dva ili više drugostupanjskih sudova, odnosno postojanje u osporenoj odluci shvaćanja koje nije podudarno s shvaćanjem drugog suda ili s očekivanim shvaćanjem, a sve obzirom da bi tek tada revizijski sud mogao (što revident u reviziji traži) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu, s time što predviđaju i da se u reviziji (kako je prethodno navedeno) izlože i razlozi zbog kojih se smatra da je upravo naznačeno pitanje važno ne samo za konkretnu poziciju revidenta već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U konkretnom slučaju podnesena revizija sadrži pitanje - ali (ukoliko bi se i radilo o pravnom pitanju, a sve obzirom da ga i revident označava „činjeničnim“) svakako ne i razloge u izloženom sadržaju, odnosno ne i naznaku shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka dva ili više drugostupanjskih sudova koja bi trebalo ujednačavati jer su različita ili jer se takva (različita) očekuju.

Pritom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“ - postojanje kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava niti pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno budući da ono što revident ističe suštinski predstavlja samo revizijski razlog povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje - a ne i razlog za izvanrednu reviziju, reviziju tuženika valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 28. kolovoza 2012.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.