Jž-2837/2018-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2837/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.S. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17.) i dr., odlučujući o žalbi okr. D.S. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku od 26. studenog 2018., broj: Pp 1.J-1417/18-10, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.S. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku od 26. studenog 2018., broj: Pp 1.J-1417/18-10, proglašen je krivim okr. D.S. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna od 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalne troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

Istom presudom, na temelju čl. 13. i 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

Protiv te presude okr. D.S. po branitelju odvjetniku S.M. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Žalbom se tvrdi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud bez ikakvog rješenja ili službene potvrde "utvrdio" i u izreku pobijane presude uveo da je dijete okrivljenika i oštećenice dijete "s posebnim potrebama", a što je poslužilo sudu i kao razlog da ne sasluša to isto dijete u dokaznom postupku, a samo bi dijete moglo potvrditi da li je okrivljenik uopće kritične zgode bio na mjestu događaja. Okrivljenik ističe da se iz obrazloženja presude ne vidi niti jedan razlog zašto je sud poklonio povjerenje upravo oštećenici, a ne okrivljeniku, te je mišljenja da bi se činjenično stanje nesporno utvrdilo saslušanjem kćeri L. koja nije dijete "s posebnim potrebama", kako je to pogrešno provela oštećenica upravo s namjerom da se ista ne sasluša kao svjedok. Nadalje, ističe se da je okrivljenik višekratno na sudu isticao da ima svjedoke koji će potvrditi da je kritične zgode bio s njima, a ne kod oštećenice, ali je sud ove navode okrivljenika potpuno zanemario, a koje navode okrivljenik bez potrebne stručne pomoći nije uspio uobličiti u formu dokaznog prijedloga.

Nije u pravu podnositelj žalbe da bi navođenjem u izreci presude da je dijete okrivljenika i oštećenice, mlt. L., dijete "s posebnim potrebama", činjenično stanje u postupku bilo nepotpuno ili pogrešno utvrđeno.

Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji prekršaj čini tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz čl. 10. toga Zakona. Budući je mlt. L. (rođ. 2011.), kćer okrivljenika i oštećenice, u vrijeme događaja imala 7 godina, nesporno se radi o djetetu i okrivljenik je samom tom činjenicom ostvario zakonsko obilježje kvalificiranog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bez obzira da li se radi o djetetu s posebnim potrebama ili ne. Napominje se da je u činjeničnom opisu djela optužnog prijedloga II PP Osijek od 8. lipnja 2018. navedeno da je mlt. L. dijete s posebnim potrebama, a optužni prijedlog je na glavnoj raspravi 7. studenog 2018. okrivljeniku pročitan, nakon čega je okrivljenik iznio svoju obranu, u kojoj nije stavio nikakve primjedbe u odnosu na to utvrđenje iz optužnog prijedloga. U smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, slijedom čega se gore navedeni žalbeni navodi, istaknuti tek u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Osim toga, isti i ne utječu na zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak, a iz obrane okrivljenika proizlazi da je L. stara 7 godina i odgođeno joj je pohađanje 1. razreda osnovne škole za dvije godine iz "njemu nepoznatih razloga", o kojima je detaljno svjedočila ošt. R.S..

Jednako tako, okrivljenik tijekom dokaznog postupka nije predlagao da se u svojstvu svjedoka ispita mlt. L., a prvostupanjski je sud obrazložio razloge zbog kojih u postupku nije ispitao dijete, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ošt. R.S. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo, iz njezinog iskaza neprijeporno proizlazi da se okrivljenik ponašao upravo na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, a svjedokinja je, između ostalog, upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz oštećenice činjenicom da je ishodio privremenu mjeru radi viđanja djeteta, a što bi, po žalitelju, predstavljalo motiv oštećenice za lažno iskazivanje i neistinito prikazivanje inkriminiranog događaja. Naime, iz same obrane okrivljenika razvidno je da je u kontaktu sa suprugom i djetetom gotovo svakodnevno, a privremenu mjeru je zatražio jer je jednom prilikom bio onemogućen u kontaktu s djetetom.

Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz svjedokinje kao jasan i uvjerljiv, osobito jer je vrlo opširno opisala bračni život s okrivljenikom i sve nedaće proizašle iz zajedničkog života, dok je za otklon obrane cijenio paušalni navod okrivljenika da kritičnog dana nije bio na adresi boravišta supruge i kćeri, pa stoga niti nije mogao počiniti nasilje u obitelji. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, karakter i kvaliteta iskaza svjedokinje koja je teretila okrivljenika, nasuprot paušalnog poricanja djela, to je po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno. Stoga, kako okrivljenik u žalbi nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava žalitelj navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz ovakvog obrazloženja evidentno je da žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. izrečena primjerena novčana kazna, koja nije prestroga, te je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te smatra da u konkretnom slučaju ne postoje olakotne okolnosti koje bi utjecale na izricanje blaže kazne od propisane.

Za prekršaj iz č. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 kn ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 15 dana ( do zakonskog maksimuma od 90 dana). Prvostupanjski je sud, cijeneći na strani okrivljenika olakotne okolnosti, uz činjenicu da nije nađena niti jedna otegotna okolnost, okrivljeniku izrekao blažu vrstu kaznu i to u propisanom minimumu za počinjeni prekršaj, vodeći računa i o imovinskom stanju okrivljenika što se ogleda u činjenici da mu je dopustio plaćanje novčane kazne u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja, te vrijednost zaštićenog dobra, obitelj kao i prevenciju i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji kao svrhu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nema osnove za ublažavanje novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona u konkretnom slučaju ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

Pravilno je prvostupanjski sud primjeno odredbu članka 152. stavka 3. PZ-a i upozorio okrivljenika da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana na zakonu je osnovana

, sud je primjenu zaštitne mjere valjano i argumentirano obrazložio (str. 7. presude), koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kako bi se zaustavilo i spriječilo daljnje nasilničko ponašanje postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika prepoznavanjem njegovog nasilnog ponašanja, prihvaćanjem odgovornosti za takvo ponašanje i usvajanjem obrazaca nenasilnog ponašanja.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. travnja 2019.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.