Rev-1159/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1159/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te sudaca Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanke Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.R. iz S., koga zastupa S.N., odvjetnik u S., protiv tuženika Udruženje samostalnih zanatlija iz S., koje zastupa Z.M., odvjetnik u S., radi predaje stvari, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 4. lipnja 1993. godine br. Gž-1590/93 koja je potvrđena presudom Općinskog suda u Splitu od 12. siječnja 1993. godine br. P- 2291/91, u sjednici održanoj dana 7. ožujka 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika predaju jednog televizora u boju marke "RI Niš" veličine ekrana 56 cm i da se tužitelj ovlašćuje da na račun i rizik tuženika pribavi takav televizor u nekoj od splitskih trgovina. Odlučeno je da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 48 kn.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjvljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revident nalazi da odluke sudova nemaju razloge o odlučnim činjenicama, da sud drugog stupnja nije odgovorio na bitne žalbene navode, da nakon ukidne odluke nisu provedeni nikakovi novi dokazi i da je neutemeljena tvrdnja tuženika da su pravila lutrije sudionicima obrtničkog plesa bila unaprijed priopćena, zbog čega smatra da je ostvario pravo i na drugu glavnu nagradu - TV prijemnik. Revizijom se faktički osporavaju činjenična utvrđenja sudova, što se u revizijskom postupku ne može sa uspjehom ostvariti (čl. 385. st. 3. ZPP, "NN" br. 53/91). U postupku je utvrđeno da se radi o tradicionalnom obrtničkom plesu na kojem se redovito organizira lutrija i da se pravila o sudjelovanju u izvlačenju nagrada utvrđuju na samom plesu. Brojevi su izvlačeni ručno, a u spornom slučaju kompjuterski. Nadalje, utvrđenje je sudova, da su svi sudionici igre od strane voditelja programa bili upoznati da samo jedanputa izvučeni četverocifreni broj ostvaruje pravo na jednu od glavnih nagrada. Činjenica je, da je lutrijski broj tužitelja "2697" polučio jednu od glavnih nagrada, hladnjak, koji mu je i predat i da je u ponovljenom izvlačenju za drugu glavnu nagradu (TV prijemnik) izvučen taj isti broj, na čemu tužitelj i temelji

opravdanost

svog

tužbenog

zahtjeva.

Međutim,

sudovi

su s obzirom na utvrđena i sudionicima tradicionalne obrtničke zabave priopćena pravila po kojima mogu ostvariti pravo na glavnu nagradu, pravilno primijenili propise materijalnog prava kad su zahtjev tužbe odbili, pa makar je tužiteljev lutrijski broj u nastavku izvlačenja ponovno izvučen, jer je već svoje pravo na jednu od glavnih nagrada konzumirao prvim izvlačenjem, što ne opravdava tužbeni zahtjev, niti drugačije viđenje spora od strane tužitelja dovodi do mogućnosti prihvata tužbenog zahtjeva.

Kako su odluke sudova jasne i razumljive i kad razlozi izneseni u tim odlukama nisu u međusobnoj proturječnosti, proizlazi da se i nisu ostvarile povrede postupka na koje je tužitelj tek opisno upozorio (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. ožujka 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.