Rev-33/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 33/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari mlljt. I. tužitelja A. P. iz Z., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici S. V. iz Z., i II. tužiteljice S. V. iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & M. iz Z., protiv tuženika M. P. iz Republike Srbije, V., zastupanog po punomoćnici N. P., odvjetnici iz Z., radi izmjene odluke o izvršavanju roditeljske skrbi (s kojim roditeljem će dijete živjeti) i uzdržavanja, odlučujući o reviziji mlljt. I. tužitelja i II. tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž2-256/14-5 od 8. srpnja 2014., kojima je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje - te potvrđena presuda sadržana u istoj odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-1425/13- 33 od 26. ožujka 2014., ispravljenoj rješenjem istog suda posl. br. P2-1425/13 od 15. travnja 2014., u sjednici održanoj 16. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija mlljt. I. tužitelja i II. tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, kasnije ispravljenim (dalje: rješenjem), odlučeno je:

„1. Mlljt. A. P. rođen ... godine u S. živjet će s majkom S. V.

2. Susreti i druženja mlljt. A. P. i oca M. P. održavat će se po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane na način da dijete s ocem provodi:

- svaki drugi vikend od četvrtka u 10,00 sati do nedjelje u 19,00 sati;

- u tjednu u kojem slijedi vikend s majkom, srijedom od 10,00 do 20,00 sati;

- sedam dana zimi i to od 1. do 7. veljače svake godine;

- dva tjedna ljeti i to prvi tjedan u srpnju i prvi tjedan u kolovozu 2014. godine, zatim drugi tjedan u srpnju i drugi tjedan u kolovozu 2015. godine i dalje naizmjenično;

- svaki pravoslavni Badnjak i Božić sa ocem i svaki katolički Badnjak i Božić sa majkom;

time da otac preuzima dijete na adresi stanovanja djeteta i majke i vraća ga na istu adresu.

3. Za vrijeme susreta i druženja otac s djetetom može boraviti na teritoriju zemalja članica Europske unije i Republike Srbije, a za putovanja izvan teritorija navedenih zemalja svaki od roditelja mora imati ovjerenu suglasnost drugog roditelja.

Kada preuzima dijete otac je dužan majku obavijestiti gdje će boraviti s djetetom.

Prilikom primopredaje djeteta roditelj koji predaje dijete dužan je drugom roditelju predati djetetovu zdravstvenu iskaznicu i putovnicu.“

U istoj odluci, ali presudom, kasnije ispravljenom (dalje: presudom), suđeno je:

„1. Nalaže se ocu M. P. platiti za uzdržavanje mlljt. A. P. iznos:

- od 7.510,00 kn za kolovoz 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. kolovoza 2013. godine do isplate;

- od 7.430,00 kn za rujan 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2013. godine do isplate;

- od 7.380,00 kn za listopad 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2013. godine do isplate;

- od 7.380,00 kn za studeni 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2013. godine do isplate;

- od 7.380,00 kn za prosinac 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2013. godine do isplate;

- od 7.380,00 kn za siječanj 2014. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2014. godine do isplate;

- od 7.360,00 kn za veljaču 2014. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2014. godine do isplate;

- od 7.350,00 kn za ožujak 2014. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2014. do isplate;

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, sve na račun majke S. V. otvoren kod H. A. - A. - b. d.d. Z. IBAN: ...

2. Nalaže se ocu M. P. doprinositi za uzdržavanje mlljt. A. P. iznos od 15.000,00 kn mjesečno počev od 1. travnja 2014. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, na račun majke S. V. otvoren kod H. A. - A. - b. d.d. Z. IBAN: ...

3. Odbija se I. tužitelja s dijelom tužbenog zahtjev kojim potražuje daljnji iznos od 60.000,00 kn mjesečno za uzdržavanje (preko dosuđenih 15.000,00 kn mjesečno do zatraženih 75.000,00 kn mjesečno), kao neosnovanim.

4. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska (ispravljena) presuda "u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev".

Drugostupanjskim rješenjem:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (ispravljeno) u stavku II. izreke, „osim u dijelu kojim je odlučeno o susretima i druženju tijekom tjednog odmora“, te u stavku III. izreke, „osim u dijelu koji se odnosi na obvezu II. tužiteljice S. V. pribavljanja ovjerene suglasnosti tuženika M. P. za putovanje s mlljt. djetetom izvan teritorija zemalja članica Europske unije i Republike Srbije“,

- u stavku II. izreke, uvažena je žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje (ispravljeno) u odluci iz stavka II. izreke „o susretima i druženju tijekom tjednog odmora“ tako da je odlučeno: „Susreti i druženja mlljt. A. P. i oca M. P. održavat će se po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane, na način da dijete s ocem provodi svaki drugi tjedni odmor (vikend) od petka u 10 sati do nedjelje u 19 sati“,

- u stavku III. izreke, ukinuto je prvostupanjsko rješenje (ispravljeno) u dijelu stavka III. izreke „koji se odnosi na obvezu II. tužiteljice S. V. pribavljanja ovjerene suglasnosti tuženika M. P. za putovanje s mlljt. djetetom izvan teritorija zemalja članica Europske unije i Republike Srbije“.

Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja mlljt. I. tužitelj i II. tužiteljica (dalje: tužitelji) podnijeli su reviziju jer (da) se pobijana drugostupanjska odluka temelji na „pravnim shvaćanjima koja nisu u skladu s praksom Županijskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje su navedene u obrazloženju razloga za pravna pitanja koja su od značaja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“. Prijedlog tužitelja je da se obje nižestupanjske odluke ukinu.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbije kao neosnovana. Revizija nije dopuštena.

Predmetom spora zahtjevi su za uređenje odnosa roditelja i mlljt. I. tužitelja - glede pitanja s kojim će roditeljem mlljt. I. tužitelj živjeti i kako će se održavati njihovi susreti i druženja, a predmet spora je i zahtjev na obvezivanje tuženika doprinositi uzdržavanju svojeg maloljetnog djeteta (mlljt. I. tužitelja).

Tužitelji u reviziji ističu da o pitanju s kojim roditeljem će dijete živjeti i o obvezi tuženika za uzdržavanje maloljetnog djeteta nije odlučeno pravilno jer (da) je odluka o tome donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i (glede obveze uzdržavanja) na shvaćanju koje odstupa od shvaćanja iskazanog kroz sudsku praksu županijskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, revizijskog i Ustavnog suda Republike

Hrvatske, pa su naznačili dva pitanja:

- „može li sud, unatoč inzistiranju tužitelja (stranke) na provođenju dokaza, odustati od izvođenja dokaza čije je izvođenje već odredio rješenjem, iako se tim dokazima utvrđuju činjenice kojima se daje odgovor na odlučna pitanja potrebna za odlučivanje, bez obrazloženja u sukladnog članku 338. Zakona o parničnom postupku i predstavljaju li takve radnje povredu prava na raspravljanje (članak 354. stavak 1. točka 6. Zakona o parničnom postupku) i povredu prava na obrazloženu sudsku odluku (članak 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku) u smislu prava na pravično suđenje?“,

- „može li drugostupanjska odluka biti bez obrazloženja, odnosno smije li obrazloženje biti arbitrarnog i/ili lapidarnog karaktera?“

Međutim, time što su naznačili ta pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.

Naime, odredbom čl. 299. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13. - dalje: ObZ-a), iz poglavlja „Posebni parnični postupci", "Postupak radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete živjeti, o roditeljskoj skrbi i o mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta“, propisano je: „protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.“

Sukladno citiranoj odredbi, a budući da je osporeno drugostupanjsko rješenje upravo takva odluka - donesena u posebnom parničnom postupku radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem mlljt. I. tužitelj živjeti i kako će se održavati susreti i druženja roditelja s mlljt. I. tužiteljem te (time) o roditeljskoj skrbi (u svezi instituta uređenog odredbom čl. 102. ObZ-a), to protiv tog rješenja nije (u smislu odredbe čl. 299. ObZ-a) dopuštena nikakva revizija - pa ni revizija iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Reviziju tužitelja s naznačenim pitanjima, podnesenu protiv osporenog rješenja (u svezi odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti i kako će se održavati susreti i druženja roditelja i njihovog djeteta te o roditeljskoj skrbi) valjalo je zato odbaciti primjenom odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

Obzirom da je ovdje riječ i o sporu za uzdržavanje maloljetnog djeteta, na osporenu presudu u svezi toga spora primjenjuje se odredba čl. 305. st. 3. ObZ-a prema kojoj: „Protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena je revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.“ (tzv. izvanredna revizija).

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. - 148/2011. pročišćeni tekst, 25/2013. i 28/2013. - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 25/2013.), kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Protiv osporene drugostupanjske presude donesene u sporu o njegovom uzdržavanju, mlljt. I. tužitelj je reviziju i podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ali sve uz ista, već naznačena pitanja - očito držeći da se odnose i na taj spor.

Revizija se u odnosu na oba pitanja postavljena glede toga spora svodi na shvaćanje revidenta o bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjenim po nižestupanjskim sudovima, sve s pozivom revizijskom sudu da se na njih očituje.

Podnesenu reviziju u tome dijelu valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i (ovdje odlučno, obzirom da se revident poziva na različitu sudsku praksu glede koje je pitanja postavio - koju bi po njemu trebalo ujednačavati) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno u istaknutome smislu, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda - iz donesenih i u reviziji konkretiziranih sudskih odluka, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je zaista „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“),

- da (s prethodno navedenim u svezi) iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom uopćene tvrdnje da postoji pravno pitanje te pravno shvaćanje drugog suda koje je u proturječju s shvaćanjem iz osporene odluke, onim koje se sugerira preispitati: to proturječje (kada se revizija temelji na tvrdnji o različitoj i nesigurnoj ili neujednačenoj sudskoj praksi, kao ovdje) doista mora i postojati.

U ovome slučaju, time što je konstatirao da reviziju podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, mlljt. I. tužitelj nije postupio prema navedenim odredbama i prema izloženom (njihovom) tumačenju.

Naime, po mlljt. I. tužitelju podnesena revizija sadrži pitanja kojima se u dijelu može dati značaj pravnih pitanja - ali ne sadrži i navedene razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: razloge - iz kojih bi doista i proizlazilo da je u odlukama na koje se revident pozvao izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti ili proturječju s "nekim" shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda i da bi upravo stoga ta shvaćanja trebalo usaglasiti i (time) ispuniti svrhu izvanredne revizije, odnosno razloge (obzirom da se revident u odnosu na postavljena pitanja poziva na različitu sudsku praksu koju bi trebalo ujednačavati) - u čemu su pitanja postavljena u svezi sa shvaćanjem koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene presude i shvaćanjem nekog drugog suda ili s sudskom praksom i (kada revident ističe da bi trebalo preispitati shvaćanje suda o tim pitanjima) zašto bi ona bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog ovdje se ne može prihvatiti:

- da je drugostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na pravnom shvaćanju koje je u protivnosti ili u proturječju s shvaćanjem iz drugih odluka na koje se mlljt. I. tužitelj pozvao - i da bi trebalo otklanjati tu protivnost ili proturječje i tako ispuniti svrhu izvanredne revizije, - da su (u svezi s iznijetim) pitanja koja je revident u reviziji naznačio važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i za odluku o konkretnom sporu,

- da revizija mlljt. I. tužitelja podnesena protiv osporene presude o njegovom uzdržavanju ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost.

Revizijski sud pritom ukazuje:

- da osporenu presudu može preispitivati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih revident obrazlaže, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi tih pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno je su li pravna shvaćanja iz osporene presude pravilna u odnosu na drugu već postojeću sudsku praksu,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno u već istaknutom smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji i traženju sudske prakse koja bi odgovarala shvaćanju revidenta izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga je reviziju mlljt. I. tužitelja protiv osporene presude valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 16. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.