Pž-8952/2012-5 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

35. Pž-8952/12-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. B. iz Z., 2. D. B. iz Z., 3. D. H. iz Z., i 4. Ž. B. iz Z., koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. N. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., i 2. A. B.V., A., Kraljevina N, kojeg zastupaju punomoćnici D. G.-Č. i I. T. Č., odvjetnici u O. društvu P. & P., Z., radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbama prvo i drugo tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6934/10 od 16. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se žalbe prvo i drugo tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6934/10 od 16. srpnja 2012. i to:

- u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od osam dana sklopiti s prvotužiteljem Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je naveden u izreci presude i u dijelu kojim je određeno da će u protivnom takav ugovor zamijeniti ta presuda,

- u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od osam dana sklopiti s drugotužiteljem Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je naveden u izreci presude i u dijelu kojim je određeno da će u protivnom takav ugovor zamijeniti ta presuda,

- u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od osam dana sklopiti s trećetužiteljem Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je naveden u izreci presude i u dijelu kojim je određeno da će u protivnom takav ugovor zamijeniti ta presuda,

- u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od osam dana sklopiti s četvrtotužiteljem Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je naveden u izreci presude i u dijelu kojim je određeno da će u protivnom takav ugovor zamijeniti ta presuda i

- u točki V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6934/10 od 16. srpnja 2012. u dijelovima točke I., II., III. i IV. izreke kojima je naloženo tuženicima sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica s tužiteljima u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji traže sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu.

III. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn (sedamtisućaosamstodvanaest kuna i pedeset lipa).

Obrazloženje

Pobijanom presudom tuženicima je naloženo sklopiti s tužiteljima Ugovor o kupoprodaji redovnih dionica društva I. d.d. Z. određenog sadržaja u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, po kupoprodajnoj cijeni od 1.118,82 kn po svakoj dionici sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. – IV. izreke). Tuženicima je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 34.586,65 kn (točka V. izreke).

Prvostupanjski sud, ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio je da su tužitelji imatelji dionica društva I. G. d.d. (ranije I. d.d.). Prvotuženik kao ponuditelj i drugotuženik kao društvo s kojim prvotuženik zajednički djeluje, dioničarima I. d.d. objavili su da su 29. kolovoza 2008. sklopili Sporazum o zajedničkom djelovanju u odnosu na I. d.d. Z.. Rješenjem od 21. studenoga 2008. agencija (dalje: agencija) utvrdila je obvezu prvo i drugo tuženika za preuzimanje trgovačkog društva I. d.d. Obveza objavljivanja ponude za preuzimanje tuženicima je nastala 28. studenoga 2008. Zaključkom od 13. studenoga 2008. agencija je odbacila prvotuženikov zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude i preuzimanja društva I. d.d. te se smatralo da on nije ni podnesen. Prvostupanjski sud prema tome je zaključio da je za tuženike nastala obveza objavljivanja ponude, dok tuženici nisu podnijeli zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude. Prvostupanjski sud je ocijenio da svaki dioničar ima pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, što je u nadležnosti suda (čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava, „Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD).

Prvostupanjski sud je utvrdio rokove i iznos cijene dionica koju bi tuženici trebali platiti tužitelju. Cijena dionice utvrđena je na temelju potvrde o prosječnoj ponderiranoj cijeni dionica koja je u razdoblju od 27. svibnja 2008. do 27. kolovoza 2008. iznosila 1.118,82 kn po dionici. U odnosu na rokove u kojima su tuženici morali objaviti ponudu i u kojima su trebali sklopiti ugovore, prvostupanjski sud je ocijenio da bi krajnji rok trajanja ponude bio najkasnije 5. siječnja 2009. (čl. 24., čl. 27. i čl. 28. ZPDD-a).

O naknadi parničnih troškova odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst; dalje: ZPP).

Protiv ove presude tuženici su podnijeli žalbu.

Prvotuženik je podnio žalbu isticanjem svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U žalbi prvotuženik je ukazao na to da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Revt-22/05 od 21. siječnja 2009. ne može primijeniti u ovom slučaju. Prema njegovom mišljenju, odredba čl. 49. ZPDD-a se može primijeniti samo u slučaju kada je agencija odobrila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje. Prvostupanjski sud se nije očitovao o toj činjenici. Naveo je da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni značaj agencija-inog zaključka od 13. studenoga 2008. Nije mu jasno na temelju čega je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev da se Ugovor o prodaji dionica mora sklopiti u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Istaknuo je da je prvostupanjski sud neosnovano zaključio i o dospijeću plaćanja kupoprodajne cijene. Prvotuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o naknadi parničnih troškova.

Drugotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da je ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U žalbi drugotuženik je obrazložio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je odlučio o uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, a što ne spada u sudsku nadležnost. Prvostupanjski sud nije obrazložio razloge neprihvaćanja prigovora sudske nadležnosti. Prema njegovom mišljenju, pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama u vezi s razgraničenjem nadležnosti agencija-e i sudova, o utvrđenju kupoprodajne cijene i o obliku ugovora kojeg mu je naloženo sklopiti. Drugotuženik smatra da cijena dionica nije pravilno utvrđena. Ukazao je i na to da obveza isplate kupoprodajne cijene ne može dospjeti prije sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica. Osporio je odluku suda o obvezi plaćanja zakonskih zateznih kamata na iznos kupoprodajne cijene dionica za razdoblje od 5. siječnja 2009.

Žalbe prvo i drugo tuženika su djelomično osnovane.

Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o sklapanju ugovora u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu.

Ni u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj presudi nema apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje u žalbama upućuju tuženici (čl. 354. st. 2. t. 2. i 11. ZPP-a).

U ovoj pravnoj stvari, tužitelji su podnijeli tužbu radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji dionica trgovačkog društva I. G. d.d. Zagreb (ranije I. d.d. Z.), čije se dionice vode pod oznakom I-R-A kod društva d.d.

Među strankama nije sporno da su tužitelji dioničari društva I. G. d.d. Prvotužitelj je vlasnik 54 dionica, drugotužitelj je vlasnik 55 dionica, trećetužitelj je vlasnik 70 dionica, a četvrtotužitelj je vlasnik 215 dionica.

Nema spora ni oko toga da je rješenjem agencija-e od 21. studenoga 2008. (list 27. – 29. spisa) utvrđeno da je za prvo i drugo tuženika 28. kolovoza 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva I. d.d. Z.. Tim rješenjem tuženicima je naloženo u roku od 30 dana od dana konačnosti tog rješenja, podnijeti zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva I. d.d. Z., ponudu za preuzimanje i isprave iz odredbe čl. 22. st. 3. ZPDD-a.

Odredbom čl. 49. ZPDD-a propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način predviđen tim Zakonom, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

Iz spisa proizlazi da u ovom slučaju tuženici nisu podnijeli zahtjev za odobrenje za objavljivanje ponude, ponudu za preuzimanje, kao ni isprave iz odredbe čl. 22. st. 3. ZPDD-a.

Iz sadržaja agencija-inog zaključka od 13. studenoga 2008. (list 25. – 26. spisa) razvidno je da je prvotuženik 3. listopada 2008. podnio zahtjev za odobrenje za objavljivanje ponude za preuzimanje ciljanog društva. No, prvotuženik nije dostavio svu propisanu dokumentaciju pa ga je agencija, pismenom od 15. listopada 2008. pozvala urediti zahtjev i dostaviti traženu dokumentaciju. Prvotuženik nije postupio po agencija-inom pozivu i dostavio traženu dokumentacije. Zato je agencija zaključkom od 13. studenoga 2008. i odbacila prvotuženikov zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva I. d.d. Z.. Time se smatralo da navedeni zahtjev nije podnesen.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da su tužitelji osnovano, u skladu s odredbom čl. 49. ZPDD-a, tužbom zatražili od tuženika sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica.

Odredbom čl. 49. ZPDD-a određena je sudska nadležnost za traženje sklapanja ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje (u situaciji kada ponuditelj nije objavio ponudu za preuzimanje). Dakle, sud je nadležan utvrditi uvjete pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. U tom kontekstu, ovaj sud ne nalazi povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP-a.

Žalbeni navodi sadržani u tome da nema mjesta primjeni odredbe čl. 49. ZPDD-a, jer da se ona primjenjuje samo kada postoji rješenje agencija-e o odobrenju ponude za preuzimanje (što ovdje ne postoji), nisu osnovani. Točno je da u slučaju uskraćivanja odobrenja agencija-e za objavljivanje ponude dioničari nemaju pravo zahtijevati sklapanje ugovora o prodaji dionica. U protivnom, ponuditelj bi mogao objaviti ponudu za preuzimanje i izvan postupka propisanog odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društva, posebno onim odredbama koje se tiču ovlasti agencija-e za provođenje postupka nadzora (čl. 48. ZPDD-a). Međutim, u ovom slučaju, tuženicima nije uskraćeno odobrenje agencija-e za objavljivanje ponude dioničarima. Prvotuženikov zahtjev za objavljivanje ponude odbačen je zbog propusta da se uz taj zahtjev priloži sva potrebna dokumentacija. Naknadnim rješenjem koje je doneseno, tuženicima je naloženo da iznova podnesu zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje, odnosno da podnesu posebnu ponudu za preuzimanje. No, po tom rješenju, odnosno nalogu tuženici nisu postupili. Odatle proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe čl. 49. ZPDD-a.

Prvostupanjski sud, oslanjajući se na sadržaj potvrde o prosječnoj ponderiranoj cijeni dionica I. d.d., pravilno je, u skladu s odredbom čl. 16. st. 3. ZPDD-a utvrdio cijenu dionica toga društva (1.118,82 kn po dionici). Tuženici nisu osporili sadržaj potvrde Zagrebačke burze o prosječnoj cijeni redovnih dionica Industrogradnje d.d. za razdoblje kada je nastala obveza objave ponude (potvrda, list 30. spisa). Tuženici nisu pokušali dostavili podatke o najvišoj cijeni po kojoj su zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze radi eventualne primjene odredbe čl. 16. st. 2. ZPDD-a. Smisao zakonskih odredaba koje uređuju minimalnu cijenu u ponudi za preuzimanje jest da cijena po kojoj je ponuditelj dužan ponuditi otkup dionica bude fer i pravična. Kako tuženici kao ponuditelji nisu podnijeli zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje, tužitelji su sukladno odredbi čl. 16. st. 3. ZPDD-a imali pravo predložiti minimalnu cijenu dionica.

Daljnji žalbeni navodi koji se odnose na dospijeće obveze plaćanja prodajne cijene, kao i zateznih kamata koje teku na tu cijenu, nisu osnovani. Naime, obveza objavljivanja ponude za kupnju dionica za tuženike nastala je 28. kolovoza 2008. Uzimajući u obzir rokove unutar kojih su tuženici bili dužni postupiti u smislu odredbi čl. 24., čl. 27. i čl. 28. ZPDD-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je njihova obveza za objavu ponude i za sklapanje ugovora o kupnji dionica i plaćanje prodajne cijene nastala najkasnije 5. siječnja 2009. Posljedično, pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o datumu dospijeća plaćanja cijene i o plaćanju zakonskih zateznih kamata. Budući da je obveza plaćanja kamata zapravo sankcija za neuredno ispunjenje obveze od strane dužnika, dospjelost obveze plaćanja prodajne cijene ne može se poistovjetiti s trenutkom sklapanja ugovora, tj. s pravomoćnošću presude. U suprotnom, došlo bi do izravnog oštećenja tužitelja koji su pravo na sklapanje ugovora stekli još 2009. godine.

U odnosu na oblik ugovora o kupoprodaji dionica, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se ugovor o prodaji dionica sklapa u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Niti odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društva niti odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 113/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08) za ugovor o prodaji dionica nije propisan poseban oblik, osobito ne oblik javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Poseban oblik propisan je za ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, koji je strogo formalan ugovor. To ovdje nije slučaj. Zbog toga tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji traže sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, nije osnovan. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji dionica s obvezom isplate kupoprodajne cijene s kamatama pa je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a,). U dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, pobijana presuda je preinačena odbijanjem tog dijela tužbenog zahtjeva kao neosnovanog (čl. 373. ZPP-a).

Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tužitelja, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a). Pritom je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09).

Drugotuženiku ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio tek u razmjeno neznatnom dijelu (čl. 154. i čl. 166. ZPP-a).

U Zagrebu 4. svibnja 2016.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ALICA PELICARIĆ, v.r.