Rev-137/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 137/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz S., zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u S., protiv tužene C. o. d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž- 1475/98 od 11. ožujka 1999. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: I P-1045/95 od 03. svibnja 1998. godine, u sjednici održanoj 25. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužene, preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1475/98 od 11. ožujka 1999. godine i Općinskog suda u Splitu, broj: I P-1045/95 od 03. svibnja 1998. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu mu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti preko iznosa od 10.000,00 kn (u iznosu od 20.000,00 kn), kao neosnovan.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak od 11.500,00 kn.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: I P-1045/95 od 03. svibnja 1998. godine tužena je obvezana naknaditi štetu tužitelju od čega nematerijalnu u iznosu od 55.000,00 kn s pripadajućom kamatom, kao i parnični trošak od 14.504,71 kn.

Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1475/98 od 11. ožujka 1999. godine djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužena obvezana s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti isplatiti tužitelju iznos od daljnjih 5.000,00 kn, kao i naknaditi mu parnični trošak od ukupno 18.772,75 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužena je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem tužitelju primjerene naknade nematerijalne štete.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tužene predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede zadobivene u prometnoj nezgodi dana 30. prosinca 1994. godine. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje visine pripadajuće naknade nematerijalne štete tužitelju.

U štetnom događaju tužitelj je zadobio povrede u vidu višekratnog otvorenog prijeloma desne potkoljenične kosti zbog čega je nad njim izvršen operativni zahvat. Prema nalazu vještaka ortopeda dr. Ž.M. vezano za ove povrede tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta oko 1 mjesec, te lakog intenziteta oko 6 mjeseci. Vezano za povrjeđivanje i liječenje tužitelj je trpio strah koji je jakog intenziteta bio prisutan 8-10 dana, te potom prešao u strah srednjeg intenziteta i potrajao 10-14 dana, da bi potom kao strah blagog intenziteta bio prisutan oko 1 mjeseca. Kao posljedica povrjeđivanja zaostalo je oštećenje desnog koljena, te pojava artroze, zbog čega će tužitelj u buduće trebati ulagati pojačane napore pri dužem hodanju, stajanju, podizanju ili nošenju tereta i slično, a što sve predstavlja smanjenje životnih aktivnosti od 10%. Ožiljak na unutarnjoj strani desne potkoljenice u aureolu od 5 x 5 cm, drugi dužine 30 cm, poprečni ožiljak na kraju potkoljenice dužine 5 cm, te mišićna depresija predstavljaju naruženost lakog stupnja.

Obzirom na vrstu i težinu zadobivenih povreda, te intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, mišljenje je ovog suda da su iznosi dosuđeni tužitelju s tih osnova i baš: za fizičke bolove 20.000,00 kn, te strah 7.000,00 kn u konkretnom slučaju primjereno određena naknada, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Isto tako, obzirom na stupanj naruženosti, a vodeći računa o lokaciji i brojnosti ožiljaka, te njihovoj uočljivosti za okolinu, kao i mladosti tužitelja, mišljenje je ovog suda da iznos od 8.000,00 kn s osnova naruženosti predstavlja primjerenu satisfakciju sve u smislu čl. 200. ZOO-a.

Naprotiv iznos od 30.000,00 kn na ime duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti u konkretnom slučaju se doista ukazuje neprimjereno visoko određenom naknadom, a na što revidentica osnovano upire. Naime, obzirom na utvrđeni postotak smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja od 10%, a uvažavajući njegovu životnu dob (rođen 1974. godine), po mišljenju ovog suda iznos od 10.000,00 kn s tog osnova je primjerena naknada, sve u smislu odredbe čl. 200. ZOO-a, dok bi priznavanje veće naknade bilo protivno cilju i svrsi kojoj je takva naknada namijenjena.

Stoga je utoliko reviziju tužene trebalo prihvatiti, te preinačiti nižestupanjsku presudu, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, srazmjerno ukupnom uspjehu tužitelja u sporu.

U Zagrebu, 25. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.