III Kr-156/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 156/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. Č., zbog kaznenog djela iz članka 152. stavak 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Rijeci od 31. kolovoza 2012., broj K-448/10 i Županijskog suda u Rijeci od 17. travnja 2013., broj Kž- 211/13, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenika R. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog suda u Rijeci od 31. kolovoza 2012., broj K-448/10 i Županijskog suda u Rijeci od 17. travnja 2013., broj Kž-211/13, R. Č. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 152. stavak 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/ 12 – u daljnjem tekstu: KZ/11) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Osuđenik R. Č. je po branitelju G. G., odvjetniku iz R. pravovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz članka 368. točke 1.-5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97) i bitne povrede odredaba kaznenog postupka u smislu odredbe članka 427. točka 3. ZKP/97.

Na temelju članka 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12 i 56/13 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske pa je zamjenik Glavnog državnog

III Kr 156/13-4

odvjetnika Republike Hrvatske dostavio odgovor na zahtjev osuđenika, u kojem navodi da zahtjev smatra neosnovanim.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu izrijekom ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 427. točka 3. ZKP/97 počinjena u žalbenom postupku niti na koji način bi povreda utjecala na presudu. Propuštanje navođenja pravnog opisa kaznenog djela u drugostupanjskoj presudi, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim, na način da se radi o kaznenom djelu spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavak 1. u vezi stavka 3. KZ/11, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti je takva izreka bila od ikakvog utjecaja na presudu. Uostalom u zahtjevu osuđenik i sam tako zaključuje.

Nije u pravu osuđenik kad ističe da se drugostupanjski sud nije očitovao na sve navode žalbe na prvostupanjsku presudu, posebno na postojanje zablude kod osuđenika o pristanku oštećenice na spolni odnošaj. Prije svega, treba napomenuti da u žalbi na prvostupanjsku presudu osuđenik uopće ne ističe da se nalazio u zabludi u pogledu pristanka oštećenice na spolni odnošaj, već opisuje stanje oštećenice navodeći da je unatoč alkoholiziranosti bila kontaktibilna te da je kod nje postojao voljni moment za flert, iz čega bi se posredno moglo zaključivati kako je osuđenik isticao zabludu kao osnovu isključenja kažnjivosti. Međutim, protivno navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, drugostupanjski sud je (na strani 3, drugi odlomak pisanog otpravka presude Kž-211/13) cijenio o stanju i voljnom momentu oštećenice, zbog kojih osuđenik smatra da se nalazio u zabludi te je naveo da su te okolnosti utvrđene po vještacima sudske medicine dr. D. C. i psihijatrijske struke dr. D. Z. kao i iz video snimke, uputivši osuđenika na razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi, radi izbjegavanja njihovog ponavljanja. Dakle, u žalbenom postupku nije počinjena povreda kaznenog postupka na koju u zahtjevu osuđenik posredno ukazuje.

Nadalje, nije osnovan niti prigovor kako drugostupanjski sud nije dao konkretno obrazloženje odluke o kazni, što bi se moglo razumjeti kao isticanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge za odluku o kazni. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke o kazni istaknuo razloge zbog kojih, uz utvrđene olakotne okolnosti, kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci smatra primjerenom te zbog čega nije svrhovito to kaznu zamijeniti radom za opće dobro. Razlozi za odluku o kazni navedeni u drugostupanjskoj presudi, a sadržani su u zakonskoj odredbi kojom se određuje svrha kažnjavanja, te utvrđene olakotne okolnosti rezultirali su individualizacijom kazne. Prema tome, povreda odredaba kaznenog postupka nije niti u ovom dijelu utvrđena.

U pogledu povrede kaznenog zakona iz članka 368. točke 1. do 5. ZKP/97, treba istaći da u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije navedeno na koji način su ostvarene povrede kaznenog zakona iz točaka 3., 4. i 5. navedenog članka. Dakle, nije istaknuto koje su to okolnosti koje isključuju kazneni progon (da li je li nastupila zastara kaznenog progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena); koji se to zakon ne može primijeniti na kazneno djelo iz optužbe; konačno nije navedeno na koji način je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Osim toga, niti za jednu od ovih povreda kaznenog zakona zahtjev osuđenika ne

III Kr 156/13-4

sadrži razloge, a sud na ove povrede ne pazi po službenoj dužnosti, već razmatra samo one koje su u zahtjevu istaknute.

Iznoseći razloge za povredu kaznenog zakona iz točke 1. i 2. članka 368. ZKP/97, osuđenik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i u pogledu okolnosti za koju smatra da isključuje kažnjivost – zabluda o pristanku oštećenice na spolni odnošaj i u pogledu radnje izvršenja – oštećenica ga je zadovoljavala rukom a ne oralno, za što je proglašen krivim pravomoćnom presudom. Dakle, svojim prigovorima kako nisu dokazana niti objektivna niti subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, osuđenik nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, što se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može činiti. Izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je izvanredni pravni lijek koji se može podnositi samo iz taksativno navedenih razloga, u kojima se, međutim, ne navodi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Slijedom navedenog proizlazi da nisu ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka niti odredaba kaznenog zakona koje je osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude isticao, pa je na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08, zahtjev osuđenika odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.