IV Kž-170/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-170/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnj. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 294. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi osumnjičenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 09. srpnja 2002. godine, broj Kv-81/02, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osumnj. M.Š.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku nije prihvatio neslaganje istražnog suca, te je svojim rješenjem Kv-81/02 (Kio-31/02) odredio da će se povodom istražnog zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj DO-K-238/98, od 05. ožujka 2001. godine, provesti istraga protiv M.Š., zbog sumnje da je počinio kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osumnj. M.Š., po svome branitelju, odvjetniku iz D., N.J., žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se njegova žalba usvoji i to na način da se zahtjev za provođenje istrage Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku odbije.

Žalba nije osnovana.

S pravom prvostupanjski sud utvrđuje da postoji osnovana sumnja da je osumnj. M.Š. počinio kazneno djelo zaključenja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ. Naime, žalitelj opisuje u svojoj žalbi iznimno tešku situaciju u hotelu G., u kojem su bili smješteni prognanici i izbjeglice, među kojima je bilo i starijih osoba i djece, a da je hladnoća bila oštra do te mjere da ugrožava njihovo zdravlje i život, dok istovremeno u hotelu nije bilo mogućnosti grijanja bez sanacije i rekonstrukcije kotlovnice, za što nije bilo sredstava.

Navoda u žalbi kako je istog dana zaključen ugovor o kreditu sa ino-bankom i D. bankom, koja je davala garanciju za kredit kod ino-banke u 100%-tnom iznosu svojim depozitom i suštinski time sama bila kreditor. Također opisuje kako su kasnije promjenjive kamate bile rezultat poslovanja D. banke sa svim komitentima, među kojima je bio i HTTP G., a što su sve znali i odobravali članovi Uprave HTTP G. Također navodi da ovi ugovori nisu rezultirali štetom za HTTP G., a što predstavlja nužno konstitutivno obilježje kaznenog djela iz čl. 294. st. 1. KZ.

Međutim, kako iz spisa predmeta proizlazi da zaključeni prvi ugovor sa ino-bankom nije datiran s istim datumom kada i prvi ugovor sa D. bankom, već je ugovor sa D. bankom u odnosu na onaj zaključen sa S. Bank und Sparkassen AG iz G., Austria, zaključen dva dana kasnije, to tvrdnja žalitelja o istovremenom zaključivanju obaju ugovora nije točna. Također, ima li se u vidu kako je prvim ugovorom sa ino-bankom realno odobren kredit u određenom iznosu sa utvrđenom kamatom i dinamikom otplate, dok je drugi ugovor sa D. bankom realno samo obaveza na plaćanje utvrđenog iznosa kamate D. banke, te se time moguće ukazuje i štetnim jer ne pokazuje davanje D. banci, to za sada je opravdan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju sumnje da je optuženi počinio kazneno djelo iz čl. 294. st. 1. KZ.

Tek u tijeku istrage valja ispitivanjem svjedoka, članova uprave hotela te odgovornih osoba u D. banci o njihovim kreditnim aranžmanima koje su inače imali u to vrijeme i pod kojim uvjetima su odobravali kredite, moći će se utvrđivati jesu li točni navodi osumnjičenika istaknuti u samoj žalbi.

Također, u odnosu na promjenjivu kamatu iz aneksa ugovora sa D. bankom, valja ispitati članove Uprave hotela na okolnost zaključenja tih ugovora, te istovremeno i odgovorne osobe u D. banci o tome kakav je postupak slijedio u odnosu na ranije odobrene kredite kod promijenjene kamatne, ako temeljni ugovor o kreditu takovu promjenu kamata nije predviđao.

Sve ovo su okolnosti koje treba učiniti jasnim upravo u tijeku istražnog postupka, obzirom da za sada iz spisu priležećih dokaza i navode obrane optuženika, koji se u osnovi brani krajnjom nuždom brige za život i zdravlje osoba smještenih u hotelu, postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio kazneno djelo kako mu je stavljeno na teret istražnim zahtjevom.

Kako je, prema tome, ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoji osnovana sumnja da bi osumnj. M.Š. počinio kazneno djelo kako ga tereti državni odvjetnik, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Katica Jelić, v. r.