Rev-2796/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2796/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz R., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku u R., protiv I. tuženika K. L. iz N., i II. tuženika J. L. iz R., oboje zastupani po punomoćnicama I. L. i S. P., odvjetnicama u R., radi isplate, odlučujući o reviziji I. i II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-1638/2010-2 od 5. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-4293/06-44 od 30. studenoga 2009., u sjednici održanoj 22. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija prvotuženika K. L. i drugotuženika J. L. protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. Gž-1638/2010-2 od 5. listopada 2011., odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke naloženo je I. tuženiku isplatiti tužitelju 67.490,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2006. do isplate, pod stavkom II. izreke naloženo je II. tuženiku isplatiti tužitelju 67.490,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2006. do isplate, pod stavkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv I. i II. tuženika za isplatu iznosa od po 1.659,10 kn, dok je pod stavkom IV. izreke naloženo I. i II. tuženicima isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.225,50 kn, u roku od 15 dana, te je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. i II. izreke te pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Protiv drugostupanjske presudu reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4., u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnijeli I. i II. tuženici.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju I. i II. tuženika u kojem osporava dopuštenost i osnovanost revizije I. i II. tuženika. Tužitelj zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija I. i II. tuženika nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija I. i II. tuženika, podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Ovo stoga što I. i II. tuženici u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg su reviziju podnijeli.

Ovdje je za ukazati da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten niti ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava – budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obaveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u stavku I. izreke ovog rješenja.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 22. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.