Rev-1642/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1642/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik M. T. P., odvjetnik iz S., protiv tuženika M. B. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžmal-198/10 od 24. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4957/09 od 26. siječnja 2010., 1. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. iz S. poslovni broj Ovrv-3930/08 od 28. kolovoza 2008. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 320,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate kao i 190,80 kuna na ime naknade troškova ovršnog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP-a), radi pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja ostaje li čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-355/07 od 10. prosinca 2008.. Postavljeno pitanje je prema mišljenju tužitelja važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija na temelju čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu te odredbe ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Po prirodi stvari to podrazumijeva da je pobijana odluka posljedica nekog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su dakle osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. točka 1. do točka 4. ZPP-a.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Odluke o javnim parkiralištima Grada Splita (dalje: Odluka Grada Splita) zbog parkiranja automobila na parkirališnim mjestima tužitelja u 2007. i 2008. godini.

Odredba čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-355/07 od 10. prosinca 2008., čija primjena je odgođena do 1. siječnja 2010.

Drugostupanjski sud odluku temelji na pravnom shvaćanju da se odredba čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita ne može primijeniti jer je u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO-a).

Ispitujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na materijalnopravno pitanje koje je revident postavio u reviziji potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02 –

će sud ako u postupku utvrdi da drugi pročišćeni tekst – dalje: Ustavni zakon) propisano da

propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

Dakle, u ovom postupku neovisno o tome je li ili više nije na snazi odredba čl. 27. Odluke Grada Splita, za primjenu odredbe Odluke Grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita, kao podzakonskog akta, u skladu sa zakonom.

Pobijanu drugostupanjsku presudu sud temelji na odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona jer je ocijenio da odredba čl. 27. st. 1. Odluke Grada Splita nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 3. ZOO-a, zbog čega se ta odluka ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon.

Prema tome, u konkretnom slučaju o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji ne ovisi odluka u ovom sporu, niti drugostupanjski sud svoju odluku temelji na negativnom stavu o tom pitanju. Naime, drugostupanjski sud polazi od istog pravnog shvaćanja kao i revident u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ali iz drugih razloga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Zbog toga se po revidentu postavljeno pravno pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pitanjem zbog kojeg bi revizija bila dopuštena.

S obzirom da predmetna revizija nije dopuštena, na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. lipnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.