Rev-2857/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2857/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G., Z. G., oboje iz O., i D. G. iz O., koje zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u O., protiv tuženih A. B., iz O., M. R. iz O., J. V. iz O., koje zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u O., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženih protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. svibnja 1999. godine, posl.br. Gž-991/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 8. svibnja 1998. godine, posl.br. P-3215/94, u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženih kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"Utvrđuje se da tužitelji Z.G.1, D.G. I Z.G.2, svi iz O., imaju isključivo pravo vlasništva na dijelu nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2003 k.o. O. k.č.br. 2664 u naravi dograđeni dio kuće broj…, u O., Ul. P. koji se može opisati kao dvosobni dvorišni stan, a koji su stekli nasljeđivanjem iza pok. J.G., pa su tuženi A.B., M.R., J.V. i Đ.G. dužni tužiteljima to priznati i dati suglasnost radi provođenja diobe – etažiranja predmetne nekretnine budući će to priznanje u protivnom zamijeniti ova presuda kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 993,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženih i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu radi se o imovinskopravnom sporu radi utvrđenja prava vlasništva u kojem se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a prema vrijednosti predmeta spora koji je tužitelj naveo u tužbi.

Tužba je podnesena 25. travnja 1989. godine, a u tužbi je navedena vrijednost predmeta spora sa iznosom od 810.000 tadašnjih dinara.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 800.000 tadašnjih dinara.

U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini. U smislu odredaba čl. 37. ZPP kad više tužitelja jednom tužbom traže utvrđenje postojanja nekog prava vrijednost predmeta spora određuje se za svakog tužitelja posebno. Određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva uopće ne dolazi u obzir kod subjektivne kumulacije – što je u ovom predmetu slučaj.

Prema tome, kod utvrđivanja mjerodavne vrijednosti predmeta spora za dopuštenost revizije treba odvojeno uzimati zahtjev svakog od tužitelja.

Imajući u vidu do sada izloženo to znači da se u ovom predmetu vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi dijeli sa tri (s obzirom da postoje tri tužitelja), pa je vrijednost predmeta spora s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe za svakog od tužitelja 270.000 tadašnjih dinara – dakle ne prelazi iznos od 800.000 tadašnjih dinara.

Odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, kako je već naprijed navedeno, revizija bi u ovom predmetu bila dopuštena samo u slučaju da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja prelazi iznos od 800,000 tadašnjih dinara, pa u ovom sporu revizija nije dopuštena.

Iz tih razloga na temelju čl. 392. ZPP u vezi s čl. 389. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 2. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.