I Kž-656/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-656/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž.M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. svibnja 2003. godine, broj: K-16/03, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.V.,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Ž.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. Ž.M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je zbog tog kaznenog djela, po čl. 173. st. 2. KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. siječnja 2003. godine - pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, opt. Ž.M. oduzeta je droga i to: 1,65 gr opojne droge kokain, 109,11 gr opojne droge kokain, 5,84 gr opojne droge hašiš, bočica heptanona od 7 mm i 10 tableta heptanona sa metadonom, kao aktivnom komponentom, koja će se po pravomoćnosti presude, uništiti.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. Ž.M. u cijelosti je oslobođen obaveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. Ž.M., po branitelju D.C:, odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali i zbog povrede kaznenog zakona na štetu opt. Ž.M. (čl. 368. toč. 4. ZKP-a).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, jer je nekritički ocijenio iskaz svjedoka - policajca A.Š.V. (čiji iskaz je, prema žalitelju, krajnje neuvjerljiv, i nije odraz stvarne situacije, jer da je opt. Ž.M. kontaktirao sa osobama i vršio "nekakve razmjene", mogao ga je uhititi na mjestu događaja, a to nije učinio), a okolnosti pod kojima je opt. Ž.M. živio u stanu, (bez struje i vode), najbolje "dokazuju" da se opt. Ž.M. ne bavi preprodajom opojnih droga, jer ne bi živio u stanu koji ne posjeduje ni elementarne uvjete stanovanja.

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja iznimno uporno provjerio je sve navode iz obrane opt. Ž.M. i valjano zaključio da takvu obranu ne treba prihvatiti. Ono što jeste nedvojbeno utvrđeno jeste to da je i kod opt. Ž.M., a posebno u njegovom stanu, pronađena relativno velika količina opojne droge kokaina (preko 110 gr), za koju količinu objektivno nije imao financijskih sredstava (opt. Ž.M. prima socijalnu pomoć od 400,00 kn mjesečno), da tu količinu pribavi bez daljnje preprodaje drugima, a da bi dio droge (kao ovisnik) mogao osobno konzumirati. Ovaj Vrhovni sud prihvaća sve razloge suda prvog stupnja iznesene na str. 600 pobijane presude, te na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, sud prvog stupnja nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika (čl. 368. toč. 4. ZKP-a) jer je pravilno utvrdio da je opt. Ž.M. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, a ne "samo" kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, kako to pogrešno ističe žalitelj u žalbi.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, te našao da je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne opt. Ž.M. vodio računa o svim okolnostima od kojih ovisi vrsta i mjera kazne, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe i sud prvog stupnja, u razlozima pobijane presude, na koje se razloge i upućuje žalitelj. Sigurnosna mjera iz čl. 80. st. 1. u vezi čl. 173. st. 7. KZ-a, utemeljena je na zakonu, a sud prvog stupnja dao je valjane razloge za njenu primjenu.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni, a preispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 387. st. 1. ZKP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. studenoga 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.