Rev-x-665/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 665/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja banka Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnik D. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., protiv tuženika V. D. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6225/16-2 od 7. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1399/12-63 od 25. svibnja 2016., u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-28622/03 od 17. veljače 2006. godine u cijelosti.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku D. V., Z., OIB: …, da isplati tužitelju banka Z., OIB: …, iznos od kn. 367.723,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od kn 245.149,09 od 01.10.2003. do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju i troškove postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 54.375,00 kn u roku 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1399/12-63 od 25. svibnja 2016., u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1399/12-63 od 25. svibnja 2016., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku D. V., Z., OIB …, da isplati tužitelju banka. Z., OIB: … iznos od 367.723,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 245.149,09 kn od 01. listopada 2003. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 54.375,00 kn te sudi:

Nalaže se tuženiku D. V., Z., OIB: …, da isplati tužitelju banka Z., OIB: … iznos od 367.723,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 245.149,09 kn od 01. listopada 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku D. V., Z., OIB: …, da naknadi tužitelju banka Z., OIB: …, trošak parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 43.405,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.407,50 kn u roku od 15 dana

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.“

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

Revizija tuženika je neosnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Budući da je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud je podnesenu reviziju ispitivao kao reviziju donesenu prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Predmet spora u ovom parničnom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu troškova nastalih korištenjem … kartice i Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj … od 28. ožujka 2000. u iznosu od 367.723,17 kn.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su troškovi koje potražuje tužitelj učinjeni po kartici … broj … u razdoblju od 30. ožujka 2000. do 04. siječnja 2001.,

- da je podnositelj zahtjeva za izdavanje kreditne kartice pravna osoba P., čija je ovlaštena osoba tuženik, a kao krajnji korisnik (solidarni jamac) također je naveden tuženik osobno,

- da je potpisom pristupnice tuženik pristao na primjenu Općih uvjeta za izdavanje i korištenje …,

- da je 14. travnja 2000. potpisan i Ugovor o izdavanju i korištenju kartice sa limitom uz primjenu Općih uvjeta,

- da prema čl. 3. Općih uvjeta krajnji korisnik kartice solidarno odgovara za sve troškove učinjene karticom koja glasi na njegovo ime,

- da je Ugovor o izdavanju i korištenju … zaključen 28. ožujka 2000. kojim banka odobrava korisniku kredita kratkoročni kredit od 3.400,00 DEM,

- da je kredit prema Ugovoru o revolving kreditu od 28. ožujka 2000. odobren na 13 mjeseci sa mogućnošću automatskog obnavljanja pod istim uvjetima u skladu sa rokom važenja …, sa rokom vraćanja 15 dana od zaduženja kreditne partije boj …,

- da se prema Općim uvjetima, obavijest o učinjenim troškovima dostavlja korisniku, a u slučaju da korisnik kartice u roku od 30 dana od korištenja kartice putem obavijesti o učinjenim troškovima ne dobije obavijest o trošku nastalom korištenje kartice dužan je o tome izvijestiti Centar,

- da je potrošnja na bankomatima bila limitirana na 1.000,00 kn dnevno u skladu sa Općim uvjetima,

- da su se tijekom 2000. godine plaćanja na prodajnim mjestima vršila putem slipova, te da prodajna mjesta nisu imala obavezu od banke tražiti odobrenje za limit, pa je tuženik zbog toga bio u mogućnosti vršiti manje transakcije više puta dnevno i na taj način potrošiti znatno veći iznos od limita ugovorenog prema Ugovoru o izdavanju i korištenju …, zbog čega je tužitelj 27. prosinca 2000. blokirao karticu,

- da tuženik prema dokumentaciji nije podmirivao dugovanja prema obavijesti, pa je banka zaduživala revolving kredit,

- da se utuženi iznos sastoji se od dospjele glavnice po odobrenom revolving kreditu u iznosu od 245.149,09 kn te od iznosa dospjele kamate od 122.574,08 kn.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na pravilo o teretu dokazivanja budući da tužitelj nije dokazao visinu svog zahtjeva jer se sve obavijesti o učinjenim troškovima temelje na ispravama koje je sastavio tužitelj, a tužitelj nije uspio iste potkrijepiti odgovarajućim računima za učinjene transakcije kod pojedinih trgovaca.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu i odbio žalbu kao neosnovanu u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-28622/03 od 17. veljače 2006., pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, a dijelom je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 367.723,17 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, temeljeći pobijanu odluku na pravilu o teretu dokazivanja.

Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi zauzeo pogrešno pravno shvaćanje da je na tuženiku teret dokazivanja negativnih činjenica odnosno u konkretnom slučaju činjenice da nije preuzeo robu niti koristio usluge za koje mu je naplaćen trošak po kartici, čime je ostvarena bitna povreda parničnog postupka.

Revidentovi navodi, u konkretnom slučaju, nisu od utjecaja na valjanost pobijane drugostupanjske presude. Naime, drugostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji, između ostalog, na zaključku da je tužitelj radi dokazivanja vlastitih tvrdnji dostavio svu dokumentaciju kojom raspolaže (analitika člana i račune sa specifikacijom učinjenih troškova) te je provedeno financijsko vještačenje na temelju kojih je utvrđeno tužiteljevo potraživanje. S druge strane, tuženik u prilog dokazivanja vlastitih tvrdnji sudu nije podastro dokaze kojima jedino on raspolaže (slipovi učinjeni tuženikovom karticom) niti je dokazao da bi kreditna kartica bila izgubljena ili ukradena.

Prema tome, zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.

Budući da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, neobrazložen revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. rujna 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.