Psz-226/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-226/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog I.O. iz B., Bosna i Hercegovina, protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 16. rujna 1992. godine br. J-603/92, radi prekršaja iz čl. 77. st. 1. toč. 6. Zakona o kretanju i boravku stranaca, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 16. rujna 1992. godine br. J-603/92 djelomično je uvažena žalba kažnjenog I.O. i u pogledu odluke o zaštitnoj mjeri djelomično preinačeno rješenje Suca za prekršaje općine Vis od 4. rujna 1992. godine br. 263/92 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 77. st. 1. toč. 6. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOKIBS) izvršenog na način pobliže opisan u izreci rješenja suca za prekršaje, te mu izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000 HRD i zaštitna mjera udaljenja s teritorija Republike Hrvatske u trajanju od dvije godine, tako da je određeno da zaštitna mjera traje šest mjeseci.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu u kojem je naveo da u roku od 24 sata nije prijavio nadležnom organu boravak na području Općine Vis jer da nije znao za takvu zakonsku odredbu, da je uredno prijavljen u Republici Sloveniji u Vrhnici, da mu je obitelj smještena na Visu kao izbjeglice te da je dolazio u posjetu obitelji, da mu je izdana od HVO Sjevero- istočna Bosna - Tuzla dozvola za nesmetan odlazak u Hrvatsku gdje je u Zavičajnom klubu "Bjeljinja" dobio ovlaštenje za prikupljanje novčane i druge humanitarne pomoći u ime i za račun Republike Bosne i Hercegovine, da nije ni krivično ni prekršajno kažnjavan.

Kažnjeni je naveo da su izrečena kazna i zaštitna mjera prestroge pa predlaže da se pobijano rješenje preinači ili ukine.

Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Kažnjeni je tijekom prekršajnog postupka priznao odlučne činjenice i to da je boravio na području Općine Vis početkom mjeseca kolovoza 1992. godine te da je državljanin BiH i da se u roku od 24 sata od ulaska u Republiku Hrvatsku nije prijavio boravak nadležnom organu te da boravak nije prijavio ni do dana davanja obrane pred sucem za prekršaje dana 4. rujna 1992. godine.

Prema odredbi čl. 61. st. 2. ZOKIBS stranaca je dužan prijaviti boravak u roku od 24 sata od ulaska u Republiku Hrvatsku time da prema čl. 77. st. 1. toč. 6. spomenutog zakona stranac koji ne postupi po navedenom čini prekršaj za koji se može izreći novčana kazna od 3.000 do 15.000 dinara kao i zaštitna mjera udaljenja (st. 2. čl. 77. spomenutog zakona).

Zbog navedenih razloga ovaj sud je ocijenio da su prekršajni organi već u priznanju kažnjenog imali činjeničnu osnovu za ocjenu da je kažnjeni počinio djelo prekršaja iz primijenjenog propisa. Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona. Primjerenost izrečene kazne ovlašteno je cijeniti jedino Republičko vijeće za prekršaje povodom izjavljene žalbe, a ono je tu primjerenost cijenilo uzimajući u obzir sve okolnosti koje su odlučne za odmjeru kazne te ovaj sud nije imao osnove odluku o izrečenoj kazni ocijeniti nezakonitom.

Djelatnost kažnjenog, ma koliko bila humana i nužna ne može opravdavati protupravno ponašanje kažnjenog ni biti osnovom za oslobađanje kažnjenog od utvrđene prekršajne odgovornosti. Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu kažnjenog te je temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakona Republike Hrvtske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan. U Zagrebu, 5. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. I.O. iz B., Bosna i Hercegovina,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom.