Gzz-124/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 124/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari D. P. iz K., zastupanog po punomoćnicima S. Z. i N. B., odvjetnicima u V., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: G-DO-442/04 od 07. travnja 2004. godine, podignutog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2004. godine, broj: Gž- 15/04, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 21. listopada 2003. godine, broj: P-967/03, u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2004. godine, broj: Gž-15/04 i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 21. listopada 2003. godine, broj: P-967/03.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 21. listopada 2003. godine, broj: P- 967/03 tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 5.680,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. siječnja 2002. godine do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.281,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2004. godine, broj: Gž-15/04 preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje pobijane drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje, podredno njeno preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrdom prvostupanjske presude.

Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Suprotno navodima iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), pošto ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude i stanja u spisu.

Predmet spora je novčana tražbina tužitelja kao radnika tuženika s osnova djelomično neisplaćene mu božićnice, usrksnice, naknade na ime razlike neisplaćene plaće zbog porasta troškova života, regresa za godišnji odmor i dara za djecu, sve temeljem odredbi Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu od 22. prosinca 1999. godine (dalje: Kolektivni ugovor).

U ovom revizijskom stadiju postupka nije sporno među strankama:

- da je dana 22. prosinca 1999. godine između tuženika i sindikata (Hrvatski elektrogospodarski sindikat HEP-a d.d. – HES i Nezavisni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede) sklopljen Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. na vrijeme od godinu dana, a primjenjuje se od 01. siječnja 2000. godine (čl. 134. i 135. Kolektivnog ugovora), a kojim ugovorom

- da su uz ostalo ugovorena prava radnika tuženika na božićnicu, uskrsnicu, usklađenje plaća s troškovima života, regresa za godišnji odmor i dara za djecu (čl. 57., 63., 64. i 84. Kolektivnog ugovora) od čega da je tuženik samo dijelom isplatio tužitelja, a odbio daljnju isplatu ugovorenih prava tužitelju,

- da je uz ostalo tim Kolektivnim ugovorom predviđeno primjenjivanje svih njegovih odredbi nakon proteka vremena na koji je sklopljen, sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora (čl. 139. st. 1. Kolektivnog ugovora), a

- da je dana 27. prosinca 2000. godine tuženik otkazao Kolektivni ugovor (nakon isteka vremena na koji je Kolektivni ugovor bio sklopljen).

Polazeći od prednjih utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužitelja smatrajući da i neovisno od činjenice što je tuženik otkazao ugovor se pravna pravila sadržana u njemu, a kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, imaju i dalje primjenjivati sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Drugostupanjski sud smatrajući da "produžena" primjena pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora dolazi u obzir samo u situaciji kada je Kolektivni ugovor prestao protekom vremena na koji je sklopljen, a ne i u slučaju otkaza Kolektivnog ugovora, odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući ga neosnovanim.

Kako je prethodno rečeno Kolektivni ugovor sklopljen dana 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme (na jednu godinu), a smatra se prema čl. 134. Kolektivnog ugovora sklopljenim danom potpisivanja ovlaštenih predstavnika stranaka, dakle 22. prosinca 1999. godine. Pošto je Kolektivni ugovor sklopljen nakon jedne godine, isti je istekao dana 22. prosinca 2000. godine.

Tuženik je otkazao ovaj Kolektivni ugovor dana 27. prosinca 2000. godine, dakle nakon isteka roka na koji je taj Kolektivni ugovor bio sklopljen (istekao je 22. prosinca 2000. godine), zbog čega taj otkaz i nije od značaja za ovaj spor (a time niti presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-845/01 potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž- 1734/02 od 18. veljače 2003. godine, kojom je odlučeno o tom otkazu), posebno što nakon isteka roka na koji je ugovor sklopljen se isti više i ne može otkazati.

Odredbom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora predviđena je produžena primjena odredbi Kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je taj Kolektivni ugovor sklopljen, a koja odredba je sadržajno jednaka odredbi čl. 195. (čl. 205.) Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/03, 82/01, 14/03, 30/04 – dalje: ZR). Prema toj odredbi ako Kolektivnim ugovorom drugačije nije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

U smislu prednje navedenog u konkretnom slučaju trebaju se primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine, kao pravna pravila, a do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a po kojim odredbama tužitelj ima pravo na isplatu utuženih iznosa s osnova božićnice, uskrsnice, usklađenja plaća s porastom troškova života, regresa za godišnji odmor i dara za djecu, visina kojih iznosa nije sporna.

Kako je dakle drugostupanjski sud pogrešno smatrajući da je odlučna činjenica za ostvarivanje prava tužitelja na isplatu utuženih potraživanja iz Kolektivnog ugovora to što je ugovor otkazan 27. prosinca 2000. godine, a o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika, a sve temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Trošak odgovora na žalbu nije dosuđen tužitelju pošto isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 14. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.