Rev-2925/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2925/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. rođene G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. V., odvjetnici u Odvjetničkom uredu D. & V. u Z., protiv tuženika H. – H. p. d.d., Z., OIB: ..., radi utvrđenja neistinitosti javne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1738/15-2 od 20. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2997/2015-37 od 9. srpnja 2015., u sjednici održanoj 4. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2997/2015-37 od 9. srpnja 2015. utvrđeno je da su neistinite javne isprave i to dostavnica rješenja o ovrsi Općinskog suda u Trogiru iz spisa poslovni broj Ovr-1181/03 (sada Ovr-301/09) od 30. rujna 2003., te dostavnica rješenja o ovrsi Općinskog suda u Trogiru iz spisa broj Ovr-1061/05 (sada Ovr- 299/09) od 20. lipnja 2005., koje se odnose na dostavu tužiteljici te da su te dostavnice krivo adresirane na ime nepostojeće osobe S. G. iz T., ..., potpisane od strane nepoznate osobe i to prvo navedena dostavnica 3. listopada 2003., a druga navedena dostavnica 24. lipnja 2005. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 8.887,50 kn na ime parničnih troškova, a za više traženo s tog osnova zahtjev je odbijen.

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1738/15-2 od 20. travnja 2016. preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je odbijen zahtjeva tuženika za naknadu mu parničnih troškova, te je tuženik odbijen i sa zahtjevom za naknadu mu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

"1. Je li tužbom za utvrđenje dopušteno i moguće utvrđivati neistinitost javnih isprava – dostavnica (u konkretnom slučaju dostavnica rješenja o ovrsi) i to konkretno je li dpušteno utvrđivati da je u javnoj ispravi (dostavnici) neistinito utvrđena činjenica potpisa primatelja pismena/rješenja o ovrsi (u konkretnom slučaju dostavnicu je potpisala nepoznata osoba umjesto naznačenog primatelja – tužiteljice/ovdje revidenta; bez navođenja o kojoj osobi je riječ i u kakvom je odnosu sa primateljem rješenja o ovrsi i da li je uopće iz kruga osoba propisanih člankom 141. Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine)?

2. Je li tužbom za utvrđenje dopušteno i moguće utvrđivati neistinitost javnih isprava – dostavnica (u konkretnom slučaju dostavnica rješenja o ovrsi) i to konkretno je li dopušteno utvrđivati da je javna isprava (dostavnica) nepravilno sastavljena (u konkretnom slučaju na dostavnici je krivo naznačen primatelj rješenja o ovrsi – pravno nepostojeća osoba, koju je pak na dostavnici potpisala nepoznata osoba, a što dostavljač nije posebno naznačio na dostavnici da nije riječ o dostavi na ruke (krivo!) naznačenom primatelju i da dostavnicu potpisuje treća osoba – koja i u kojem svojstvu u odnosu na (krivo!) naznačenog primatelja pismena/rješenja o ovrsi)?

3. Je li dostavnica javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (u konkretnom slučaju je li dostavnica dokaz da je tužiteljici kao ovršenici dostavljeno rješenje o ovrsi unatoč činjenici da su na dostavnicama krivo naznačeni osobni podaci i prebivalište tužiteljice, te činjenici da je treća nepoznata osoba krivotvorila njezin djevojački potpis, a dostavljač nije na dostavnici naznačio da je umjesto osobne dostave na ruke tužiteljice, pismeno/rješenje o ovrsi predao trećoj nepoznatoj osobi bez navođenja njenog imena i svojstva sukladno odredbi članka 141. Zakona o parničnom postupku iz 2003.g.)?

4. Odnose li se na dostavnicu kao javnu ispravu zakonske presumpcije o dokaznoj snazi takve isprave i je li tužiteljica/revident ovlaštena u parnici za utvrđenje neistinitosti javne isprave dokazivati suprotno – da potpis na dostavnici (rješenja o ovrsi) nije njezin i da su dostavnice zbog toga neistinite?"

smatrajući ih važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer da o rješenju istih ovisi odluka u ovom sporu, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 221/78 od 26. travnja 1978., Rev 1121/98 od 7. ožujka 2001., Rev 1212/86 od 26. studenoga 1986., Rev 1632/86 od 20. kolovoza 1986. i Rev 2260/91 od 14. siječnja 1992. izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude, baš kao i u pojedinim odlukama županijskih sudova, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijane presude (10.000,00 kn), protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a kako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, to nema ni pretpostavki za dopuštenost revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, za dopuštenost ove tzv. izvanredne revizije potrebno je da uz određeno naznačena pravna pitanja zbog kojih se revizija podnosi, budu određeno navedene zakonske odredbe koje se odnose na ista te izloženi razlozi važnosti, u vezi naznačenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su dvije dostavnice, a koje se odnose na dostavu rješenja o ovrsi Općinskog suda u Trogiru broj Ovr-1181/03 potpisane 30. rujna 2003. i Ovr-1061/05 potpisane 20. lipnja 2005. neistinite javne isprave jer da su adresirane na nepostojeću osobu i potpisane od nepoznate osobe, a koji zahtjev je upravljen prema tuženiku – H. H. p. d.d. koja je izvršila dostavu tih pismena.

Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužiteljice utvrdivši u postupku da potpisi na dostavnicama nisu oni tužiteljice, slijedom čega ocjenjuje da se radi o neistinitim javnim ispravama, sve u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a.

Drugostupanjski sud je pak, prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan izrazivši pravno shvaćanje da je dokazivanje neistinitosti javne isprave u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a moguće tražiti, ali u odnosu na izdavatelja javne isprave. Kako to tuženik nije bio, jer je on samo bio davatelj poštanskih usluga, ocijenjeno je da takav zahtjev u odnosu na tuženika nije osnovan. Pravilnost pobijane presude tužiteljica revizijom pokušava osporiti navođenjem određenih pravnih pitanja, a kojima problematizira dopuštenost tužbe za utvrđenje neistinitosti dostavnice kao javne isprave.

Ovako postavljena pravna pitanja, a zbog kojih je izjavljena ova revizija ne mogu se smatrati pitanjima važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari u smislu da bi o rješenju ovih pitanja ovisila odluka u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga što pobijanom presudom tužbeni zahtjev tužiteljice nije odbijen iz razloga što je drugostupanjski sud ocijenio da dostavnice nisu javne isprave, odnosno da nije dopušteno tužbom na utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a utvrđivati neistinitost predmetnih dostavnica kao javnih isprava, već je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen iz razloga što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio da tužiteljica nema pravni interes podnositi ovu tužbu prema tuženiku H. – H. p. d.d., a koji nije izdavatelj tih javnih isprava. Naime, dostavnice, a u odnosu na koje je u ovom postupku traženo utvrđenje da su neistinite javne isprave, čine sastavni dio pošiljke s povratnicom, a koja se vraća pošiljatelju, a to je u ovom slučaju bio Općinski sud u Trogiru, pri čemu je tuženik imao samo položaj davatelja poštanskih usluga koje pruža korisnicima tih usluga u smislu odredba Zakona o pošti ("Narodne novine", broj 172/03, 15/04 i 92/05), u ovom slučaju Općinskom sudu u Trogiru, a koje je tijelo pred kojim se vodio ovršni postupak protiv ovršenika, i u kojem je taj sud donio određena rješenja koja je uputio strankama tog ovršnog postupka putem pošte kao pošiljke s povratnicom.

Zato pošiljke s povratnicom, a na čijoj poleđini je dostavnica, koje se nakon izvršene dostave potpisane vraćaju Općinskom sudu u Trogiru imaju svojstvo javne isprave čiji izdavatelj je sud, a ne tuženik.

Proizlazi dakle da o rješenju pitanja zbog kojih je ova revizija izjavljena ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.