Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1799/2009-6 AI generated

Croatian Supreme Court awards damages for unreasonable delay in civil proceedings due to court inefficiency.

Case Number Gzp-1799/2009-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia awarded 6,000 kuna in damages to a plaintiff for the unreasonable delay in her civil lawsuit against a company. The court found that while the plaintiff contributed to delays by failing to submit evidence promptly, the primary cause was two unexplained two-year gaps in the lower court's proceedings. Consequently, the court ruled that the plaintiff's constitutional right to a trial within a reasonable time was violated and ordered the state to pay the compensation.

Legislator headnote

AI generated

Članak 27. Zakona o sudovima; Članak 29. stavak 1. Ustava: A party may claim compensation for unreasonable delay if the proceedings are excessively prolonged due to the court's inefficiency, even if the party contributed partially to the delay.

Keywords

AI generated
unreasonable delay reasonable time court inefficiency constitutional right damages award civil proceedings procedural delay

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. Zakona o sudovima
čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 28. stavak 1. Zakona o sudovima
čl. 186. stavak 1. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1799/09-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice T. B. iz Z., zastupane po punomoćnici E. P., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 18. ožujka 2009., dana 8. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici T. B. u iznosu 6.000,00 (slovima: šesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 11. studenoga 2009. podnijela Županijskom sudu u Splitu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod posl. br. I P-1129/02. Županijski sud u Splitu, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl. br. Gžx-1010/09, rješenjem posl. br. Gzp-319/09 od 30. rujna 2009. oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 24. studenoga 2009., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. I P- 1129/02 te očitovanja Županijskog suda u Splitu od 15. travnja 2010. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- postupak je pokrenut 20. svibnja 2002. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom tužiteljice T. B. (ovdje predlagateljice) protiv tuženika J. d.d. S., radi naknade štete,

- na ročištu 22. siječnja 2003 naloženo je tužiteljici uplatiti predujam za medicinsko vještačenje,

- na ročište zakazano za 12. rujna 2003. nisu pristupile stranke unatoč uredno zaprimljenom pozivu te je isto odgođeno,

- nakon ročišta 16. ožujka 2004. na ročištu 20. travnja 2004. vještak neurokirurg usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje,

- na ročištu 20. svibnja 2004. tužiteljica je predala sudu novu dokumentaciju te ujedno povećala tužbeni zahtjev,

- na ročištu 2. srpnja 2004. vještak maksilofacijalni kirurg usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje,

- uz podnesak od 30. kolovoza 2004. tužiteljica je dostavila dokumentaciju,

- na ročištu 7. prosinca 2006. naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana dostaviti dokumentaciju u originalu te podatak o liječniku kod kojeg se nalazi njezin zdravstveni karton,

- podneskom od 12. prosinca 2006. tužiteljica je dostavila dokumentaciju u kopiji te podatak o liječniku,

- dopisom od 22. veljače 2008. tužiteljica je ponovno pozvana dostaviti original dokumentacije, kao i podatak o liječniku kod kojeg se nalazi njezin zdravstveni karton s podacima od njezina rođenja,

- uz podnesak od 17. ožujka 2008. tužiteljica je dostavila dokumentaciju,

- nakon ročišta 15. svibnja 2008. na ročištu 9. rujna 2008. proveden je dokaz saslušanjem vještaka maksilofacijalne kirurgije,

- na ročištu 15. travnja 2009. vještak neuropsihijatar usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje,

- na ročištu 21. svibnja 2009. glavna rasprava je zaključena, a presuda posl. br. I P- 1129/02 donesena i objavljena na ročištu 4. lipnja 2009. (usvojen tužbeni zahtjev),

- povodom žalbe tužiteljice (30. lipnja 2009.) i žalbe tuženika (10. srpnja 2009.) spis je zaprimljen kod Županijskog suda u Splitu 16. rujna 2009. koji je presudom posl. br. Gžx- 1010/09 od 12. travnja 2010. potvrdio prvostupanjsku odluku,

- navedenu drugostupanjsku odluku punomoćnici predlagateljice zaprimili su 12. svibnja 2010.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagateljice, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (20. svibnja 2002.) i traje do 12. svibnja 2010., kao dana kada je predmetni postupak pravomoćno dovršen, što ukupno iznosi sedam godina, 11 mjeseci i 22 dana.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja prvostupanjskog suda. Naime, zamijećena su dva neopravdana zastoja u postupanju predmetnog suda, a koji se odnose na vremenski razmak od podneska tužiteljice od 30. kolovoza 2004. do idućeg ročišta 7. prosinca 2006., u trajanju od dvije godine, tri mjeseca i osam dana te u razdoblju od podneska tužiteljice od 12. prosinca 2006. do dopisa suda od 22. veljače 2008., u trajanju od jedne godine, dva mjeseca i deset dana, a u kojim razdobljima nije poduzeta niti jedna radnja u postupku.

Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, je svojim radnjama u postupku, odnosno propustima, pridonijela duljini trajanja istog. To stoga što nije odmah u tužbi navela sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je odmah predložila sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nisu uz tužbu dostavila sve relevantne isprave kojima bi dokazala svoje navode (čanak 186. stavak 1. ZPP-a).

Analizom provedenog postupka, u kojem su izvedeni brojni dokazi (vještačenjem po vještacima neurokirurgu, maksilofacijanom kirurgu, neuropsihijatru) ovaj sud zaključuje da je predmetni parnični postupak činjenično složen, međutim navedeno ne može opravdati utvrđenu duljinu trajanja postupka.

Slijedom navedenih utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - dalje: Ustav).

Visinu naknade u iznosu od 6.000,00 kuna zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog čaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih slu

prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS-a, odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. lipnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović