Pn-92/2019-66 · Općinski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-92/2019-66

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariju Sokač, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, OIB: 19953159816, Bolnička 21, Gornja Bistra, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude 18. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku SPECIJALNA BOLNICA ZA KRONIČNE BOLESTI DJEČJE DOBI – GORNJA BISTRA, Bolnička 21, 10298 BISTRA, OIB 19953159816, da I. tužitelju LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplati iznos od 29.199,02 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate i to po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku SPECIJALNA BOLNICA ZA KRONIČNE BOLESTI DJEČJE DOBI – GORNJA BISTRA, Bolnička 21, 10298 BISTRA, OIB 19953159816, da II. tužitelju BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplati iznos od 29.199,02 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate i to po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku SPECIJALNA BOLNICA ZA KRONIČNE BOLESTI DJEČJE DOBI – GORNJA BISTRA, Bolnička 21, 10298 BISTRA, OIB 19953159816, da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.1. Tužitelji LJ i JJ podnijeli su ovome sudu 1. listopada 2019. tužbu radi naknade štete protiv tuženika Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. U tužbi navode da su oni roditelji pokojnog SJ, rođenog ..2015., koji je u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. kod tuženika bio hospitaliziran pod dijagnozom CJ malformacije.

1.2. Navode da je 30. kolovoza 2018. prilikom intubacije želuca, nakon što se SJ dulje vrijeme žalio na bolove i bio pod temperaturom, u nestručnom postupku i prevelikom intenzitetu sile došlo do perforacije želuca u dužini od 6 cm koja je uzrokovala ostale komplikacije odnosno obilno krvarenje u području abdomena i u konačnici hipovolemijski šok. Uslijed ovih komplikacija SJ je istoga dana hitno, bez svijesti, prebačen u Bolnicu za dječje bolesti Zagreb gdje je hitno i operiran, no unatoč tome dijete je isti dan preminulo. Tužitelji citiraju otpusno pismo tuženika od 30. kolovoza 2018. u kojem stoji kako je " ..2018.g. pok. SJ tijekom cijelog dana i večeri bio uobičajenog kliničkog stanja, živahan i budan, te da je oko 22h, nakon ingestije manje količine na NGS, prestao disati, abdomen se distendirao, po dolasku dežurne liječnice bio je cijanotičan, distendiranog abdomena, uz krvarenje na nos i usta, te je započeta reanimacija, nakon čega je pok. SJ prebačen u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, Zavod za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje." Također citiraju otpusno pismo Klinike za dječje bolesti Zagreb u kojem se navodi da se "tijekom operacije, pregledom crijeva nađe perforacija želuca u području male krivine dužine oko 6 cm". Nakon kirurškog i intenzivnog liječenja 31. kolovoza 2018. u 14:05 sati nastupio je smrtni ishod uz otpusnu dijagnozu: perforacija želuca, pneumoperitoneum, laceracija jetre i hemoragijski šok. Iz obdukcijskog zapisnika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 3. rujna 2018. proizlazi kako je dijete preminulo u Klinici za dječje bolesti Zagreb gdje je liječen zbog perforacije želuca, pneumoperitoneuma i ozljede jetre i žučnjaka uz dijagnozu “diseminirana intravaskularna koagulacija". U obdukcijskom zapisniku navedeno je i da je utvrđena "nekroza želuca s perforacijom, izljev krvi u trbušnu šupljinu, fibrinozna upala potrbušnice.." te se navodi da uzrok i mehanizam dijagnostičkom obradom nađene perforacije želuca i jetre ostaje nepoznat.

1.3. Tužitelji smatraju da se samo na mehanički način, nestručnom uporabom prevelike sile, može učiniti perforacija želuca i jetre te da je upravo do ovakvog nestručnog zahvata došlo od strane tuženika prilikom invazivne obrade SJ, a posljedica nastalih komplikacija uslijed mehaničke perforacije želuca jest "diseminirana intravaskularna koagulacija" koja je dovela do smrtnog ishoda. Stoga tužitelji smatraju kako je za smrtni ishod pokojnog SJ odgovoran tuženik zbog propusta u liječenju na način da je, nakon što se dijete dulje vremena žalilo na bolove i bilo pod temperaturom, u nestručnom postupku intubacije želuca došlo do perforacije želuca u dužini oko 6 cm koja je uzrokovala ostale komplikacije odnosno obilno krvarenje u području abdomena i hipovolemijski šok, zbog čega je unatoč operaciji u Klinici za dječje bolesti Zagreb došlo do smrtnog ishoda.

1.4. Stoga ovom tužbom tužitelji potražuju, temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed smrti djeteta i to svaki od tužitelja iznos od 220.000,00 kn odnosno, prema fiksnom tečaju konverzije, svaki od njih iznos od 29.199,02 EUR, kako to preciziraju na ročištu 5. lipnja 2025., te potražuju naknadu parničnih troškova.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom osporavajući u cijelosti osnov tužbe. Odbacuje tvrdnju tužitelja da je počinio radnju "intubacije želuca" koja mu se štetna radnja stavlja na teret, budući da je takav postupak u medicini nepoznat, ne predstavlja niti jedan tuženiku poznat dijagnostičko-terapijski zahvat, te ga stoga tuženik nikada, pa tako ni u predmetnom slučaju, nije proveo. Navodi da u medicini postoji ili postupak intubacije dušnika u svrhu provođenja umjetnog disanja (koji postupak u predmetnom slučaju uopće nije proveden) ili uvađanje želučane sonde u svrhu hranjenja pacijenta. Ukoliko su tužitelji podrazumijevali postupak uvođenja želučane sonde (uvođenje posebne cijevi kroz nos ili usta do želuca u svrhu hranjenja, davanja lijekova i slično), tuženik odbacuje njihove tvrdnje o "nestručnom postupku i prevelikom intenzitetu sile", a zbog čega je, navodno, došlo do perforacije želuca, i to iz razloga što je tuženik predmetni postupak radio sukladno uobičajenom protokolu i pravilima struke. Radi se o jednom od najčešćih rutinskih zahvata u medicini koji mogu obavljati te obavljaju i laici u kućnim uvjetima, a koji se, kao i u mnogim zdravstvenim ustanovama, svakodnevno i redovno obavlja i u ustanovi tuženika u sklopu zdravstvene skrbi nad pacijentima.

2.2. Tuženik osporava tvrdnju tužitelja da se dijete dulje vremena žalilo na bolove budući da je pokojni SJ, u sklopu dijagnoza i bolesti od kojih je bolovao, patio od teškog zaostajanja u svim razvojnim domenama, nije razumio govor, nije reagirao na svoje ime, nije govorio te nije imao uspostavljen bilo koji drugi oblik potpomognute komunikacije (nalaz Odjela za edukaciju i rehabilitaciju od 26. travnja 2018.). Osporava i tvrdnje tužitelja da je dijete dulje vremena bilo pod temperaturom, čemu u prilog dostavlja sestrinski dekurzus od 23. do 30. kolovoza 2018.

2.3. Tuženik potvrđuje navode tužitelja da je obdukcijom utvrđeni uzrok smrti diseminirana intravaskularna koagulacija (poremećaj zgrušavanja krvi) te da uzrok i mehanizam perforacije želuca i jetre ostaje nepoznat. Stoga u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja o "nestručnom postupku intubacije želuca" i impliciranim posljedicama ovog postupka koje tvrdnje smatra proizvoljnim sudom tužitelja, a koji nije utemeljen ni na kakvim dokazima. Tuženik navodi da u predmetnom slučaju nema elemenata njegovog postupanja suprotnog pravilima struke niti se isto navodi kao uzrok smrti te ukazuje da utvrđeni uzrok smrti (diseminirana intravaskularna koagulacija) nije nastupio tijekom boravka i liječenja pokojnog SJ kod tuženika, već u drugoj zdravstvenoj ustanovi gdje je on naknadno u dva navrata operiran i višekratno reanimiran.

2.4. Dodaje i da je u medicini dobro poznata činjenica da do perforacije želuca može doći u bilo kojoj dobi čovjeka, kod zdravih i bolesnih ljudi, kod pacijenata s postavljenom želučanom sondom kao i onih bez nje, te da postoje različiti i mnogostruki mehanizmi i uzroci zbog kojih može doći do puknuća stijenke želuca u pojedinim slučajevima, pri čemu ističe da u djece (posebno izvan novorođenačke dobi) karakteristike tih zbivanja nisu dobro razjašnjene niti poznate. Tvrdnje tužitelja o perforaciji želuca i jetre nestručnom uporabom prevelike sile tim su više netočne što želučana sonda nema apsolutno nikakve veze i doticaja s jetrom jer se, između ostalog, jetra nalazi s desne strane tijela, a želudac s lijeve. Osim toga, tuženik ističe da su oštećenja jetre u medicini moguća i nakon postupaka oživljavanja koji su u predmetnom slučaju bili višekratni i to kako kod tuženika, tako i u drugoj zdravstvenoj ustanovi gdje je pokojni SJ premješten i liječen.

2.5. Stoga tvrdnje tužitelja o postupanju tuženika koje mu tužitelji stavljaju na teret tuženik smatra potpuno proizvoljnim i neutemeljenim te ističe da je njegovo postupanje bilo dopušteno i zakonito te sukladno pravilima struke. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, proveo je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te pročitao njegov nalaz i mišljenje od 8. srpnja 2021. i pisano očitovanje na prigovore tužitelja od 2. ožujka 2023., proveo je usmeno saslušanje prof. dr. sc. HJ i dr. NJ koje su sačinile nalaz u ime ustanove vještaka, saslušao je svjedoke PJ i LJG, liječnice koje su sudjelovale u liječenju pokojnog SJ te DJ, liječnicu koje je obavljala obdukciju, te je saslušao tužitelje, a odbio je kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja da se od tuženika pribavi podatak o trajanju hranjenja SJ sondom iz razloga koji će niže biti obrazloženi. Tužitelji su u podnesku od 16. lipnja 2023. odustali od dokaznog prijedloga istaknutog u tužbi za saslušanje daljnjeg medicinskog osoblja koje je sudjelovalo u liječenju pokojnog SJ.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koja im je nastala uslijed smrti djeteta, a to zbog postupanja djelatnika tuženika u liječenju pokojnog SJ suprotno pravilima medicinske struke.

6. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/2008, 155/2009, 71/2010, 139/2010, 22/2011, 84/2011, 154/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 144/2012, 82/2013, 159/2013, 22/2014, 154/2014, 70/2016, 131/2017, 96/2018 i 100/2018, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, dalje: ZZZ) propisano je da su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, a prema odredbi čl. 124. st. 3. ZZZ obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.

7.1. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; koje su odredbe bile na snazi u vrijeme predmetnog događaja, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika prosuđuje se stoga po kriteriju pretpostavljene krivnje te bolnica odgovara za štetu ako u postupanju njenih radnika postoji krivnja, dok prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Osim toga, zdravstveni radnik u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka kako je to naznačeno u odredbi iz čl. 10. st. 2. ZOO.

7.2. Sukladno čl. 1101. ZOO u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

8. Nesporno je da je pok. SJ dijete 1. i 2. tužitelja te da je isti preminuo ..2018. u Klinici za dječje bolesti Zagreb u kojoj je nastavljeno njegovo liječenje nakon što je u ovu ustanovu u teškom stanju doveden 30. kolovoza 2018. iz ustanove tuženika gdje je prethodno boravio.

9. Sporno je da li je smrt djeteta prouzročena postupcima djelatnika tuženika, za koje tužitelji navode da se radilo o "intubaciji želuca" koju smatraju nestručno obavljenom, uz preveliki intenzitet sile, dakle suprotno pravilima medicinske struke.

10.1. U svom iskazu 2. tužitelj JJ navodi da je SJ kod tuženika u [adresa] boravio neprekidno nekih 5 do 6 mjeseci, a možda i godinu dana prije svoje smrti. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da je zadnji puta kod SJ bio u posjeti onoga dana nakon kojeg je premješten u Klaićevu bolnicu, te je tada sve bilo u redu. Međutim slijedeće jutro u 7 sati doktorica LJG, s kojom je najviše kontaktirao, zvala ga je i rekla da je SJ premješten, da je došlo do krvarenja iz želuca dok su ga "imputirali" više puta, da je tako ona rekla, a on ne zna točan izraz, te da se to dogodilo navečer prilikom hranjenja sondom i da ne zna hoće li se izvući. Zbog toga je sa suprugom došao u Klaićevu bolnicu u Zagreb gdje su im rekli da je dijete umrlo iz razloga što nisu mogli zaustaviti krvarenje. Iskazuje da je razgovarao s liječnicom koja je u Zagrebu radila operaciju, a koja je rekla da je bilo nemoguće zaustaviti krvarenje jer je djetetu nešto unutra puklo, da se to dogodilo u [adresa] i da je SJ već došao k njima s tim krvarenjem, a da se to dogodilo zbog hranjenja sondom. Iskazuje i da je SJ u [adresa] bio hranjen na sondu iako je mogao jesti na žlicu, te ga je njegova supruga upravo sa žlicom i hranila kada je došla u posjetu, a tako je jeo i kod kuće.

10.2. Prvotužiteljica LJ također iskazuje da je 30. kolovoza 2018. njezin suprug, 2. tužitelj, bio u posjeti SJ te joj je rekao da je bilo sve u redu. Navodi da SJ inače nije znao govoriti, već je samo vikao "mama, mama". Iskazuje i da je njezinog supruga slijedeće jutro oko 7 do 8 sati zvala doktorica LJG, da je SJ jako loše, da ne zna da li će se izvući i da je premješten u Klaićevu, zbog čega su oni tamo i otišli. Sjeća se samo da im je u Klaićevoj medicinska sestra izrazila sućut, nakon čega je pala u nesvijest i dobila injekciju pa se više ni ne sjeća što se događalo toga dana. Ne može se točno sjetiti što joj je muž rekao o svom razgovoru s doktoricom LJG, ali misli da mu je rekla da su SJ možda probušili želudac kada su ga hranili sondom.

11. Iz navoda tužbe te iskaza tužitelja proizlazi, dakle, kako isti smatraju da se nestručno postupanje djelatnika tuženika, suprotno pravilima medicinske struke, odnosi upravo na hranjenje djeteta sondom, za koje smatraju da je dovelo do ozljeda i daljnjeg slijeda događaja koji su doveli do djetetove smrti.

12. U svom iskazu svjedokinja PJ, liječnica koja je sudjelovala u liječenju djeteta u Klinici za dječje bolesti Zagreb kao anesteziolog intenzivist, opisala je stanje dječaka u kojem je zaprimljen u ustanovu u kojoj je radila, kao i razvoj njegovog zdravstvenog stanja tijekom boravka u toj ustanovi, liječenje i postupke koji su tamo poduzimani, a svoj je iskaz utemeljila na medicinskoj dokumentaciji vezanoj uz taj slučaj koju je prije dolaska na ročište radi iskazivanja, kako je iskazala, ponovo pregledala kako bi se prisjetila detalja zbog proteka vremena. Iskazala je da je dječak u njihovu ustanovu zaprimljen s krvarenjem na usta i nos, a tijekom liječenja u toj ustanovi razvio je potrošnu koagulopatiju, odnosno došlo je do difuznog krvarenja iz sluznica svih ubodnih mjesta i svih otvora, krvario je po cijelom tijelu. Teško je reći zbog čega je došlo do tog difuznog krvarenja, odnosno koji bi bio točan uzrok jer je moguće da do toga dođe zbog neke ozljede, ali i zbog šoka, acidoze, pothlađenosti i obilne nadoknade volumena odnosno zbog intervencija koje su oni poduzimali. S obzirom na navode odgovora na tužbu kako su oštećenja jetre moguća i nakon postupaka oživljavanja koji su u konkretnom slučaju bili poduzeti i kod tuženika i u njezinoj zdravstvenoj ustanovi, ističe da u patohistološkoj analizi u konkretnom slučaju ne postoji podatak da bi bila oštećena rebra od dječaka, a koje bi oštećenje eventualno bilo prisutno uslijed vanjske masaže srca, što bi eventualno dovelo do oštećenja jetre, a napominje i da, koliko se sjeća, u dokumentaciji nigdje ne stoji da je provedena takva masaža srca kod tuženika, dok je u njihovoj ustanovi takav postupak proveden, ali nakon što je proveden kirurški zahvat tijekom kojeg je već ustanovljeno oštećenje jetre. U vrijeme kada je ona preuzela dječaka, u 08:30 sati dana 31. kolovoza 2018. (time da je bila njegov liječnik sve do smrtnog ishoda istoga dana u 14:05 sati), već su bila učinjena dva kirurška zahvata koje je opisala u svom iskazu, a unatoč tim zahvatima dijete je i dalje krvarilo iz razloga što nije krvarilo zbog perforacije želuca i jetre, već zbog potrošne koagulopatije.

13. Svjedokinja LJG, liječnica koja je u predmetnom razdoblju bila zaposlenik tuženika te sudjelovala u njegovom liječenju, kojeg se zbog proteka vremena i broja pacijenata s kojima radi, prisjetila nakon što joj je predočeno otpusno pismo od 30. kolovoza 2018. koje je ona i potpisala, također je iskazivala o događajima od 30. kolovoza 2018. kada je dijete prestalo disati, zbog čega se odmah pristupilo reanimaciji po reanimacijskom protokolu, uz nadoknadu tekućine, suport lijekovima i AIR WAY te aspiraciju krvi iz usne šupljine u kojoj je bilo krvi.

Napominje da se sve ovo događalo vrlo brzo te da u njihovoj ustanovi nije bilo kirurgije jer se radi o kroničnoj bolnici gdje se nalaze djeca s teškim i kroničnim bolestima, a zbog čega je jedino bilo moguće dijete premjestiti u Zagreb u jednu od bolnica koja ima sve potrebno za takav hitan slučaj, pa je stoga ona telefonski i dogovorila premještaj djeteta u Klaićevu bolnicu u Zagrebu. Iskazuje da se ne može izjasniti što se događalo prije ovdje predmetnog događaja i što je moglo dovesti do krvarenja, već se to može utvrditi tek na operaciji ili vještačenjem.

Nije joj poznato što se dalje događalo s djetetom u Klaićevoj te je na pitanje je li joj poznato da je dijete tamo operirano zbog perforacije želuca i laceracije jetre odgovorila da o tome nema saznanja. Ne sjeća se je li kontaktirala oca djeteta JJ nakon premještanja djeteta u Klaićevu bolnicu, najvjerojatnije jest jer je takav protokol, no ne sjeća se konkretnog razgovora. Ističe da je obdukcija, ako je kasnije napravljena, obavljena nakon boravka djeteta u Klaićevoj i postupaka koji su tamo provedeni. Ne sjeća se je li konkretan pacijent hranjen na sondu, no s obzirom na probleme koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji koja joj je predočena, moguće je da se radilo o hranjenju sondom, budući da se spominje i teška hipotonija uz sve ostale poteškoće i jako puno dijagnoza koje je dijete imalo, zbog čega pretpostavlja da nije mogao sam jesti i gutati.

Stoga se ne može izjasniti na koji je konkretan način izgledalo hranjenje sondom kod SJ, ona kao liječnik nije stajala kraj pacijenta kada se hrani sondom, to rade medicinske sestre koje su za to vrlo educirane i oko toga nikada nisu imali problema, a misli da niti s SJ oko toga nije bilo problema. U medicinskoj dokumentaciji stoji da je SJ imao česte aspiracijske pneumonije tijekom boravka kod kuće zbog čega je često bio hospitaliziran u OB Varaždin, a i u Klinici za infektivne bolesti, a do kojih aspiracijskih pneumonija može doći kada se dijete hrani na žlicu pa udahne sadržaj.

Inače postoji mogućnost hranjenja i pomoću PEG, odnosno cijevi koja ide direktno u želudac, ali takva mogućnost najčešće se ne radi kod tako male djece, te se radi o agresivnom zahvatu koji je krajnja linija, kada nema druge mogućnosti hranjenja, a to kod SJ nije dolazilo u obzir, te se to stavlja kod veće djece. Nije joj poznato u kojem je vremenskom periodu SJ hranjen pomoću sonde, a ne može reći niti da li je bilo kakvih komplikacija vezano uz to hranjenje. S obzirom na to da u dokumentu pod nazivom "trajno praćenje pacijenta" stoji da je tijekom hranjenja putem sonde krenulo krvarenje u 22 sata, svjedokinja se ne može izjasniti je li hranjenje sondom bilo uzrokom tog krvarenja jer nije sudski vještak, a osim toga moguće je da je krvarenje bilo iz nekog drugog izvora, a dokument trajno praćenje stanja pacijenta pišu sestre.

Kada je pozvana u 22 sata sestre su joj rekle ono što je upisala u dokumentaciju, a kada je došla na njihov poziv, ne sjeća se je li na licu mjesta vidjela sondu, naime ističe da je vidjela usnu šupljinu koja je bila ispunjena krvlju te je pristupila hitnoj pomoći djetetu. Na pitanje je li uobičajeno da se dijete te dobi kao SJ hrani sondom, odgovara da ako se on konstantno zagrcavao i imao poteškoća pri hranjenju, nije mogao gutati, zbog čega je učestalo bio hospitaliziran i bio na antibioticima, onda u toj situaciji, kada dijete ne može jesti na normalan način za svoju dob, traže se druge alternative za hranjenje.

14. Svjedokinja DJ, liječnica koja je kao obducent potpisala obdukcijski zapisnik u konkretnom slučaju, u svom iskazu potvrđuje da je ona obavila obdukciju, no zbog proteka vremena njezino je sjećanje ograničeno samo na ono što stoji u samom zapisniku s obdukcije gdje su točno navedene dijagnoze koje su ustanovljene prilikom obdukcije kao i uzrok smrti. Nije mogla odgovoriti na pitanja da li sama oštećenja jetre i želuca sugeriraju je li došlo do njihovog mehaničkog oštećenja te jesu li u uzročno-posljedičnoj vezi s hipovolemičnim šokom uslijed gubitka krvi jer su to pitanja iz domene sudsko-medicinskog vještačenja.

15. Iskaze svih saslušanih svjedokinja sud smatra vjerodostojnima budući da ih smatra nepristranima, uključujući i svjedokinju LJG koja više niti nije zaposlenik tuženika, te budući da su iskazivale o okolnostima koje su im bile osobno poznate, pri čemu i same navode da se detalja oko konkretnog slučaja zbog proteka vremena ne sjećaju, te se njihovi iskazi pretežno baziraju na medicinskoj dokumentaciji. Kod toga valja naglasiti da svjedokinje PJ i LJG ne iskazuju o razgovoru liječnika s 1. tužiteljem na način kako to on iskazuje, odnosno iz iskaza svjedokinje PJ ne proizlazi da bi ona razgovarala s 1. tužiteljem, dok se svjedokinja LJG konkretnog razgovora s njime ne sjeća iako s obzirom na propisani protokol pretpostavlja da ga je najvjerojatnije obavila. Međutim, sama ova svjedokinja navodi da joj nije bilo poznato što je uzrok ovog slijeda događaja i krvarenja u usnoj šupljini koje je ona zatekla, pa tako ne navodi niti da bi se radilo o hranjenju sondom kao eventualnom uzroku, kao što joj nije poznato što se dalje događalo s djetetom u Klaićevoj te da je tamo operirano zbog perforacije i laceracije jetre, a što sud smatra logičnim s obzirom na to da ista ni na koji način nije sudjelovala u daljnjem liječenju djeteta. Stoga, slijedom svega ovdje navedenog, sud smatra nevjerodostojnima navode 2. tužitelja kako mu je ova liječnica rekla da je došlo do krvarenja želuca prilikom hranjenja sondom, a niti smatra vjerodostojnima njegove navode da bi mu hranjenje sondom kao uzrok krvarenja saopćili liječnici u Klaićevoj bolnici, budući da za to nema nikakvog uporišta u popratnoj medicinskoj dokumentaciji iz navedene ustanove, u kojoj su samo navedene utvrđene ozljede (perforacija želuca i laceracija jetre), a ne i koji je njihov uzrok.

16.1. U nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu od 8. srpnja 2021., koje je davanje nalaza i mišljenja ova ustanova povjerila prof. dr. sc. HJ i dr. NJ, a koje je dano temeljem uvida u spis i detaljne analize medicinske dokumentacije, navodi se da je SJ bio dječak s višestrukim poteškoćama, među kojima dominira obostrana katarakta, generalizirana inicijalno hipotonija, sada hipertonija / distonija i kašnjenje u psihomotornom razvoju; u dojenačkoj dobi uočene su malformacijske stigme (gotsko nepce, loše formirane uške), dijagnosticirana srčana greška (VSD), odstupanje u neurološkom razvoju; u dobi od 15 mjeseci upućen je u Zavod za medicinsku genetiku KBC Zagreb zbog dodatne genetske i metaboličke obrade te je potvrđena razvojna anomalija središnjeg živčanog sustava (sumnja na CJ malformaciju), a etiologija nije razjašnjena.

U nalazu se opisuje višekratna hospitalizacija pokojnog SJ u OB Varaždin, zatim kod tuženika 21. studenoga 2017., u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević u više navrata te njegovo ponovno zaprimanje 30. ožujka 2018. u ustanovu tuženika na nastavak kronične terapije. Navodi se da od ponovnog dolaska dijete ima stalne i značajne probleme s obilnom sekrecijom iz gornjih dišnih puteva, a što je vidljivo i iz "trajnog praćenja stanja pacijenta" od 23. do 31. kolovoza 2018. kada je dječak stalno imao obilje gnojnog sekreta koji je iskašljavao ili je isti aspiriran, a povremeno iz nosnica sukrvica, ponekad i svježa krv, te se aspiriraju krvavi ugrušci.

Dana 30. kolovoza 2018. dječak je spavao do 04:10, budan do 06:00, ponovno zaspao, iz nosa aspirirani sukrvavi čepovi. U 22 sata, tijekom davanja manje količine tekućine (čaja) putem sonde, iz nosa je krenulo krvarenje, odmah izvučena sonda i aspiracijski kateter, krenuto s aspiracijom dišnih puteva. Dijete počelo plaviti, trbuh očigledno počeo rasti. Po dolasku liječnice bio je cijanotičan, s krvarenjem na nos i usta. Odmah je započeta reanimacija (dobio je adrenalin, prodisavan Ambu-balonom) i žurno premješten u Zavod za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Klinike za dječje bolesti Zagreb gdje je po primitku intubiran, započeta je strojna ventilacija.

Dijagnostičkom obradom nađen je tenzijski pneumoperitoneum, žurno je operiran, kirurški je zbrinuta perforacija želuca u području male krivine duljine oko 6 cm, prekrivena omentumom, kao i laceracija jetre u istoj razini (rubovi ove prekriveni fibrinskim naslagama, bez značajnijeg krvarenja). Zbog i dalje prisutnih znakova hipovolemijskog šoka učinjena je hitna kirurška revizija te hitna endoskopija, nađu se uredni šavovi te uredna sluznica jednjaka. Tijekom zahvata krvari iz nosa i usta te na svim ubodnim mjestima. Premještaj se u JIL gdje razvija potrošnu koagulopatiju, a metabolička acidoza progredira.

Unatoč provedenom kirurškom i intenzivnom liječenju dana 31. kolovoza 2018. u 14:05 sati dolazi do smrtnog ishoda. SJ umro je zbog diseminirane intravaskularne koagulacije tj. potrošne koagulopatije, razvijene po pojavi hipovolemijskog / krvarećeg šoka, a koji se razvio uslijed gubitka krvi zbog perforacije želuca i razdora jetre. Uzrok i mehanizam dijagnostičkom obradom nađene perforacije želuca i razdora jetre ostao je nepoznat.

16.2. Kao potrebne vještakinje razmatraju slijedeće činjenice:

- dječak je bio u dobi od 2 godine i 9 mjeseci, tjelesno i psihomotorno zaostao, hipotrofičan, sužene svijesti, neadekvatnog kontakta; prima terapiju zbog epilepsije i povremenih bronhoopstrukcija, a zbog obilne sekrecije iz gornjih dišnih putova provođena je fizikalna respiracijska terapija i toaleta dišnih putova; kako se peroralnom prehranom nije mogao postići zadovoljavajući unos tekućine i kalorijski unos, hranjen je putem nazogastične sonde (NGS) po protokolu; dugotrajna prehrana putem NGS može dovesti i do komplikacija, najčešće je začepljenje sonde, promjena pozicije sonde, erozija sluznice s krvarenjem, a vrlo rijetko može doći i do viscelarne perforacije s mogućim životnom ugrožavajućim posljedicama, te da bi se iste spriječile, postupak uvođenja sonde i hranjenja provodi se po protokolu koji uključuje provjeru prohodnosti i poziciju sonde prije svakog hranjenja; kod očekivano drugotrajne upotrebe NGS treba razmisliti o postavljanju PEG i enteralne tube,

- zatajenje disanja do kojeg je došlo u konkretnom slučaju dana 30. kolovoza 2018. može nastati kao posljedica opstrukcije dišnih putova (bronhoaspiracija tijekom hranjenja?), ali i bolesti središnjeg živčanog sustava (konvulzije, povišen intrakranijski tlak),

- odmah po dolasku liječnika provedeni su temeljni postupci oživljavanja; kako nije uspjela endotrahealna intubacija, prodisavan je putem orofaringealnog tubusa i samoširećeg balona.

16.3. Uzimajući u obzir težinu dječakove bolesti i potrebu za kroničnom terapijom, okolnosti u kojima je nastupilo zatajenje disanja kao i provedene postupka oživljavanja do dolaska u KBC Zagreb, vještakinje ne nalaze propuste u provedenom liječenju koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrtnim ishodom.

17. Podneskom od 21. srpnja 2021. tužitelji predlažu da se vještakinje očituju je li moguće da je u konkretnom slučaju do prestanka disanja došlo uslijed pregrubog sondiranja kojim je djetetu davana tekućina te da se vještakinje pozove na usmeno pojašnjenje nalaza, dok je tuženik u podnesku od 10. kolovoza 2021. naveo kako je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka.

18. U pisanom očitovanju od 2. ožujka 2023. na podnesak od 21. srpnja 2021. vještakinje su samo u bitnome ponovile ono što je već rečeno u ranijem nalazu ne dajući izričit odgovor na pitanje postavljeno u tom podnesku, zbog čega su tužitelji u podnesku od 5. travnja 2023. ponovo predložili njihovo usmeno saslušanje.

19. Saslušane na ročištu za glavnu raspravu 5. lipnja 2025. vještakinje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. NJ i prof. dr. sc. HJ u cijelosti su ostale kod danog nalaza i mišljenja. Iz njihovog nalaza i mišljenja proizlazi da je uzrok smrti SJ diseminirana intravaskularna koagulacija tj. potrošna koagulopatija (tj. poremećaj zgrušavanja krvi, kako to navodi tuženik u odgovoru na tužbu), razvijena po pojavi hipovolemijskog / krvarećeg šoka, a koji se razvio uslijed gubitka krvi zbog perforacije želuca i razdora jetre, čiji je uzrok i mehanizam ostao nepoznat.

Stoga se prilikom saslušanja vještakinja kao ključno pitanje postavilo kada je i gdje te zbog čega došlo do perforacije želuca i razdora jetre, a to kako bi se utvrdilo je li do istoga došlo postupanjem djelatnika tuženika koje je suprotno pravilima medicinske struke, pri čemu tužitelji takvo postupanje vide u nestručnom i suprotno pravilima struke provedenom hranjenju djeteta sondom. U svom iskazu vještakinje navode da je slijed zbivanja koji je u konačnici doveo do smrti djeteta krenuo 30. kolovoza 2018. u 22:00 sata kada je dijete počelo plaviti odnosno ostalo bez kisika, no da perforacija želuca i razdor jetre kod djeteta nisu morali postojati već u tom trenutku, a da vještakinje ne mogu znati niti čak s određenom vjerojatnošću pretpostavljati gdje je došlo do razdora jetre i perforacije želuca jer za to ne postoje nikakvi pokazatelji, međutim sklonije su mišljenju da je do razdora jetre došlo u bolnici Gornja Bistra tijekom poduzimanja reanimacije koja je uslijedila upravo zbog prestanka disanja.

Iako u konkretnom slučaju ne postoji podatak da bi bila oštećena rebra dječaka uslijed vanjske masaže srca, a što bi, kako to iskazuje svjedokinja PJ, dovelo do oštećenja jetre, vještakinje navode da to ne mora biti tako budući da se radi o djetetu i mladom organizmu sa savitljivim rebrima koja ne moraju puknuti prilikom reanimacije te napominju da reanimacijski postupak koji se spominje u medicinskoj dokumentaciji uključuje i masažu srca. Što se tiče perforacije želuca, vještakinje ne mogu zaključiti kada je i gdje do istoga došlo.

Navode da je perforacija želuca moguća komplikacija hranjenja putem nazogastrične sonde, kod čega se, kada se govori o komplikacijama, misli isključivo na komplikacije takvog načina liječenja odnosno prehrane putem sonde, a ne o pogrešci zbog možebitnih radnji ili propusta koji nisu po pravilima struke. Kao moguće uzroke perforacije želuca, pogotovo u konkretnom slučaju, osim komplikacija hranjenja sondom, vještakinje navode i duboke erozije sluznice želuca, no u više navrata ističu da u konkretnom slučaju ne mogu točno utvrditi kako je došlo do perforacije želuca.

Na pitanja tužitelja vezana uz hranjenje sondom vještakinje navode kako postoje smjernice za enteralno hranjenje djece koje preporučuju stavljanje PEG kod kroničnog enteralnog hranjenja, te navode da PEG ima prednosti pred NGS, no da nema vremenskog ograničenja hranjenja s NGS. Dugotrajnost hranjenja sondom povećava rizik komplikacija te da bi se te komplikacije izbjegle, preporučuje se hranjenje PEG, ali postavljanje PEG ovisi o procjeni liječnika, a to ovisno o stanju pacijenta. Kod toga je nazogastrična sonda metoda prvog izbora, a PEG kao invazivna metoda dolazi u obzir tek kada mogućnosti hranjenja sondom potpuno otpadnu.

U konkretnom slučaju najduže vrijeme hranjenja putem NGS može biti nekoliko mjeseci. Postoje različite vrste sondi te se ovisno o tome odlučuje o učestalosti kojom se moraju mijenjati, ali ni jedna ni druga nemaju veću ili manju učestalost rupture koja je izuzetno rijetka komplikacija. Da li bi uvađanje PEG dovelo do drukčijeg ishoda liječenja hipotetsko je pitanje na koje se ne može odgovoriti. Vještakinje navode da pregledom medicinske dokumentacije u kojoj je opisano postupanje djelatnika tuženika u konkretnom slučaju nisu uočile propuste ili postupanja djelatnika tuženika koja bi bila suprotna pravilima medicinske struke.

20. Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu dan po prof. dr.sc. HJ i dr. NJ kao i njegovo usmeno obrazloženje sud prihvaća kao nalaz i mišljenje dano od strane nepristranih osoba, budući da nema nikakvog razloga sumnjati u objektivnost vještakinja kao osoba koje nisu zainteresirane za ishod ovog spora. Isto tako, kako se radi o djelatnicama jedne od najviših obrazovnih ustanova s područja medicinskih znanosti u čiju stručnost i profesionalni integritet ovaj sud nema nikakvog razloga sumnjati, sud smatra kako je nalaz i mišljenje dan od strane stručnih osoba i sukladno pravilima struke te je logički i valjano obrazložen.

21. Nakon provedenog saslušanja vještakinja tužitelji predlažu da se, s obzirom na njihov iskaz o maksimalnom trajanju hranjenja sondom od nekoliko mjeseci za konkretan slučaj (pri čemu navode da je dijete bilo na taj način znatno dulje hranjeno), od tuženika pribavi podatak o tome koliko je dugo dijete hranjeno putem sonde. Ovaj dokazni prijedlog sud je, međutim, odbio kao nepotreban budući da su vještakinje izričito navele kako je pitanje bi li uvađanje PEG dovelo do drukčijeg ishoda liječenja hipotetsko pitanje na koje se ne može odgovoriti, kao što su navele i da je metoda NGS metoda prvog izbora, te da ovisi o procjeni liječnika, a to ovisno o stanju pacijenta kao i da se PEG uzima u obzir tek kada mogućnosti hranjenja sondom potpuno otpadnu. Osim toga, hranjenje sondom na koje upiru tužitelji vještakinje ne mogu utvrditi kao točan uzrok perforacije želuca (i laceracije jetre) kod pokojnog SJ.

22. Iz nalaza i mišljenje vještaka proizlazi, dakle, kako se ne može točno utvrditi kada je i gdje kod pokojnog SJ došlo do perforacije želuca i razdora jetre koje je pokrenulo krvarenje, a koji je slijed događaja naposljetku doveo do njegove smrti, odnosno da ne mogu utvrditi da je do tih ozljeda došlo prilikom postupanja djelatnika tuženika i u ustanovi tuženika, a niti da je do toga došlo upravo zbog hranjenja sondom, kako to tvrde tužitelji. Osim toga, vještakinje navode i da u konkretnom slučaju nisu uočile nikakve propuste ili postupanja djelatnika tuženika koja bi u konkretnom slučaju bila suprotna pravilima medicinske struke. Slijedom navedenog, sud smatra kako tužitelji nisu dokazali svoje navode o postupanju djelatnika tuženika prilikom hranjenja sondom (niti na bilo koji drugi način) koje bi bilo suprotno pravilima medicinske struke, kao štetne radnje koja je dovela do smrti djeteta tužitelja i time tužiteljima prouzročila neimovinsku štetu. Stoga nisu ispunjene pretpostavke kako je to navedeno u točki 7.1. obrazloženja da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu i njegova obveza na popravljanje iste plaćanjem zahtijevane pravične novčane naknade, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

23. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Iako je u odgovoru na tužbu tuženik zatražio naknadu prouzročenog parničnog troška, na ročištu 5. lipnja 2025., prije zaključenja glavne rasprave, naveo je da ne potražuje nikakve troškove postupka, na koje bi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP imao pravo budući da su tužitelji spor u cijelosti izgubili. S druge strane, upravo iz razloga što su izgubili spor tužitelji nemaju pravo na naknadu troškova postupka, zbog čega je i ovaj njihov zahtjev odbijen.

U Varaždinu, 18. srpnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP).

Dostaviti 1/ Tužitelji po punomoćniku Mariju Sokač, odvjetniku iz Varaždina 2/ Tuženik Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra