Croatian Supreme Court dismisses employer's appeal on illegal termination of employment contract.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling confirming the illegality of an extraordinary termination of an employment contract. The employer argued procedural errors and factual inaccuracies regarding the employee's residence and transport allowance, but the court found no substantial violation of civil procedure rules. The court upheld the first-instance decision because the employer failed to prove the employee committed misconduct and the lower court correctly assessed evidence and damages based on the employee's long tenure and family circumstances.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP; čl. 392. a st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 108. ZR; čl. 117. ZR: The Supreme Court reviews appeals only on grounds of erroneous application of substantive law or substantial procedural violations; if the lower court's assessment of evidence is based on clear reasons without contradiction, the appeal is rejected as unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Revr 1370/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz K., L., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u O. društvu T. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1890/12-2 od 14. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-5071/10-48 od 20. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je nedopuštenom i nezakonitom Odluka o otkazu Ugovora od 7. travnja 2010., a kojom je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju od 1. svibnja 2008. (toč. I.). Utvrđeno je nadalje da je tužitelju dana 9. travnja 2010. prestao radni odnos kod tuženika, a koji je zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2008. (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 87.951,48 kn, zajedno sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2012. do isplate (toč. III.), te troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zateznim kamatama od 20 .srpnja 2012. do isplate (toč. IV.).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu s danom 9. travnja 2010. i naknada štete zbog nezakonitog otkaza u visini od 12 prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je tužitelj ostvario u razdoblju tri mjeseca prije nezakonitog otkaza ugovora o radu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je Odlukom tuženika br. 622 od 7. travnja 2010. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog povrede čl. 40. toč. 10. i čl. 28. alineja 5. Pravilnika o radu,
- da je tužitelju stavljeno na teret da poslodavca nije obavijestio o promjeni prebivališta, te da je protupravno primao naknadu za međumjesni prijevoz,
- da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u K.,
- da je tužiteljevo mjesto rada bilo u Z.,
- da je prvostupanjski sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja utvrdio da tužitelj boravi na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište u K.,
- da tužitelj povremeno zna prespavati u Z., na adresi …, gdje mu živi supruga i djeca, time da djeca imaju posebne potrebe i često moraju ići k liječniku,
- da niti jedan svjedok nije potvrdio da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta,
- da svjedokinja M. S. tužitelja ne poznaje,
- da policija nije izvršila terensku provjeru na adresi u Z., …,
- da je terenska provjera u K. izvršena samo jedanput 19. ožujka 2010.,
- da se u razdoblju od 1. ožujka do 31. ožujka 2010. tužitelj nalazio na bolovanju zbog bolesti djeteta, kada se nalazio u Z., time da je 19. ožujka 2010. tužitelj išao zajedno sa suprugom i djetetom u bolnicu,
- da je tužitelj u vrijeme otkaza radio kod tuženika 14 godina i 11 mjeseci, da ima dvoje djece s posebnim potrebama, da se ubrzo nakon otkaza zaposlio kod novog poslodavca, te da je bio u vrijeme otkaza u dobi od 39 godina.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio povrede koje su mu stavljene na teret, radi čega je ocijenjeno da izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, dalje: ZR) nije dopušten.
Ujedno je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 9. travnja 2010., budući je tužitelj sklopio ugovor o radu kod novog poslodavca, te je dosuđena naknada štete temeljem odredbe čl. 117. ZR u visini od 12 prosječnih mjesečnih bruto plaća.
Suprotno tvrdnji tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.
Kod toga valja navesti da ocjenu provedenih dokaza provodi prvostupanjski sud temeljem čl. 8. ZPP, te je u konkretnom slučaju provedena ocjena svih provedenih dokaza, kao i iskaza svjedokinje M. S., na čiji iskaz tuženik posebno upire u reviziji. Time što je navedena svjedokinja saslušana zamolbenim putem nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 224. st. 1. ZPP. Naime, prema odredbi čl. 224. st. 1. ZPP sud može odlučiti da se neki dokaz provede pred sucem zamoljenog suda, u kojem slučaju se zapisnik o izvedenom dokazu čita na glavnoj raspravi, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
Iz sadržaja revizije vidljivo je da tuženik daje svoju ocjenu provedenih dokaza, te da u pretežitom dijelu ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga nije uopće moguće izjaviti reviziju (čl. 385. ZPP).
Stoga nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelj pogrešno naveo mjesto svog prebivališta i da je radi toga primao nezakonito naknadu za međumjesni prijevoz.
Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno niti glede odluke o visini naknade štete koju je sud dosudio tužitelju u visini od 12 prosječnih mjesečnih bruto plaća. Naime, iz nižestupanjskih odluka vidljivo je da je vođeno računa o duljini trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika (14 godina i 11 mjeseci), činjenice da je isti dobio otkaz u dobi od 39 godina, te da ima na uzdržavanju dvoje djece s posebnim potrebama. Pozivanje tuženika na revizijsku odluku Revr-652/2005-2 od 15. prosinca 2005. odnosi se na drugačiju činjeničnu situaciju, prije svega glede duljine trajanja radnog odnosa radnika kod istog poslodavca u tom predmetu.
Stoga nije pogrešno primijenjena odredba čl. 117. ZR.
Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 20. kolovoza 2014.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.