I Kž-374/1998-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-374/1998-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Neve Šibl, kao članova vijeća, te tajnika u odjelu, višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R.-L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. svibnja 1998. godine, broj: K- 21/98, u sjednici održanoj 12. prosinca 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. R.-L.M. i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a, opisanog u njezinoj izreci. Na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. ožujka do 27. svibnja 1998. godine. Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je određeno oduzimanje opojne droge a na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZKP obvezan je na dužnost naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je putem branitelja podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da se žalba kao neosnovana odbije. Ujedno je stavio zahtjev da se njega i branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 6. listopada 1998. godine broj: DOKŽ-952/98 predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, B.A., odvjetnik iz S., ali su podneskom od 30. studenog 2000. godine obavijestili ovaj sud da neće pristupiti na sjednicu vijeća pa je ona održana u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik je u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je, za sada, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da opt. R.-L.M. nije počinio inkriminirano kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane optuženika i izvedenih dokaza donio zaključak da je optuženik opojnu drogu držao za osobnu upotrebu te da je time ostvario bitna obilježja kaznena djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Međutim, okolnosti utvrđene prilikom uhićenja optuženika, pretrage stana i poslovnog prostora, za sada, ne pružaju temelj za nedvojbenost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, po stajalištu ovog Vrhovnog suda, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud, za sada nije dovoljno i potpuno ocijenio okolnost da je optuženik uhićen nakon izlaska iz svog stana i da je kod njega pronađeno 6 paketića opojne droge heroin ukupne težine 5,71 g. Upravo da je optuženik bio ovisnik o opojnim drogama, iznošenje iz stana 6 paketića opojne droge teško se može opravdati da je to bilo za osobnu upotrebu. To tim više, što je, osim toga, opojna droga pronađena u stanu optuženika u dva različita pakovanja, u PVC vrećici 9,87 g i u plastičnoj kutiji 3,27 g, a zatim u poslovnom prostoru vrećica s 9,76 g heroina. Nadalje, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 4), razvidno je da je prilikom pretrage stana kod optuženika pronađena digitalna vaga, marke “Tanita” model 1479, a tu okolnost prvostupanjski sud uopće ne navodi u izvedenim dokazima niti je ocjenjuje. Prema tome, sadržaj ove isprave – potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja odlučne činjenice tj. da opojna droga pronađena kod optuženika, osim za osobnu upotrebu, nije bila namijenjena i za prodaju. Slijedom toga, za sada, se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoje nikakve druge okolnosti, koje bi, makar kao indicije upućivale na zaključak da je pronađena droga bila namijenjena i za prodaju. Za utvrđivanje ove odlučne činjenice, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, nije prevalentno, da se nužno moraju utvrditi i konkretne osobe, kojima je droga trebala biti prodana. Naime, iz prirode stvari i opće poznatih životnih okolnosti u vezi uživanja i prodaje opojnih droga, konzumenti kao kupci opojnih droga mogu, ali i ne moraju biti osobno poznati prodavateljima opojnih droga.

Osim toga, za sada je, također, dvojben zaključak prvostupanjskog suda kojim rezultate neuropsihijatrijskog vještačenja prof. dr. B.U. (list 60 – 64), kako optuženik u posljednje vrijeme nije konzumirao drogu opovrgava podacima o liječenju optuženika, koji su pribavljeni od psihijatrice dr. D.B., koji ukazuju na postojanje narkofilskih sklonosti kod optuženika. Te podatke prvostupanjski sud bez neposrednog saslušanja psihijatrice dr. D.B. i eventualnog suočavanja s vještakom dr. B.U. nekritički uzima za temelj svog zaključka da je sva droga pronađena kod optuženika bila isključivo za njegovu upotrebu.

Prema tome, na temelju izloženog je razvidno da prvostupanjski sud nije pravilno ni potpuno ocijenio sve okolnosti u vezi počinjenja i otkrivanja kaznenog djela pa je stoga osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato je na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP trebalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud treba izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud u ovoj odluci. Ponovno treba izvesti sve dokaze, savjesno ih ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene utvrditi pravno relevantno činjenično stanje za donošenje nove pravilne i zakonite presude, koju treba valjano obrazložiti u skladu s odredbama čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 12. prosinca 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.