Rev-2162/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šaparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.Š. iz Z., D. …, koga zastupa N.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. Z., S. c. …, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 1995. broj Gž-10948/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. rujna 1994. broj Pr-1326/93, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2162/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud drugog stupnja ocijenio je odlučne žalbene navode pa se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP i bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2162/1995-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šaparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.Š. iz Z., D. …, koga zastupa N.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. Z., S. c. …, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 1995. broj Gž-10948/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. rujna 1994. broj Pr-1326/93, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1996.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se ponište rješenja tuženika od 25. svibnja 1993.g. br. 248/93-VF/MV, kao i odluka tuženika od 15. lipnja 1993.g. br. 248/93-1/VF/MV, te da se obveže tuženik tužitelja vratiti na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja osporenih rješenja i naknaditi razliku u plaći u iznosu od 5.766,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
- 211,39 kn od 1.7.1993. g.
- 594,35 kn od 1.8.1993. g.
- 868,40 kn od 1.9.1993. g.
- 1.257,82 kn od 1.10.1993.g.
- 1.263,57 kn od 1.11.1993.g.
- 1.570,71 kn od 1.12.1993.g do isplate, kao i trošak postupka u iznosu od 2.700,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj predlaže da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nižestupanjske presude sadrže jasne izreke i razlike.
Razlozi presuda nisu u međusobnoj suprotnosti ni suprotnosti s njihovim izrekama ni utvrđenim činjeničnim stanjem.
Sud drugog stupnja ocijenio je odlučne žalbene navode pa se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP i bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Prvostupanjskim rješenjem tuženog koje je potvrđeno Odlukom Upravnog odbora tuženog utvrđeno je da je sa danom 31. svibnja 1993. radi tehnoloških, organizacijskih i ekonomskih razloga privremeno prestala potreba za radom tužitelja raspoređenog na poslove "elektroničara".
Određeno je da za vrijeme čekanja na posao koje može trajati najduže šest mjeseci tužitelju pripada pravo na naknadu u visini minimalne plaće.
Utvrđeno je da tužena tužitelju nije mogla osigurati poslove na radnom mjestu elektorničara na koje je bio raspoređen pa su zbog toga pobijana rješenja zakonito donesena temeljem odredbe st. 1. čl. 20. i st. 1. čl. 21. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 - pročišćeni tekst).
U odnosu na tvrdnje tužitelja da su na njegovo radno mjesto raspoređeni drugi djelatnici pa da je to dokaz da za njegovim radom nije prestala potreba i da su zbog toga pobijana rješenja nezakonita provedeni su dokazi na temelju kojih je utvrđeno da ta tvrdnja tužitelja nije istinita, pa tu tvrdnju tužitelj neosnovano ponovno ističe u reviziji.
Zbog izloženog je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 20. veljače 1996.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.