I Kž-125/1997-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 125/1997-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Zlate Lipnjak-Bosanac i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 3. KZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. G. S., opt. I. B. i opt. T. Š., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 5. lipnja 1996. godine, br. K 27/96, u javnoj sjednici održanoj 29. ožujka 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića i branitelja optuženih M. M. iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. T.Š., a djelomično žalbe opt. G.S. i opt. I.B., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni i opt. G.S. za kazneno djelo iz čl. 196. st. 3. OKZRH opisano pod toč. 1 izreke presude primjenom čl. 38. st. 2. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH uz primjenu čl. 38. st. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu se po čl. 196. st. 3. OKZRH uz primjenu čl. 43. OKZRH izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a opt. I.B. za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH primjenom čl. 38. st. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te opt. T.Š. u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji i izriče da je optuženi djelom opisanim pod toč. 3 počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, te mu se za to djelo izriče kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca i na temelju čl. 67. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda, kako da se izvršenje izrečene kazne opt. T.Š. odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, pod uvjetom da optuženi u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH opt. G.S. i opt. I.B. u izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 26. travnja do 5. lipnja 1966. godine.

U ostalom dijelu žalbe opt. G.S. i opt. I.B. odbijaju se kao neosnovane, i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

II. U povodu žalbe opt. G.S. po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na djelo opisano pod toč. 3 izreke pobijane presude i temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP

ODBIJA SE OPTUŽBA protiv opt. G.S., osobni podaci kao u izreci pobijane presude,

I Kž 125/1997-6

da bi dana 26. travnja 1996. godine u svom stanu u Z. posjedovao 5 bombi, jednu automatsku pušku CZ cal 7,62 mm, registarski broj 572544 sa 6 okvira odgovarajućeg streljiva, i jednu pušku M-45 cal 7,62 mm, reg. broj ME 4552,

dakle, da bi neovlašteno držao vatreno oružje, municiju i eksplozivne tvari čije držanje građanima nije dopušteno, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda i pravnog saobraćaja - nedopuštenim držanjem oružja i eksplozivnih tvari, opisanog i kažnjivog po čl. 203. st. 1. KZRH.

Temeljem čl. 123. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovaj dio presude iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Uslijed gornje odluke u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3 izreke pobijane presude, žalba opt. G.S. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. G.S. zbog jednog kaznenog djela iz čl. 196. st. 3. OKZRH i za to djelo mu primjenom čl. 38. i 39. OKZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH mu primjenom čl. 38. i 39. OKZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvanaest mjeseci i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Opt. I.B. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 3. OKZRH i za to djelo a primjenom čl. 38. st. 2. i 39. st. 1. izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Temeljem čl. 79. ZKP od optuženih oduzeta je droga koja je kod njih pronađena.

Protiv te presude žali se opt. G.S. i opt. I.B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se presuda preinači i optuženi oslobode od optužbe ili da im se izreče uvjetna osuda.

Optuženi T.Š. žali se zbog odluke suda o kazni u kojoj žalbi predlaže da mu se izreče uvjetna osuda.

Optuženi G.S. i I.B. predlažu da o sjednici vijeća suda drugog stupnja bude obaviješten njihov branitelj.

Sjednici vijeća suda Vrhovnog suda prisustvovao je branitelj optuženih mr. M.M. i zamjenik državnog odvjetnika.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, predložio je, da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane.

Žalba opt. T.Š. je osnovana, dok žalbe opt. G.S. i opt. I.B. su djelomično osnovane, a žalba opt. G.S. u odnosu na djelo pod toč. 3 izreke presude je bespredmetna.

Optuženi G.S. i opt. I.B. nisu u pravu kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 354. st. 1. toč. 8. i 11. ZKP).

Navodi žalbe opt. G.S. i opt. I.B. kako se presuda u odnosu na djelo opisano pod toč. 1 temelji na dokazima na kojima se nije mogla temeljiti nisu osnovani. Tvrdnje u žalbi da su dana priznanja od strane

I Kž 125/1997-6

optuženih u tijeku istrage rezultat maltretiranja od strane policije, te da na njima ne može temeljiti presuda, ničim nisu potkrepljene. Svoja priznanja djela optuženi su dali pred istražnim sucem, a objašnjenja optuženih kako nisu vjerovali niti istražnom sucu, jer je istražni sudac "igrač sa policijom", lišena su svakog osnova. Neprihvatljive su i tvrdnje optuženih, kako o povredama koje su zadobile od policije ništa nisu govorili istražnom sucu jer su se plašili policije, dok su svoje povrede (opt. S. ) pokazali stražarima u pritvoru, a zanijekali ih pred pritvorskim liječnikom. Nadalje podudarnost priznanja opt. S.B., te obrane opt. Š., kao i okolnost da je od optuženih droga oduzeta, jasno ukazuju da je sud obrane optuženih dane u istražnom postupku opravdano prihvatio i pravilno ih cijenio. Upravo zbog toga sud nije imao nikakvog razloga da posebno obrazlaže i cijeni na raspravi pregledani zapisnik sačinjen od strane Okružnog zatvora Z.

Prema tome, nisu u pravu opt. S.i B. kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Isti optuženi nisu u pravu niti kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Protivno navodima žalbe ove dvojice optuženika sud prvog stupnja doista je imao daleko više razloga da povjeruje obranama optuženih koje su dali u istražnom postupku nego obranama danim na glavnoj raspravi, koje obrane potkrepljuje i obrana opt. Š. dana također u istražnom postupku, te okolnost da je droga od optuženih oduzeta.

Nasuprot navoda iznesenih u žalbi, upravo činjenica, da je opt. B. u tijeku glavne rasprave različito se branio glede iskustva sa drogom, ukazuje da se u njegovu obranu danu na glavnoj raspravi sud prvog stupnja nije mogao pouzdati, te je pravilno ocijenio nelogičnom i neuvjerljivom, stavljajući je nasuprot vrlo detaljnom i okolnosnom priznanju u istrazi.

Tvrdnje da je sud trebao povjerovati obrani optuženika, koju su oni dali na glavnoj raspravi, o porijeklu kod njih pronađenih 800,00 kn, neosnovani su, jer opt. Š. ispitan u istrazi potpuno je jasno opisao na koji način je drogu kupovao i kako ju je plaćao opt. B., te je njegova obrana podudarna do u detalje sa onim što je opt. B. iskazao u istražnom postupku oko prodaje droge opt. Š., pa je potpuno shvatljivo da je sud te obrane dane u istrazi cijenio istinitima.

Nisu dakle u pravu optuženi kada se žale zbog pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba opt. S. i opt. B., te opt. Š. zbog odluke suda o kazni je osnovana.

S pravom opt. S. i opt. B. navode da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri, kao olakotno cijenio, njihovu dosadašnju neosuđivanost, iskreno kajanje za učinjeno, te njihovo korektno držanje pred sudom, a posebice njihovo učešće u Domovinskom ratu, za koje učešće su i odlikovani. Nadalje, opt. S. sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio porodičnu situaciju, da je ratni vojni invalid koji se nalazi na skrbi Ministarstva obrane. Sve su to okolnosti koje opravdavaju da se optuženima S. i B. izreknu blaže sankcije.

U pravu je opt. T.Š. kada navodi da mu sud uz utvrđene olakotne okolnosti nije utvrdio niti jednu olakotnu okolnosti, te da se može po ocjeni suda očekivati da se i bez izvršenja kazne kod ovog optuženog postići svrha kaznene sankcije.

Zbog svega naprijed navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da su kaznene sankcije izrečene u izreci ove presude primjerene i da će te kazne ostvariti svoju svrhu.

U povodu žalbe opt. S. u odnosu na djelo opisano pod toč. 3 izreke presude ovaj sud je temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP za to djelo odbio optužbu. Naime, Zakonom o oružju ("Narodne novine", broj 69/92) od 10. listopada 1999. godine, čl. 79. propisano je da su građani koji posjeduju oružje dužni to oružje i streljivo predati nadležnom tijelu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, dok je u

I Kž 125/1997-6

st. 2. istog člana propisano da se protiv građana koji tako postupe neće voditi kazneni postupak. Navedeni je rok u nekoliko navrata produžavan ("Narodne novine", broj 43/93, 108/95, 20/97) da bi na kraju taj rok bio produžen ("Narodne novine", broj 27/99), sve do 1. lipnja 1999. godine.

Prema odredbi čl. 16. ove posljednje Izmjene i dopune Zakona o oružju mogli su građana do 1. lipnja 1999. godine predati oružje, pa stoga postoji zakonska smetnja za vođenje postupka koji je u tijeku, dok će se nakon toga dana primijenjivati odredbe kaznenog zakona na počinitelje koji su to djelo počinili nakon 1. lipnja 1999. godine. Prema tome, iako je optuženi ostvario sve elemente kaznenog djela iz čl. 203. st. 1. KZRH u vezi čl. 335. st. 2. KZ, s obzirom na navedene odredbe specijalnog zakona kojim je propisano da se protiv građana, dakle i počinitelja ovog kaznenog djela neće voditi kazneni postupak ako oružje i eksplozivne tvari vrate u konkretnom slučaju do 1. lipnja 1999. godine, koje vrijeme još nije proteklo optuženom jer je kod njega oružje pronađeno 26. travnja 1996. godine, treba uzeti da navedena odredba predstavlja procesnu smetnju za pravomoćno dovršenje kaznenog postupka protiv optuženog za predmetno kazneno djelo, jer spada u druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje.

Protiv opt. G.S. na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP zbog kaznenog djela iz čl. 203. st. 1. KZRH optužbu trebalo odbiti. Žalba optuženog u tom djelu postala je bespredmetna.

Zbog svega naprijed navedenog temeljem čl. 387. i 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. ožujka 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Neva Šibl, v.r.