II Kžzp-14/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Kžzp 14/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević–Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja S. V. iz B., zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku iz N. M., protiv protustranke Republike Hrvatske koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kžzp-45/10 od 24. kolovoza 2011., u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja S. V. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. kolovoza 2011. broj I Kžzp-45/10.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja S. V. te je potvrđeno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2010. broj Pzp-21/2010, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev predlagatelja S. V. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zahtjev se odnosio na prekršajni postupak koji se pod brojem … u vrijeme njegovog podnošenja vodio pred Prekršajnim sudom u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu, a povodom zahtjeva predlagatelja za naknadu troškova prekršajnog postupka.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj po punomoćniku, N. B., odvjetniku iz N. M., jer smatra da je rješenje nepravilno i nezakonito, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje i odredi predlagatelju primjerenu novčanu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i naknadu troškova ovog postupka povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući drugostupanjsko rješenje, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije našlo da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje u tekstu: ZPP), na koje na temelju odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prema ocjeni vijeća sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske pobijano rješenje u cijelosti je pravilno i zakonito.

II Kžzp 14/11-3

Drugostupanjski sud je pravilno i osnovano odbio žalbu predlagatelja podnesenu protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kojim je odbijen predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a za svoju odluku dao je jasne i određene razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, pravno odlučno razdoblje trajalo je 2 godine, 10 mjeseci i 26 dana, tijekom kojeg su donijete dvije prvostupanjske i jedna drugostupanjska odluka te su u dva navrata od strane suda traženi podaci od predlagatelja i to da dostavi dokaz da je trošak za koji je podnio zahtjev za naknadu i nastao, kao i podatke o računu i posebnu punomoć za primanje isplate, a što je bilo nužno radi donošenja odluke. Također je nesporno, što je naveo i drugostupanjski sud u pobijanom rješenju, da je u pravno odlučnom razdoblju uočeno nekoliko zastoja u radu prvostupanjskog suda, no kada se uzme u obzir broj poduzetih radnji tijekom pravno odlučnog razdoblja kao i da je postupak pravomoćno okončan unutar roka od tri godine, ne radi se o takvoj dugotrajnosti postupka u cjelini, koja bi predstavljala povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Odluke na koje se u žalbi poziva predlagatelj odnose se na druge pravne situacije i nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.

Pogrešno smatra predlagatelj da mu pripada i naknada troškova postupka povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Naime, pravnim pravilom iz paragrafa 20. stavak 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., izričito je propisano da „Ukoliko u ovom zakonu nije što drugo naređeno, u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak proveden“. Budući da u odnosu na ovaj institut navedenim Zakonom nije ništa drugo propisano u odnosu na troškove, a imajući na umu da je u konkretnoj situaciji postupak proveden upravo u interesu predlagatelja, pravilna je ocjena suda drugog stupnja da mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka nastalih u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo stoga jer u konkretnoj situaciji ne dolazi u obzir primjena odgovarajućih pravila ZPP-a o troškovima postupka, jer ZPP može poslužiti kao supsidijarni izvor prava samo onda kada posebna pravila izvanparničnog procesnog prava ne uređuju određeno procesno pitanje na drugačiji način, a što ovdje nije slučaj.

Budući da žalbom predlagatelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupka iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. trebalo je žalbu odbiti i riješiti kao u izreci pobijanog rješenja.

U Zagrebu 17. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.