I Kž-387/2011-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 387/11-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2011. broj K-127/10, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2014., u nazočnosti u javnom dijelu zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika M. U., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. G. Đ., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je optuženik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim pod točkom 1. izreke, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), a djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim pod točkom 2. izreke, počinio kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 2. KZ/11.

., preinačuje se

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. G. Đ prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se optuženiku za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, dok mu se za kazneno djelo iz čl. 331. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa se opt. G. Đ. za ta djela na temelju čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2010. do 11. lipnja 2010.

I Kž 387/11-8

III. Uslijed odluke pod I. i II., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri te se opt. G. Đ. na temelju čl. 69. KZ/11 izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od droga koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

IV. U ostalom se dijelu žalba opt. G. Đ. odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim G. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. Zakon o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 71/06 – nastavno: ZID KZ) te mu je temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu je temeljem čl. 60 KZ/97 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ/97 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 11. do 14. svibnja 2010.

Temeljem čl. 80. st. 1. i 3. KZ/97 u vezi čl. 173. st. 7. KZ/97 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 10,40 grama opojne droge kokain i 0,46 grama opojne droge heroin.

Temeljem čl. 80. st. 1. i 3. KZ/97 u vezi čl. 335. st. 3. KZ/97 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to šest ručnih bombi M-75, jedna ručna bomba M- 91, tri ručne bombe M-52 P-3 te deset komada detonatorskih upaljača za navedene bombe.

enja

Na temelju čl. 76 KZ/97, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječ od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjen, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06 – nastavno: ZKP/97), optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

Protiv te presude žali se opt. G. Đ. putem svog branitelja M. U., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Branitelj je u skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP/97 zatražio prisustvovanje sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno te je isti pristupio, dok optuženik unatoč urednom pozivu nije pristupio na sjednicu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 387/11-8

U smislu odredbe čl. 373 st. 1 ZKP/97 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je djelomično osnovana.

Žalitelj u odnosu na toč. 1/ izreke presude, u svojoj žalbi ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, držeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je odbio povjerovati optuženiku da je droga koja je pronađena kod njega bila namijenjena za njegovu osobnu konzumaciju, a da ju je sa sobom na posao ponio kako bi ju sakrio od žene, poglavito u situaciji kada iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. Z. proizlazi da je optuženik višegodišnji ovisnik o opojnim drogama, te da količine koje su kod njega pronađene mogu biti dostatne jednoj osobi za manji broj konzumacija (20 ušmrkavanja kokaina i 2 ubrizgavanja heroina).

Suprotno ovim navodima podnesene žalbe, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo pod toč. 1/ izreke pobijane presude, te za isto dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, nije bilo sporno da je kritične zgode kod optuženika u njegovoj okolopojasnoj torbici, za vrijeme dok je kosio travu na radnom mjestu u dječjem vrtiću, pronađena količina od ukupno 10,40 grama kokaina pakirana u 17 PE vrećica, te 0,46 grama heroina pakiranog u 2 PE vrećice.

Unatoč tome što je optuženik i sam ovisnik o opojnim drogama, ocjena je i ovoga suda da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je pronađena opojna droga zbog tipičnog načina pakiranja droge, pogodnog za distribuciju na ilegalnom narko-tržištu, te obzirom na količinu paketića (ukupno 19), bila namijenjena daljnjoj prodaji, time da je obrana optuženika u dijelu u kojem navodi da je drogu nosio sa sobom na radno mjesto kako bi ju sakrio od supruge, krajnje neuvjerljiva, tim više što je utvrđeno da optuženik osim stana koristi još jednu prostoriju u zgradi (šupu), što mu daje veću mogućnost sakrivanja.

Vezano za toč. 2/ izreke pobijane presude, žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije na izvjestan način utvrdio da je upravo optuženik vlasnik bombi koje su pronađene u njegovoj šupi obzirom da je brat opt. I. Đ. naveo da i on koristi tu prostoriju, jer u njoj sprema svoj motor, a prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka, iskoristio je pravo da ne svjedoči na okolnost kome pripadaju bombe, kako ne bi sebe i svog brata izvrgnuo kaznenom progonu. Suprotno i ovim navodima podnesene žalbe, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je opt. G. Đ. odgovoran i za kazneno djelo pod toč. 2/ izreke pobijane presude.

Naime, činjenica je da je optuženik djelatnike policije prilikom pretrage njegovog stana, sam odveo u šupu koju koristi kao pripadajući dio svoga stana, te u svojoj obrani navodi da im je sam dragovoljno izručio bombe, a zatim potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Ove navode potvrđuje i svjedok, djelatnik policije koji je vršio pretragu, Ž. P., međutim isti svjedok navodi da se ne sjeća da li im je optuženik sam predao bombe ili su ih oni pronašli.

I Kž 387/11-8

Kraj ovakvog stanja stvari, a imajući u vidu da je životno i logično da brat optuženika istog ne tereti za učin kaznenog djela, u situaciji kada je evidentno prostorija u kojoj su bombe pronađene nedjeljivi dio stambenog prostora koji koristi optuženik, a prilikom pronalaska bombi nije se opirao potpisivanju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kako bi manifestirao da bombe nisu njegove, ocjena je i ovoga suda je pravilno prvostupanjski su optuženika proglasio krivim i za kazneno djelo opisano pod toč. 2/ izreke pobijane presude.

Nadalje, ovaj sud je u povodu žalbe optuženika ispitao pobijanu presudu i sukladno odredbi čl. 379. st. 1. i 2. ZKP/97, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, međutim je utvrđeno da je u konkretnom slučaju došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Naime, dana 1. siječnja 2013. god. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11), pa je ovaj sud u skladu s odredbom čl. 3. st. 3. KZ/11 ispitao postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 i odgovarajućeg kaznenog djela u KZ/11, te je utvrdio da taj kontinuitet postoji sa kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, pa je zatim, a obzirom na obveznu primjenu blažeg zakona, utvrdio da je KZ/11 blaži za počinitelja, jer je za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina (za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. ZID KZ - kazna zatvora najmanje tri godine) i shodno tome preinačio u pravnoj oznaci djela kazneno djelo iz toč. 1/ izreke pobijane presude, te optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

Isto tako je postupljeno i u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2/ izreke pobijane presude, te je utvrđeno da pravni kontinuitet kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ/97 postoji sa kaznenim djelom nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 2. KZ/11 time da je i u tom slučaju za optuženika blaži KZ/11, jer je za kazneno djelo iz čl. 331. st. 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina (manji donji minimum kazne - za 335. st. 2. KZ/97, jedna do pet godina) shodno čemu je i u tom slučaju kazneno djelo pod toč. 2/ izreke preinačeno u pravnoj oznaci te je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 331. st. 2. KZ/11.

Shodno navedenom, a uz djelomično prihvaćanje žalbe optuženika, pobijana presuda preinačena je i u odluci o kazni, pa je opt. G. Đ. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod toč. 2/ kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

Prilikom odluke o kazni, ovaj sud je osim prihvaćanja svih olakotnih okolnosti koje su tvrđene u prvostupanjskoj presudi prihvatio i olakotne okolnosti navedene u žalbi optuženika, a to su njegova smanjena ubrojivost, te činjenica da je dragovoljno predao inkriminiranu drogu, kao i da se samoinicijativno podvrgao liječenju od ovisnosti.

Naime ocjena je ovoga suda da će se ovako izrečenom kaznom zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela, odnosno u cijelosti polučiti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

I Kž 387/11-8

Također pravilno je žalitelj istaknuo povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 368. toč. 6. ZKP/97, jer je prvostupanjski sud povrijedio kogentnu odredbu čl. 63. st. 1. KZ/97 kada nije u izrečenu kaznu, optuženiku uračunao vrijeme provedeno u pritvoru, što je ovaj sud ispravio te optuženiku u kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca temeljem čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2010. do 11. lipnja 2010.

Isto tako, a postupajući u skladu sa načelom primjene blažeg zakona sukladno odredbi čl. 3. st. 3. KZ/11, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i u odluci o sigurnosnoj mjeri, obzirom da odredba čl. 69. st. 4. KZ/11 predviđa da ova mjera sigurnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje tri godine (prema odredbi čl. 76. st. 2. u vezi čl. 75. st. 3. KZ/97 – najdulje pet godina), pri čemu se ima u vidu i odredba čl. 69. st. 5. KZ/11 prema kojem sudac izvršenja može obustaviti izvršavanje ove mjere ukoliko su prestali razlozi zbog kojih je izrečena (dakle i prije izdržane kazne zatvora).

Slijedom svega iznesenog, a kako je žalbu optuženika valjalo samo djelomično prihvatiti, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.