I Kž-423/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 423/03-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Milivoja Mikora, Zlate Lipnjak-Bosanac i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. P., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2003. godine, broj: K-175/99, u sjednici održanoj 24. studenog 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića i optuženikovih branitelja K. V. i R. M., oboje odvjetnika u Z., a u odsutnosti optuženika,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. G. P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. G. P. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, opisanog u njezinoj izreci, te ga na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu odredaba čl. 38. toč. 1. i 2., te čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Na temelju odredbe čl. 132. st. 2. ZKP-a ošt. M. T. je upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan na dužnost naknade troškova kaznenog postupka i to na plaćanje paušala u iznosu od 3.000,00 kn, dok je na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP-a oslobođen dužnosti naknade ostalih troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude opt. G. P. putem branitelja K. V. i R. M., oboje odvjetnici u Z., podnio je žalbu (dva podneska) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s

I Kž 423/03-5

prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je stavio zahtjev da se njega i njegove branitelje obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 01. srpnja 2003. godine, broj: KŽ-DO-992/03, s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni optuženik i njegovi branitelji K. V. i R. M., te su oboje pristupili na sjednicu, dok optuženik nije pristupio, iako je uredno obaviješten. Stoga je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u odsutnosti optuženika.

Žalba je osnovana.

Opt. G. P. je u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su za sada dvojbeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda u pogledu kaznene odgovornosti optuženika.

Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude ističe kako je u predmetnom kaznenom postupku sporno na koji način je došlo do ozljeđivanja ošt. M. T., tj. da li je optuženik prvi nožem napao oštećenika u namjeri da ga usmrti ili je optuženik bio prethodno fizički napadnut od oštećenika i njegovih prijatelja, pa da je onda postupao u nužnoj obrani.

Nakon provedene analize i ocjene svih provedenih dokaza prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika ističući da nije vjerodostojna, jer ju pred sudom nije potvrdio nitko osim optuženikove djevojke M. B., čiji je iskaz prvostupanjski sud ocijenio pristranim. Nasuprot toga, prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenika M. T., jer ga smatra istinitim, ističući da je oštećenik u tijeku postupka četiri puta saslušan i da je svaki puta dosljedno ponovio da ga je optuženik dočekao na podestu ispred lokala i bez ikakvog verbalnog ili fizičkog sukoba, koji bi tome prethodio, ubo nožem u trbuh, a nakon toga još jednom u leđa. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da je navedeni iskaz oštećenika potvrdio i svjedok D. Š., koji je bio u neposrednoj blizini oštećenika i u namjeri da ga obrani, povukao je optuženika za jaknu nakon čega je optuženik i njega ubo nožem u predjelu podlaktice lijeve ruke. U istom smislu sud se poziva i na iskaz svjedoka P. Đ., koji zapravo i nije vidio cijeli događaj.

Dakle, prvostupanjski sud je na temelju iskaza oštećenika, svjedoka D. Š. i P. Đ. utvrdio da je optuženik postupio na način kako mu se stavlja na teret. Da bi potkrijepio takvo utvrđenje prvostupanjski sud ističe da niti prijatelji iz društva optuženika (D. B., M. E. i G. K.) nisu vidjeli da bi optuženik bio fizički napadnut od oštećenika i njegova društva, jer da je bila magla i slaba vidljivost. Međutim, i sam prvostupanjski sud je naveo kako su navedeni svjedoci iskazali da su vidjeli neku gužvu i naguravanje na podestu kod ulaznih vrata lokala, ali ne znaju između kojih osoba i zašto. Na iskaze tih svjedoka u navedenom smislu ukazuju i branitelji optuženika u svojim žalbama. Naime, u isto vrijeme kada su navedeni svjedoci

I Kž 423/03-5

vidjeli gužvu i naguravanje na podestu više pažnje su obratili na ono što se događalo kod rasvjetnog stupa gdje je jedan mladić iz društva oštećenika sustigao G. K. i iscipelario ga.

Prema tome iskazi navedenih svjedoka za sada ne potvrđuju iskaz oštećenika niti su proturječni obrani optuženika. To tim više ako se ima u vidu da je iz društva oštećenika netko prišao društvu optuženika dok su se nalazili još u lokalu i to za vrijeme dok se optuženik nalazio u WC-u, te je ošamario E. M. zbog razbijene čaše. Optuženik čak tvrdi da je zbog razbijene čaše otišao ispričati se društvu oštećenika. Između ta dva društva po iskazu vlasnika lokala svjedoka J. R. došlo je i do nekih "svađica" (list 153/2), ali je to on sam s konobarima sredio, a nakon toga je došlo do incidenta ispred ulaznih vrata lokala o čemu nema detaljnije saznanje osim da je oštećenik bio uboden.

Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je optuženikovo društvo odlučilo napustiti lokal, te kada su počeli izlaziti, podiglo se i društvo oštećenika i krenulo van. Iz zapisnika o očevidu (list 7 do 8 spisa) je vidljivo da je oštećenik tempore criminis izišao iz lokala u trapericama i žuto sivoj vesti dugih rukava, a svjedok D. Š. je bio obučen u plave traperice, bijelu majicu i bordo dolčevitu. Ako se ima u vidu da se predmetni slučaj dogodio 16. siječnja 1994. godine, dakle u zimsko vrijeme, za sada je dvojbeno da li su oni krenuli kući kako tvrdi svjedok D. Š. i oštećenik, pa da ih je pri tome optuženik napao i ubo nožem, ili su oni neobučeni onako kako su bili odjenuti za stolom krenuli za optuženikom i njegovim društvom da se fizički obračunaju.

Osim toga materijalni dokaz, tj. rezultati provedenog vještačenja kontaktnih tragova također ukazuju na dvojbu u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, vještačenjem kontaktnih tragova je utvrđeno da su na odjeći oštećenika i svjedoka D. Š. nađena vlakna čija morfološka svojstva odgovaraju pojedinim vlaknima sa odjeće optuženika. Kako je sa odjeće oštećenika izdvojeno ukupno 120 vlakana, a sa odjeće svjedoka D. Š. 100 vlakana koja odgovaraju odjeći optuženika, radi se o znatnom broju vlakana koji ukazuje na neki fizički kontakt između navedenih osoba kao učesnika događaja.

Međutim navedene okolnosti glede kontaktnih tragova i kako su oštećenik i svjedok D. Š. bili obučeni kada su izašli van, te proturječnosti u iskazima oštećenika i svjedoka D. Š. glede njihovog položaja pri izlaženju iz lokala, prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja nije uzeo u obzir, pa je činjenično stanje, za sada pogrešno utvrđeno na što opravdano ukazuje žalitelj u navodima žalbe.

No, suprotno žalbenim navodima optuženika nisu ostvarene bitne postupovne povrede na koje ukazuje. Isto tako ni ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio bitne postupovne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan ponovno izvesti sve do sada provedene dokaze, a i dokaz saslušanjem svjedoka T. S. i K. R. (koje je prvostupanjski sud odbio), jer prema navodima žalbe oni imaju saznanja da je društvo oštećenika pripremalo napad na optuženikovo društvo. U tom smislu govori i okolnost da je netko iz društva oštećenika u isto vrijeme vani istukao svjedoka G. K., kada su svjedoci iz društva optuženika vidjeli gužvu i naguravanje na podestu ispred lokala. Radi provjere vjerodostojnosti iskaza oštećenika i svjedoka D. Š., u kojima tvrde da nisu bili u fizičkom sukobu, tj. u kontaktu s

I Kž 423/03-5

optuženikom, te radi utvrđenja njihovog međusobnog položaja, s obzirom na rezultate pismenog nalaza, vještaka za kontaktne tragove treba ispitati i neposredno.

Sve izvedene dokaze treba detaljno i savjesno analizirati i ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s drugim dokazima, te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje nove pravilne i zakonite presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP-a.

U Zagrebu, 24. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.