Rev-71/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 71/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u S., protiv tuženika N. N. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 14. srpnja 2005. godine, broj: Gž-571/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 24. studenog 2004. godine, broj: P-1139/03, u sjednici održanoj dana 08. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku od 14. srpnja 2005. godine, broj: Gž-571/05 i presuda Općinskog suda u Sisku od 24. studenog 2004. godine, broj: P-1139/03 tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 100.000,00 kn sa pripadajućom kamatom.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 4.400,00 kn.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku od 24. studenog 2004. godine, broj: P-1139/03 tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. studenog 2004. godine do isplate, te isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 14.823,00 kn, dok je za više traženo od daljnjih 50.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je naloženo tuženiku u prvom slijedećem broju tjednika Nacional Nakladnik nakon pravomoćnosti presude objaviti cijeli tekst presude bez bilo kakvih intervencija u njen tekst.

Presudom Županijskog suda u Sisku od 14. srpnja 2005. godine, broj: Gž-571/05 od 14. srpnja 2005. godine potvrđena je prvostupanjska presuda, te tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 3.050,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njeno odbijanje.

Revizija je djelomično osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) u smislu postojanja nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati. Naime, odluka suda o naknadi konkretne nematerijalne štete tužitelju dosuđena mu je temeljem odredbe čl. 21. st. 4. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", broj: 69/03 – pročišćeni tekst – dalje: ZJP) uz primjenu kriterija propisanih st. 2. tog članka, zbog čega je neosnovan prigovor o nedostatku razloga temeljem kojih je tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete.

U smislu odredbe čl. 392. a) ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama zahtjeva određeno navedenih u reviziji, a kako revizija na postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka određeno ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu nematerijalne štete uzrokovane objavljivanjem novinskog članka naslova "Skandalozna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske o S. D." u listu N. broj … od 11. veljače 2003. godine.

U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja, a time i visine pripadajuće naknade štete.

Tuženik i dalje otklanja svoju odgovornost smatrajući da sadržaj spornog članka predstavlja izneseni vrijednosni sud autora članka, zbog čega da nema pretpostavki za naknadu štete tužitelju.

Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZJP nakladnik koji informacijom objavljenom u javnom glasilu prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi.

Prema odredbi čl. 22. st. 1. toč. 3. i 6. ZJP nakladnik se oslobađa odgovornosti za naknadu štete ako se informacija kojom je šteta učinjena temelji na istinitim činjenicama ili ako se sporne informacije odnose na vrijednosne sudove autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako su te informacije dane u dobroj vjeri.

U spornom članku naslova "Skandalozna presuda Vrhovnog suda o S. D." uz ostalo se navodi: "… a članovi i sudac J. B. kao glavni izvjestitelj… donijelo najskandalozniju presudu kojom se legalizira HDZ-ova pljačka u najpoznatijem slučaju hrvatske pretvorbe i privatizacije." "U rješenju koje obiluje netočnim navođenjem činjenica, pravničkim neznanjem i politikantstvom…" "kako bi se rješenje kojim se amnestira P., K., K., M. i ostali održalo, Vrhovni sud mora posegnuti za potpuno nelogičnim konstrukcijama i izokretanjem činjenica.".

Tako napisani članak jasno je imao za cilj povrijediti ugled i čast tužitelja kao suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi. Naime, sam autor članka Ž. R. iskazao je kako nije imao uvid niti u spis Županijskog suda u Splitu, niti u spis Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima su donesene odluke kojima se bavi sporni članak. Zato takvo činjenično potpuno neprovjereno, a negativno komentiranje rada suca na konkretnom sudskom predmetu ne predstavlja iznošenje vrijednosnog suda, niti iznošenje informacije utemeljene na istinitim činjenicama. Naprotiv radi se o namjernom iznošenju neprovjerenih i neutemeljenih informacija s ciljem omalovažavanja tužitelja koji obavlja sudačku dužnost. Intencija članka je takva da čitateljima sugerira zaključak o politički dirigiranom suđenju, s ciljem zaštite kriminala, a što je sa stajališta suca profesionalca uvredljivo i nečasno. Zato nema pretpostavki za oslobađanje tuženika od odgovornosti za naknadu štete u smislu citiranog čl. 22. st. 1. toč. 3. i 6. ZJP.

Tuženik u tijeku trajanja postupka ničim nije dokazao da je imao konkretnog razloga povjerovati u istinitost navoda navedenih u spornom članku, niti da je poduzeo mjere u svrhu provjere njihove istinitosti, a što bi bar upućivalo na dobru vjeru u postupanju. Ovakvo uvredljivo pisanje s ciljem omalovažavanja tužitelja kao dugogodišnjeg suca svakako da je kod njega izazvalo duševne boli zbog povrede časti i ugleda, a vodeći računa o nakladi ovog tjednika (bitna je naklada, a ona je iznosila 62.000, a ne remitenda) i njegovoj čitanosti, ocjena je ovog suda da iznos od 100.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavlja upravo primjerenu naknadu, sve u smislu odredbe čl. 21. st. 4. i 7. ZJP, a u svezi s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), dok je preko tog iznosa (50.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen. Konkretna šteta predstavlja posebni vid štete, a koja se očituje u neugodnostima kojima je tužitelj zbog tuženikova članka bio izložen u svakodnevnom životu i kontaktu sa poznanicima i kolegama, te njihovim reagiranjem na iznesenu informaciju, a koja kao takva zavrjeđuje i novčanu naknadu kao satisfakciju uz onu objavljivanja presude.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a srazmjerno ukupnom uspjehu tužitelja u sporu.

U Zagrebu, 08. ožujka 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.