Gzp-301/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 301/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević u pravnoj stvari predlagatelja V. M. iz R., zastupanog po punomoćniku N. V., odvjetniku iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 22. svibnja 2007., dana 3. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1927/06 (poslovni broj prvostupanjskog spisa P- 2683/05) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju V. M. iz R., …, u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 22. svibnja 2007. podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-1927/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci posl.br. P- 2683/05 i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 10. srpnja 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni parnični postupak pokrenut je 24. studenog 2000. kod Općinskog suda u Rijeci tužbom tužitelja V. M. iz R., …, predlagatelja u ovom postupku, protiv tuženika L. R. d.d. R., …, radi isplate regresa za godišnji odmor.

Podneskom od 20. prosinca 2000. tužitelj obavještava sud da je angažirao punomoćnika i prilaže punomoć.

Prvo ročište održano je 19. travnja 2002. na kojem je tuženik dao odgovor na tužbu te je isto odgođeno na zamolbu tužitelja radi očitovanja na navode tuženika.

Uz podnesak od 25. travnja 2002. tužitelj je dostavio podnesak upućen sudu 4. srpnja 2001., koji nije uložen u predmetni spis, jer je na istome napisan krivi poslovni broj. Tim podneskom tužitelj je preinačio, odnosno, povećao tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18.000,00 kn na ime razlike u plaći i naknadi za razdoblje 1. kolovoza 1999. do 29.prosinca 2000.

Na ročištu od 27. svibnja 2002. tuženik nije pristao na preinaku tužbenog zahtjeva te je sud naložio tužitelju dostaviti u spis presliku presude donesene u postupku koji se vodi pod

Na ročištu od 21. listopada 2002. tužitelj je dostavio u spis zatraženu dokumentaciju, a na sljedećem ročištu zakazanom za 25. listopada 2002. određeno je da će se provesti dokaz saslušanjem tužitelja.

Na ročištu od 25. listopada 2002. stranke su izvijestile sud da postoji mogućnost sklapanja nagodbe pa je to ročite odgođeno i naloženo je strankama da u roku od 15 dana izvijeste sud o rezultatima nagodbe.

Kako stranke nisu izvijestile sud o mirnom rješenju spora, zakazano je ročište za 12. veljače 2003.

Podneskom od 14. siječnja 2003. tužitelj je izvijestio sud da među strankama nije došlo do sklapanja nagodbe te da je tužitelj podnio još jednu tužbu protiv tuženika pod posl.br. P-4151/02 pa predlaže spajanje ova dva predmeta.

Na ročištu od 12. veljače 2003. sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva te je sud odlučio ne spojiti spis posl.br. P-4151/02 s predmetnim spisom.

Na sljedećem ročištu zakazanom za 8. svibnja 2003. određeno je provođenje dokaza saslušanjem tužitelja.

Obzirom da nije bilo moguće uručiti poziv za ročište tužitelju na adresi iz tužbe, kao niti putem sudskog dostavljača, dopisom od 16. travnja 2003. sud je naložio punomoćniku tužitelja da istoga obavijesti o ročištu i provođenju dokaza njegovim saslušanjem.

Podneskom od 8. svibnja 2003. tužitelj je predložio spajanje predmetnog postupka s postupcima koji se vode pod posl.br. P-6467/98 i P-4151/02, a ukoliko se predmeti ne bi spojili da se postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka P-6467/98. Istim podneskom tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.

Na ročištu od 8. svibnja 2003. godine sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je naložio tuženiku da se očituje na zaprimljeni podnesak tužitelja.

Na ročištu od 7. srpnja 2003. sud je rješenjem spojio predmetni spis sa spisom posl.br. P-4151/02 I odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod posl.br. P-77/03 (ranije P-6467/98).

Pisani otpravak rješenja posl. broja P-6193/00 od 7. srpnja 2003. kojim je prekinut postupak dostavljen se tužitelju 24. srpnja 2003., a tuženiku 25. srpnja 2003.

Podneskom od 1. lipnja 2005. tužitelj je obavijestio sud da je postupak posl.br. P- 77/03 pravomoćno okončan pa je predložio nastavak predmetnog postupka.

Rješenjem od 16. lipnja 2005. sud je odredio nastavak postupka i zakazao je ročište za 20. rujna 2005..

Na tom ročištu sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva te je zaključio glavnu raspravu.

Prvostupanjska presuda posl. broja P-2683/05, kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, donesena je i objavljena je na ročištu od 6. listopada 2005., a pisani otpravak odluke dostavljen je strankama 6. veljače 2006..

Tužitelj protiv navedene presude izjavio žalbu 13. veljače 2006., koja je dostavljena tuženiku na odgovor 21. veljače 2006.

Cjelokupni spis nakon toga dostavljen je Županijskom sudu u Rijeci 26. travnja 2006. gdje je zaprimljen pod brojem Gž-1927/06 te u trenutka odlučivanja o zahtjevu za suđenje u razumnom u tom predmetu još nije donesena drugostupanjska odluka.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od podnošenja tužbe u predmetnom postupku 24. studenog 2000. pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu 3. listopada 2007. što, pak, sveukupno iznosi 6 godina, 10 mjeseci i 9 dana.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka i kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te na koncu i donio meritornu odluku, imajući posebno u vidu činjenicu da je predmetni spor iz radnog odnosa, koji spor je po svom karakteru hitne naravi (čl. 434. st. 4. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), vođenje predmetnog sudskog postupka u utvrđenom trajanju, a da o njemu još nije pravomoćno odlučeno, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinio duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri i to na način što je vršio preinaku tužbe te što nije priložio već u tužbi sve dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, već ga je sud morao pozivati na dostavu određenih dokaza, što je tužitelj činio sa zakašnjenjem.

S obzirom na navedena utvrđenja, usprkos utvrđenom doprinosu predlagatelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem predmetnog parničnog postupka, obzirom na njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog i nežurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, posebice činjenicu postojanja doprinosa predlagatelja duljini trajanja postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. listopada 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.