Rev-2035/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2035/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. V., pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika N. S., P., OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1140/14-2 od 8. svibnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj Ovr-82/14 od 14. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

1. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1140/14-2 od 8. svibnja 2014. i rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj Ovr-82/14 od 14. ožujka 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja sud se oglasio nenadležnim te odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovršnom postupku na temelju čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12 i 25/13, dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Tom odredbom je propisano da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i uz navod da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je, uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno - i u suprotnosti je sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. i više drugostupanjskih sudova. Stoga je u reviziji postavio više pitanja - ali koja se suštinski svode na jedno pitanje koje glasi: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti H. v. donesu kao javnopravno tijelo?“

Pobijano rješenje je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitano samo u dijelu kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele H. v.

Zaključak o sudskoj nenadležnosti u dijelu ovršnog prijedloga na temelju ovršne isprave rješenja H. v. od 18. rujna 2006. nižestupanjski sudovi obrazlažu time da je to rješenje doneseno primjenom čl. 35. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05, dalje: ZFVG/stari) pa da se i na ovrhu tražbine koja proizlazi iz te isprave imaju primijeniti relevantne odredbe ZFVG/stari kojima je propisano da ovrhu na novčanim sredstvima za koju rješenje o obračunu donose H. v., provode H. v. sukladno odredbama Općeg poreznog zakona.

Sudsku nenadležnost u odnosu na dio prijedloga za ovrhu podnesenog na temelju druge ovršne isprave, rješenja H. v. od 25. veljače 2011., nižestupanjski sudovi temelje na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09, 90/11 i 56/13, dalje: ZFVG) iz kojih proizlazi da se naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje uz komunalnu naknadu prema propisima o komunalnom gospodarstvu (Zakona o komunalnom gospodarstvu - "Narodne novine" broj 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11 i 144/12 - dalje: ZKG), pa da se ovrha protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade za koju ovrhu je nadležno upravno tijelo. S obzirom na to da je shvaćanje drugostupanjskog suda iz pobijanog rješenja u suprotnosti sa shvaćanjem koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci poslovni broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., ali i s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja H. v. kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, postavljeno pitanje revizijski sud nalazi važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovršni je prijedlog u ovoj pravnoj stvari podnesen 7. veljače 2014. Odredbom iz čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine broj 153/09) je propisano da Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) prestaje važiti 1. siječnja 2010.

Slijedom toga relevantne odredbe ZFVG/stari, odnosno njegov čl. 40. kojim je propisano da ovrhu na novčanim sredstvima na računima dužnika i tražbinama dužnika prema njihovim dužnicima, radi naplate vodnih naknada, za koje rješenja o obračunu donose H. v., provode H. v. sukladno Općem poreznom zakonu, na dan pokretanja ovršnog postupka nije bio na snazi pa se ne može primijeniti u ovom postupku, već se u ovom ovršnom postupku primjenjuju relevantne odredbe ZFVG.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju H. v. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. v. (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine" broj 82/10 i 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H. v. Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, H. v. ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršti H. v.

Odredbama ZFVG različito je propisan postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele H. v. ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose H. v., osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću H. v. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom čl. 1. OZ propisano je da se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Kada je odredbom iz čl. 73. st. 2. ZFVG propisano da H. v. kao ovrhovoditelj pokreću postupak ovrhe po Ovršnom zakonu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose H. v., onda je time zapravo propisana sudska nadležnost za određivanje i provedbu ovrhe na temelju rješenja o obračunu kojega donose H. v. radi naplate naknade za uređenje voda.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja H. v. kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2016.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.