Court dismisses appeal upholding a gift contract voidable for harming creditors under Croatian law.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Karlovac dismissed the appeal against a first-instance judgment that voided a gift contract between siblings. The court found that the donor had insufficient assets to satisfy the creditor's claim after the gift, satisfying the conditions for revocation under the Obligations Act. Consequently, the original judgment ordering the return of the property share was confirmed, and the appeal costs were rejected.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 66. stavak 2. i 67. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima; A gratuitous disposition harming creditors is voidable if the debtor knew it would leave insufficient assets to satisfy the creditor's claim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-61/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Mire Bosiljevac kao predsjednice vijeća, Michala Danečeka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja R. D. d.o.o, OIB …, iz Z., kojega zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika M. Ž.1 , OIB …, iz K., i 2. tuženika M. Ž.2 , OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-635/2017-37 od 15. studenog 2017., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-635/2017-37 od 15. studenog 2017. potvrđuje.
2. Odbija se zahtjev tuženih radi naknade troška sastava žalbe.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Ugovor o darovanju sklopljen 1. travnja 2010.godine između tuženika Ž. M. iz K., kao darovatelja, i tuženika Ž. M.2 , K., OIB: …, kao obdarenika, a kojim je tuženik Ž.1 M. iz K., prenio u vlasništvo tuženiku Ž. M.2 , K., suvlasnički udio ¼ nekretnine izgrađene na kč.br. 2402/3, oznake zemljišta O. P. ul. površine 216 m2, stambena zgrada O. P. ul. površine 89 m2, garaže O. P. ul. površine 38 m2, dvorište O. P. ul. površine 89 m2, upisane u uložak broj 2418 k.o. K. I., gubi pravni učinak prema tužitelju R. d. d.o.o, Z., u dijelu u kojem je potrebno radi ispunjenja tražbine tužitelja u iznosu od 704.687,75 (slovima: sedamstočetiritisućešestoosamdesetsedam kuna i sedamdesetpet lipa) kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2011.g., po stopi koja se obračunava na odnose iz trgovačkih ugovora i koja je, prema Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena do 29. lipnja 2013.godine, a od 30. lipnja 2013.godine po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za osam postonih poena, pa do namirenja ovrhovoditelja, pa do isplate.
II Tuženik Ž. M.1 , K. i tuženik Ž. M. , K., dužni su dopustiti tužitelju R. d. d.o.o, Z., da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku Ž. M.1 , K., u iznosu od 704.687,75 kuna (slovima: sedamstočetiritisućešestoosamdesetse-dam kuna i sedamdesetpet lipa), zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 21. veljače 2011.g., po stopi koja se obračunava na odnose iz trgovačkih ugovora i koja je, prema Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, do 29. lipnja 2013.godine, a od 30. lipnja 2013.godine po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pa do isplate, namiri prodajom suvlasničkog udjela ¼ nekretnine izgrađene na kč.br. 2402/3, oznake zemljišta O.P. ul. površine 216 m2, stambena zgrada O. P. ul. površine 89 m2, garaže O. P. ul. površine 38 m2, dvorište O. P. ul. površine 89 m2, upisane u uložak broj 2418 k.o. K. I. .
III. Nalaže se tuženicima tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 83.953,31 kuna, uvećano za zatezne kamate po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.".
Tuženi su protiv te presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, da tuženima dosudi trošak postupka prema troškovniku koji je uložen u spis i da im dosudi naknadu troška sastava žalbe u iznosu 12.117,18 kn ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugog suca.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
Žalba tuženih je pravovremena.
Žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud tom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.
Suprotno tvrdnji tuženih pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, koji su razlozi jasni i logični te odgovaraju stanju spisa tako da prvostupanjski sud tom presudom nije ostvario binu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
Neosnovano tuženi prigovaraju da prvostupanjski sud nije postupio sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ranijeg ukidnog rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2111/2014 od 3. prosinca 2014. jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud 10. kolovoza 2015. izdvojio spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1560/10 i vratio ga ovršnom sudu prethodno odredivši prekid postupka u ovom parničnom predmetu do donošenja pravomoćne odluke o namirenju u ovršnom predmetu Ovr-1560/10 ili kad ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka.
Ovršni predmet Ovr-1560/10 je ponovno priložen ovom predmetu 27. lipnja 2017. te je rješenjem P-1484/2014-34 od 21. kolovoza 2017. postupak nastavljen. Činjenica je da ovršni sud, nakon što mu je vraćen predmet Ovr-1560/10 dalje nije postupao u tom predmetu i nije donio rješenje o namirenju, ali to nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude iz razloga što je prvostupanjski sud, za razliku od prijašnje ukinute odluke, pravilno ocijenio rezultat ovršnog postupka vođenog pod poslovnim brojem Ovr-1560/10 koji je rezultat ocijenjen povoljnije po žalitelja nego da je doneseno rješenje o namirenju.
Ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovr-1560/10 vođen je po prijedlogu ovrhovoditelja R. D. d.o.o. protiv ovršenice Lj. Ž. radi isplate 749.628,70 kn ovrhom na nekretnini ovršenice.
Ovršenica u tom predmetu je sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 21. siječnja 2009. svojom nekretninom osigurala tražbinu vjerovnika R. P. d.o.o. prema obrtu Č. B. iz K.. Nakon što je taj sporazum 18. lipnja 2010. postao ovršan ovrhovoditelj je pokrenuo naprijed navedeni ovršni postupak radi naplate svoje tražbine te je nekretnina založne dužnice Lj. Ž. dosuđena ovrhovoditelju za iznos od 253.321,00 kn kojim je iznosom kupovnine, što je nesporno, namiren samo manji dio tražbine ovrhovoditelja, a tražbina ovdje tužitelja, prema iskazu samog 1. tuženika, iznosi i dalje oko 700.000,00 kn. Stoga žalbeni prigovor tuženih da nije bilo razloga za pobijanje darovnog ugovora kojim je prvotuženik darovao drugotuženiku, svom sinu, svoju nekretninu ne stoji jer vjerovnik, ovdje tužitelj, svoju tražbinu nije mogao naplatiti iz vrijednosti založene nekretnine u vlasništvu Lj. Ž., a 1. tuženik nema drugu imovinu iz koje bi mogao namiriti tražbinu vjerovnika.
Prema odredbi članka 66. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok članak 67. stavak 3. ZOO određuje da se kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je i trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Istina je da je, kako to tuženi tvrde u žalbi, tražbina ovdje tužitelja bila osigurana založnim pravom na nekretnini Lj. Ž. u vrijeme kada su tuženi sklopili ugovor o darovanju nekretnina, ali je isto tako iz ovršnog spisa vidljivo (listovi 21 do 23 spisa Ovr-1560/10) da je tražbina R. D. d.o.o. prema obrtu Č. B. na dan sklapanja darovnog ugovora bila u takvom iznosu da nije bilo realno za očekivati da bi dug obrta, za koji je jamčio 1. tuženik, bio namiren iz vrijednosti založene stvari.
Stoga se utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti za pobijanje Darovnog ugovora kojega su sklopili tuženi 1. travnja 2010. i da tuženi žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom 1. izreke.
Točka 2. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer tuženi žalbom nisu uspjeli osporiti prvostupanjsku odluku zbog čega im ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.
U Karlovcu 24. siječnja 2018.
Predsjednica vijeća
Mira Bosiljevac,v.r.