Croatian Supreme Court partially dismisses appeal regarding bank deposit contract damages and inadmissible appeal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially dismissed the appeal against a lower court judgment that rejected claims for deposit principal payments. The appellants argued for damages based on a contract involving a savings institution, while the defendant contended that the entity's name was not the cause of the loss. The court ruled that the defendant was not liable for the breach caused by the other contracting party, as the name discrepancy did not mislead the plaintiff.
Legislator headnote
AI generatedčl. 54. st. 1. Zakona o bankama i štedionicama; čl. 154. st. 1. ZOO-a; čl. 262. st. 2. ZOO-a; čl. 61. ZOO-a; čl. 67. Zakona o sudovima: The court is not liable for damages resulting from a breach of contract by a third party, even if the third party's name included misleading terms, provided the plaintiff was not misled by the court's registration.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1301/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. J. iz Z., 2. I. K. i A. K., oboje iz N. Č., 3. J. B. i N. B., oboje iz S. N., 4. J. K.-P. iz Z., 5. D. Š. iz Z., 6. V. Š. i B. Š., oboje iz Z., svi zastupani po punomoćniku E. H., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja 1. N. J. i 6. V. Š. i B. Š. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3261/07 od 19. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-6990/99 od 24. siječnja 2007., u sjednici održanoj 21. veljače 2008.,
presudio i riješio je:
1. Djelomično se odbacuje revizija tužitelja N. J. ukoliko se odnosi na pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu glavnice od 50.000,00 kn iz Ugovora broj 22-7501-97 od 13. prosinca 1997. i isplate glavnice od 30.000,00 kn iz Ugovora broj 22-5727-97 od 12. kolovoza 1997. kao nedopuštena.
2. U ostalom dijelu revizija tužitelja N. J. se odbija kao neosnovana.
3. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja V. Š. i B. Š..
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3261/07 od 19. lipnja 2007. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-6990/99 od 24. siječnja 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen prema tuženoj za isplatu im iznosa i to: tužitelju ad.1. N. J. od 1.143.200,00 kn, tužiteljima ad.2. I. K. i A. K. od 88.000,00 kn, tužiteljima ad.3. J. B. i N. B. od 45.000,00 kn, tužitelju ad.4. J. K.-P. od 80.000,00 kn, tužitelju ad.5. D. Š. od 30.000,00 kn, te tužiteljima ad.6. V. Š. i B. Š. od 154.000,00 kn, sve s pripadajućom kamatom, te ujedno tužitelji obvezani naknaditi tuženoj parnične troškove i to: tužitelj ad.1. N. J. 60.000,00 kn, tužitelji ad.2. I. K. i A. K. 3.750,00 kn, tužitelji ad.3. J. B. i N. B. 3.750,00 kn, tužitelj ad.4. J. K.-P. 4.000,00 kn, tužitelj ad.5. D. Š. 4.000,00 kn, te tužitelji ad.6. V. Š. i B. Š. 8.680,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj ad.1. N. J. i tužitelji ad.6. V. Š. i B. Š. izjavili su reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno njihovo preinačenje prihvaćanjem tužbenih zahtjeva ovih tužitelja.
Tužena nije odgovorila na reviziju.
Revizija tužitelja ad.1. N. J. je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana, dok je revizija tužitelja ad.6. V. Š. i B. Š. nedopuštena.
U ovom sporu tužitelji potražuju od tužene isplatu novčanih iznosa a temeljem ugovora o novčanim depozitima i to: tužitelj N. J. temeljem Ugovora od 29. travnja 1998. 250.000,00 kn, Ugovora od 24. rujna 1997. 160.700,00 kn, Ugovora od 15. rujna 1997. 176,00 kn, Ugovora od 13. prosinca 1997. 50.000,00 kn, Ugovora od 12. kolovoza 1997. 30.000,00 kn, Ugovora od 4. ožujka 1998. 176.500,00 kn, Ugovora od 30. siječnja 1998. 300.000,00 kn, ukupno 1.143.200,00 kn, te tužitelji V. Š. i B. Š. temeljem Ugovora od 15. ožujka 1998. 154.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Tužitelj N. J. svoj zahtjev temelji na sedam različitih ugovora o oročavanju depozita od kojih svaki od tih ugovora predstavlja posebni osnov tužiteljevog potraživanja. U takvoj situaciji nema zbrajanja vrijednosti iznosa iz tih ugovora, a radi određivanja vrijednosti predmeta spora, već iznos iz svakog od tih ugovora predstavlja samostalni zahtjev, a čija vrijednost je određena upravo iznosom iz pojedinog ugovora.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Obzirom na prethodno navedene ugovore, a na temelju kojih tužitelj N. J. temelji svoje potraživanje, proizlazi da potražuje iz Ugovora sklopljenog 13. prosinca 1997. 50.000,00 kn, a iz Ugovora sklopljenog 12. prosinca 1997. 30.000,00 kn, koji iznosi ujedno predstavljaju vrijednost predmeta spora tih pobijanih zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP-a). Kako se dakle radi o iznosima ispod 100.000,00 kn propisanog čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, zaključiti je da u odnosu na taj pobijani dio drugostupanjske presude revizija tužitelja N. J. nije dopuštena.
Tužitelji V. Š. i B. Š. zahtijevaju isplatu 154.000,00 kn temeljem Ugovora o oročavanju depozita sklopljenog 15. ožujka 1998.. Utuženo potraživanje predstavlja djeljivu obvezu u kojoj ima više (dva) vjerovnika, a u kojem slučaju se prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) potraživanje dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.
Obzirom na broj tužitelja (dva) utuženih 154.000,00 kn se dijeli među njima na jednake dijelove, što znači da novčano potraživanje svakog od ovih tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kn potreban za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, zbog čega je revizija ovih tužitelja nedopuštena.
Slijedom navedenog trebalo je, a temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a odlučiti kao u toč. 1. i 3. izreke ove odluke (rješenja).
Pobijana presuda u dijelu protiv kojeg je izjavljena revizija dopuštena, ispitana je u smislu odredbe čl. 392. a) ZPP-a.
Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe. Posebno nema nikakve proturječnosti u dijelu pobijane presude (str. 3. st. 2.- 4.), a na što revizija upire, a gdje drugostupanjski sud obrazlaže zbog čega prihvaća zaključke prvostupanjskog suda o nepostojanju razloga za odgovornost tužene. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja u bitnom odgovorio na sve odlučne žalbene navode tužitelja, zbog čega se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:
- da je tužitelj N. J. sklopio nekoliko ugovora o oročenom depozitu sa pravnom osobom Štedno-kreditna služba – "Pučka štedionica" Poljoprivredne zadruge S. p.o. Š., koja
- da je bila zastupana po ovlaštenim osobama u ime i za račun S. Poljoprivredna zadruga Š., time
- da je na kraju ugovora uz potpis ugovornih stranaka bila oznaka "Poljoprivredna zadruga S." sa otisnutim štambiljem sadržaja: "Poljoprivredna zadruga Š.",
- da po isteku roka oročenja deponirani novac sa ugovorenom kamatom nije isplaćen tužitelju, a
- da je 9. svibnja 1998. račun Štedno-kreditne službe i Poljoprivredne zadruge S. Š. blokiran.
Za štetu koju trpi zbog neisplate mu uplaćenih novčanih iznosa tužitelj nalazi odgovornom tuženu, a čija tijela: Trgovački sud u Zagrebu, Narodnu banku Hrvatske, Služba društvenog knjigovodstva, kasnije Zavod za platni promet, Porezna uprava Ministarstva financija i Financijska policija da su nezakonitim postupanjem odnosno propuštanjem vršenja nadzora poslovanja Štedno-kreditne službe Poljoprivredne zadruge S. Š. omogućili nezakonito djelovanje ove i time nastanak štete tužitelju. Stoga u postupanju odnosno propuštanju odgovornih osoba tužene tužitelj nalazi nastanak mu štete.
Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 75/93 i 92/96) za štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska.
Propisi koji reguliraju pitanje nadzora od strane pojedinih tijela državne uprave tj. pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave upućuju na zaključak da bi država odgovarala za štetu učinjenu radom osoba koje je trebalo nadzirati, a što bi se svelo na odgovornost države za obveze tih osoba. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske ("Narodne novine", broj: 35/95 – pročišćeni tekst) Narodna banka Hrvatske kontrolira jesu li ispunjeni propisani uvjeti za poslovanje banke, kontrolira poslovanje banke da donosi mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Poljoprivredna zadruga S. s kojom je tužitelj sklopio ugovore o novčanom depozitu ne spada u krug osoba čiji rad nadzire Narodna banka Hrvatske.
Iz sadržaja odredbi čl. 3., 5., 6., 7. i 9. Zakona o poreznoj upravi ("Narodne novine", broj: 75/93) koje definiraju poslove koje obavlja Porezna uprava, posebno odredbe o poreznom nadzoru, ne može se izvesti zaključak o odgovornosti tužene za štetu. Zadatak Porezne uprave je poduzimati radnje u cilju naplate poreza, pristojbi i drugo, a eventualni propusti u njenom postupanju bi mogli imati za posljedicu nastanak štete državi – tuženoj. Odredbom čl. 5. Zakona o Financijskoj policiji ("Narodne novine", broj: 88/92, 16/93, 94/93 i 28/94) Financijska policija obavlja nadzor pravilnosti primjene zakona u pogledu načina plaćanja roba i usluga i dostavljanje podataka. Iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi zaključiti je da država putem svojih tijela i pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadzire postupaju li građani i pravne osobe sukladno zakonu, ali ne odgovara za štetu koju svojim poslovanjem odnosno neizvršavanjem preuzetih ugovornih obveza nanesu svojim ugovornim partnerima.
Država odgovora za štetu koju u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanesu tijela državne uprave osobi koja je u određenom postupku stranka, a ne općenito svakome kome bi mogla nastati šteta zato što tijela državne uprave nisu moguće dovoljno aktivna u nadziranju pravnih osoba ili građana u pridržavanju propisa. Tako široka odgovornost države nije postavljena niti ju je moguće postaviti.
Tužitelju je šteta nastala zbog neispunjenja preuzete ugovorne obveze od strane Poljoprivredne zadruge S. kao druge ugovorne stranke, što znači da je uzrok štete tužitelju kršenje ugovornih obveza od strane druge ugovorne stranke, a ne neprovođenja ili propuštanja nadzora od strane tijela državne uprave.
Propust Trgovačkog suda u Zagrebu što je dopustio upis tvrtke pravne osobe koja je suprotno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o bankama i štedionicama ("Narodne novine", broj: 94/93, 12/95, 24/96, 47/97 – pročišćeni tekst, 89/98) sadržavala u sebi naziv "štedionica" premda ta pravna osoba nije bila registrirana u skladu sa Zakonom o bankama i štedionicama, nije međutim u uzročnoj vezi sa nastankom štete tužitelju. Naime, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZOO-a koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05) za štetu odgovora ona osoba koja ju je uzrokovala. Kako je već rečeno tužitelju je šteta nastala zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane osobe s kojom je sklopio ugovore (nije mu isplaćen novac po isteku ugovorenog roka). Prema odredbi čl. 262. st. 2. ZOO-a kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.
Tužitelj je sklopio ugovor sa Poljoprivrednom zadrugom S. Š., koja je kao dužnik i odgovorna za štetu. U ugovoru je označena i Štedno-kreditna služba "Pučka štedionica" uz oznaku "u ime i za račun S. Poljoprivredna zadruga Š.". To što je u tvrtki zastupnika Poljoprivredne zadruge S. Š. bila navedena i riječ "štedionica" i Trgovački sud u Zagrebu je upisao u Sudski registar, nebitno je za ovaj spor, pošto je utvrđeno da tužitelj nije propustom Trgovačkog suda u Zagrebu, dakle tužene doveden u bitnu zabludu o osobi s kojom je sklopio ugovor, u smislu odredbe čl. 61. ZOO-a (u ugovoru je navedeno da je ugovorna strana Poljoprivredna zadruga S. Dopuštanje Trgovačkog suda u Zagrebu da se u naziv tvrtke pravne osobe upiše i riječ "štedionica" zato nije u uzročnoj vezi sa štetom koju trpi tužitelj, zbog čega nema ni odgovornosti tužene za rad suca Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe čl. 67. tada važećeg Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 3/94, 100/96 i 131/97).
Pozivanje tužitelja na odredbe Ustavnog zakona o ljudskim pravima i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ("Narodne novine", broj: 34/92) i čl. 1. I. Protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o obvezi tužene na zaštitu vlasničkih prava tužitelja nema smisla a kod utvrđene činjenice da tužena nije odgovorna za štetu koju tužitelj trpi zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane druge ugovorne strane.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sklopljen između Republike Hrvatske i Europske unije i zemalja članica Europske unije 29. listopada 2001. ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 14/01, 1/05) kao Međunarodni ugovor potvrđen od Sabora Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 140. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, promjena Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine", broj: 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst) čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske (po svojoj pravnoj snazi je iznad nacionalnog zakona), no kako je isti stupio na snagu 1. veljače 2005., ne može se primjenjivati na spornu pravnu situaciju nastalu prije njegovog stupanja na snagu.
Zbog navedenog odlučeno je kao u toč. 2. izreke odluke (presude) sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 21. veljače 2008.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.