Rev-x-1023/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1023/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontrec člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T. iz S., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Podružnica S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžp-229/11 od 28. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1664/07 od 21. rujna 2010., u sjednici vijeća 25. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena 27. lipnja 2011. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena 24. lipnja 2011. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 4.500 USD u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu s iznosom od 141.000 USD zahtjev tužitelja odbijen (toč. I.). Isto tako odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu nematerijalne štete, za isplatu otpremnine, naknade štete za plaćanje smještaja i hrane, neisplaćenih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i rentu s osnova izgubljene zarade u visini od 1.250 USD mjesečno, odnosno 3.300,00 kn na ime troškova prehrane i stanovanja, te doprinosa za zdravstveno osiguranje (toč. II. izreke).

Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji se odnosi na zatraženu naknadu za tuđu pomoć i njegu, te je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 311.996,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP), i to osobno dana 24. lipnja 2011., te putem punomoćnice 27. travnja 2011.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija koju je tužitelj osobno podnio nije dopuštena, dok je pak revizija podnesena putem punomoćnice neosnovana.

Glede revizije (podnesak nazvan „žalba Vrhovnom sudu“) koju je osobno podnio tužitelj valja istaći sljedeće.

Prema odredbi čl. 91. a st. 1. ZPP, stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Prema st. 2. istog članka iznimno od st. 1. istog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik, ako ima položen pravosudni ispit. U tom slučaju stranka, odnosno njezin opunomoćenik koji nije odvjetnik, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

U konkretnom slučaju tužitelj je sam podnio reviziju, te nije dostavio dokaz da ima položeni pravosudni ispit, radi čega je revizija koju je podnio osobno tužitelj nedopuštena, pa ju je valjalo primjenom odredbe čl. 392. ZPP u vezi čl. 91. a ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

Što se pak tiče revizije podnesene po punomoćnici tužitelja, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U reviziji se prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, bez provođenja rasprave, utvrdio drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog prvostupanjskom presudom, a što bi upućivalo da je revident smatra da je drugostupanjski sud postupao po odredbi čl. 373. a ZPP.

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije utvrdio drugačije činjenično stanje u odnosu na prvostupanjski sud, budući da oba suda utvrđuju da je tužitelj svjedodžbu o svojoj radnoj sposobnosti iz siječnja 2006., koja mu je bila izdana prije nastanka štetnog događaja, koristio tri mjeseca nakon štetnog događaja, kada se tužitelj ponovno ukrcao na brod. Dakle, činjenica je identično utvrđena, a drugo je pitanje kakav značaj toj činjenici daje prvostupanjski, odnosno drugostupanjski sud, a što ne predstavlja različito utvrđivanje činjeničnog stanja, već različiti pravni zaključak sudova.

Tužitelj nadalje u reviziji ukazuje da je sud prvoga stupnja trebao provesti vještačenje po Medicinskom fakultetu, jer su nalazi vještaka bili različiti. U tom dijelu valja navesti da je sud odredio provođenje nadvještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z., ali da taj dokaz nije proveden zbog toga što tužitelj nije platio predujam za provođenje tog vještačenja. U takvoj situaciji tužitelju nije onemogućen pristup sudu, niti je povrijeđena odredba čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Osim toga, valja navesti da tužitelj nije tražio da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka, odnosno troškova nadvještačenja u smislu odredbe čl. 172. do 177. ZPP.

Kod toga treba istaći da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može izjavljivati (čl. 385. ZPP).

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka da tužitelj prema preostaloj radnoj sposobnosti može obavljati poslove brodskog kuhara, te da ne postoji uzročno posljedična veza između povreda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi i činjenice da se nakon iskrcaja s broda R. I. I. više nije zaposlio kao brodski kuhar.

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Jadranko Jug, v.r.