Rev-719/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.P. iz D., . .... br. . . ., zastupana po punomoćniku Z.L., odvjetniku iz G., protiv tuženog Međuopćinske organizacije saveza slijepih i slabovidnih D., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 16. rujna 1993. broj Gž-1481/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 21. travnja 1993. broj P-46/93, u sjednici održanoj dana 19. travnja 1994.,
Legislator headnote
AI generatedRev-719/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. Sadržajem revizije tužiteljica pobija utvrđeno činjenično stanje, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 395. ZPP nije dopušteno.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 719/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.P. iz D., . .... br. . . ., zastupana po punomoćniku Z.L., odvjetniku iz G., protiv tuženog Međuopćinske organizacije saveza slijepih i slabovidnih D., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 16. rujna 1993. broj Gž-1481/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 21. travnja 1993. broj P-46/93, u sjednici održanoj dana 19. travnja 1994.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
" Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, koji glasi:
Poništava se odluka tuženika Međuopćinska organizacja slijepih i slabovidnih D., broj 91/91 od 30. listopada 1991. godine, a što je potvrđeno odlukom tuženika broj 91/92 od 19. svibnja 1992. godine, te je slijedom toga tužena organizacija dužna priznati tužiteljici P.R. iz D., . ....IV broj.. . ., da njoj nije prestao radni odnos s danom 31. listopada 1991. godine i da se ona i dalje od toga dana nalazi u radnom odnosu te joj je tužena dužna priznati sva prava iz radnog odnosa i sa osnova rada te joj omogućiti obavljanje poslova dosadašnjeg radnog mjesta i primit je na rad dalje, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv prvomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Revidentica predlaže da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovorom na reviziju tuženi osporava osnovanost revizijski navoda i predlaže da se revizija odbije. Državni odvjentik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nesporno je da je tužiteljica izostala s posla više od 5 dana uzastopno (od 3. listopada 1991. do 30. siječnja 1992.).
Sporno je da li je taj izostanak opravdan ili neporavdan.
Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je dobila odobrenje za izostanak s posla u svrhu da s djetetom otputuje u Čehoslovačku te da je tako i postupila i da je u Čehoslovačkoj boravila kao izbjeglica.
Međutim, u postupku je dokazano da je tužiteljica od P.M. koji je bio na dužnosti tajnika kod tuženoga dobila samo odobrenje da odvede svoje dijete (da ga skloni u Čehoslovačku) a da nije dobila odobrenje da u Čehoslovačkoj boravi duže od vremena koje je bilo potrebno da se dijete smjesti u Čehoslovačkoj.
Svoju tvrdnju da je otputovala iz D. kao izbjeglica i da je u Čehoslovačkoj imala status izbjeglice tužiteljica nije dokazala.
Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. Sadržajem revizije tužiteljica pobija utvrđeno činjenično stanje, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 395. ZPP nije dopušteno.
Postupak kod sudova nižeg stupnja proveden je u skladu s odredbama ZPP. Presude sadrže sve što presuda po odredbama tog zakona mora sadržavati i zato se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.
U Zagrebu, 19. travnja 1994.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.