Rev-293/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 293/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Branka Hrvatina i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I- S. K. S., II-Ž. S. i III- mldb I. S., zastupanog po majci i zz S. K. S., a svih iz Z., i svih zastupanih po punomoćnici G. Đ., odvjetnici iz Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb, Ured T., radi osporavanja i utvrđenja očinstva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2004. godine, broj Gž-2-212/04-2, kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično ukinuto rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2004. godine, broj P2- 927/03, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena, te je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 640,50 kn u roku od 15 dana.

Rješenjem suda drugog stupnja u stavku 1. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je djelomično potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je odbačena tužba za dio kojim se traži utvrđenje da II-tuženik Ž. S. nije naravni otac mldb I. S..

Stavkom 2. izreke drugostupanjskog rješenja usvojena je žalba tužitelja, pa je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je odbačena tužba na utvrđenje da je tužitelj I.

V. otac mldb I. S. kojeg je rodila majka S. K. S., što da su tuženici dužni priznati ili da će priznanje zamijeniti presuda, te u odluci o parničnom trošku ovo rješenje je ukinuto i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv rješenja suda drugog stupnja u onom dijelu u kojem je drugostupanjski sud potvrdio rješenje suda prvog stupnja, reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se u tom dijelu nižestupanjska rješenja preinače tako što bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu tužitelja, a podredno da se u tom dijelu nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 11703 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, nalazi se da nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka, niti pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su tužbu tužitelja radi osporavanja očinstva bračnog oca, odbacili.

Naime, tužitelj je ustao s tužbom protiv tuženika od I-III radi osporavanja očinstva II- tuženika, s tvrdnjom da on nije naravni otac mldb I. S. rođenog ... godine u Z., kojeg je rodila majka S. K. S..

Glede tog tužbenog zahtjeva, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je II-tuženik Ž. S. upisan u Matici rođenih kao otac mldb I. S. rođenog ... godine, jer je mldb I. S. rođen u braku I i II-tuženih.

Prema odredbi čl. 54. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03 – dalje OBZ), djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od prestanka braka.

Prema tome, a slijedom nađenih utvrđenja nižestupanjskih sudova da je malodobni tuženik I. S. rođen u braku I i II-tuženih, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se II- tuženik ima smatrati djetetovim ocem temeljem neoborive zakonske presumpcije rođenja malodobnog tuženika u braku njegovih roditelja.

Slijedom navedenog, tužitelj koji sebe smatra ocem djeteta, ne može u takvoj situaciji osporavati očinstvo mužu majke.

Odluka suda revizijskim navodima nije dovedena u sumnju.

Zapravo, kada revident u reviziji iznosi da bi II-tuženik bio upisan kao otac mldb I. S. po priznanju pred matičarem, tada takvim navodima revident upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pred nižestupanjskim sudom, no to ne može biti dopušten revizijski razlog, s obzirom na odredbu iz čl. 385. ZPP-a u kojem isticanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije predviđeno kao dopušteni revizijski razlog.

Utvrđenje nižestupanjskih sudova da je II-tuženik upisan kao otac mldb III-tuženika jer je ovaj rođen u braku II-tuženika i I-tuženice, uslijedilo je temeljem dokaza provedenih u postupku i stoga je takvo utvrđenje iz presude u skladu s ispravama priloženim spisu. Zbog toga se tužitelj u svojoj reviziji bez osnove poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer nema proturječja između navoda presude i isprava priloženih spisu.

Valjalo je zato u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 400. st. 1., u svezi s čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.