K-21/1995-101 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-21/1995-101

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Vladimira Živaljića, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Tamare Skračić i Hrvoja Šubašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Karuza kao zapisničarke u kaznenom postupku protiv optuženika I. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97; dalje u tekstu: KZ/97), nakon rasprave održane 7. srpnja 2016. u nazočnosti prvooptuženika I. B. s braniteljem T. K., odvjetnikom u S., branitelja drugoptuženika T. B., odvjetnika u S., žrtve-oštećenika J. Š. i A. B., odvjetnice u O. društvu H. i dr. kao punomoćnice oštećenika G. T. i dr., te zamjenika ŽDO-a u Splitu Žarka Štrbca,

p r e s u d i o j e:

Optuženici: 1. I. B., zv. Š. sin pok. B. i majke J. rođ. Ž., rođen .... u Ž.-T., Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u P., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sa završenom osnovnom školom, neoženjen, bez djece

2. C. C., zv. M. sin N. i majke C. rođ. A., rođen … u C.-Irska, gdje i prebiva na adresi … pokrajina K.-I., Irac, državljanina Republike Irske, pilot, sa završenom srednjom stručnom spremom, neženjen, bez djece

k r i v i s u

što su 7. kolovoza 1993. oko 5,30 sati, u S., ispred ugostiteljskog objekta B. vlasništvo T. K., na mjestu gdje se pored njih nalazilo još nekoliko osoba, pripadnika Hrvatske vojske, a nakon kraćeg raspravljanja i prepiranja oko toga tko je s jednog vojnog vozila otuđio tablice i kablove za paljenje motora, započeli unakrsnu paljbu iz automatskih pušaka, ispaljujući tom prigodom neutvrđeni broj projektila, iako su bili svjesni da na taj način mogu ugroziti žI.te kako jedni drugima, tako i drugim osobama, pa pristajući na nastup takvih posljedica, do čega je i došlo jer je u nastaloj pucnjavi nekoliko projektila pogodilo J. Š., koji je uslijed toga zadobio ustrijelne rane lijeve nadkoljenice, desne nadkoljenice, lijevog torakalnog zida i donjega trbuha, koje povrede su teške prirode i po život opasne, dok je A. T. zadobio strijelnu ranu desnog pazuha sa oštećenjem desne karotidne arterije, desne štitne žlijezde, grkljana i dušnika, uz prijelom vratne kralježnice i desne ključne kosti sa izlazom na lijevom zatiljku, uslijed kojih povreda je nastupila njegova smrt,

dakle, općeopasnom radnjom izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe,

čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti – djelo označeno po čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 271. st. 2. KZ/97

stoga se prvooptuženik I. B. i drugooptuženik C. C. temeljem odredbe čl. 271. st. 2., uz primjenu odredbe čl. 57. st. 2. toč. d. KZ/97

o s u đ u j u

-na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu i 4 (četiri) mjeseca svaki Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenici A. T., G. T., I. H., I. K. i M. K. s imovinskopravnim zahtjevom upućuju se u parnicu.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, optuženici I. B. i C. C. su dužni naknaditi troškove ovog postupka i to prvooptuženik I. B. ukupan iznos od 6.035,35 kn, a drugooptuženik C. C. ukupan iznos od 8.035,35 kn, od čega se obojici optuženika iznos od po 1.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen srazmjerno trajanju i složenosti postupka, dok im je iznos od po 2.402,6 kn određen na ime naknade troškova vještačenja, te iznos od po 2.534,75 kn na ime naknade troškova tumača i iznos od po 98,00 kn na ime naknade troškova svjedoka, a drugooptuženiku C. C. određen je i iznos od 2.000,00 kn na ime naknade branitelju po službenoj dužnosti, dok će se o troškovima za branitelja po službenoj dužnosti prvooptuženika I. B. odlučiti naknadno.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KT-58/95 od 6. travnja 1995. protiv optuženika I. B. i C. C., a zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ/97.

Kako se za drugooptuženika C. C., pa i unatoč tome što mu je rješenjem ovog suda broj Kv-433/12 od 9. listopada 2012. određen istražni zatvor (a koji nije realiziran), nije mogla osigurati nazočnost u postupku, dotičnom je rješenjem vijeća ovog suda broj Kv- 410/14 od 20. studenog 2014., koje je postalo pravomoćno 24. veljače 2015., određeno suđenje u odsutnosti.

Na početku rasprave predsjednik vijeća je u smislu odredbe čl. 416. ZKP/08 pozvao prvooptuženika I. B. da se očituje kakav stav zauzima prema optužnici na što je dotični naveo kako nije počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka. Predsjednik vijeća je ujedno utvrdio da se drugooptuženik C. C. prilikom ispitivanja tijekom istrage očitovao kako nije kriv za utuženo kazneno djelo.

Kod takvog stava optuženika prema optužbi sud je otvorio dokazni postupak. Tijekom rasprave u dokazne svrhe ispitani su svjedok žrtva-oštećenik J. Š. (list 295- 297 spisa), te svjedoci M. V. (list 285-287 spisa) i A. B. (list 319-320 spisa), dok su suglasnošću stranaka, a temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani zapisnici istražnog suca ex Vojnog suda u Splitu o ispitivanju svjedoka D. R. F. (list 41-50 spisa) i T. K. (list 64-65 spisa).

Na raspravi su, a također suglasnošću stranaka, temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani rezultati analize alkohola u krvi i urinu za prvooptuženika I. B. (list 26 spisa), drugooptuženika C. C. (list 27 spisa), te smrtno stradalog A. T. (list 107 spisa) sve izrađeno po Institutu … traseološko vještačenje izrađeno po vještaku traseologu J. B. s fotodokumentacijom, koji vještak je u međuvremenu umro (list 75-82 spisa); balističko vještačenje izrađeno po sudskom vještaku za balistiku B. T. s priloženom skicom, koji vještak je također u međuvremenu umro (list 87-94 spisa); zapisnik o obdukciji tijela pok. A. T. provedenoj po sudskomedicinskoj vještakinji prof. dr. sc. M. D. G. (list 102-105 spisa), te kombinirano balističko traseološko i sudskomedicinsko vještačenje izrađeno po spomenutoj sudskomedicinskoj vještakinji prof. dr. sc. M. D. G. i sudskoj vještakinji za balistička i mehanoskopska vještačenja iz Centra … MUP-a RH, S. K., dipl. ing. (list 332-360 spisa).

Prije spomenute sudskomedicinska vještakinja prof. dr. sc. M. D. G. i vještakinja za balistička i mahanoskopska vještačenja S. K., dipl. ing. tijekom rasprave i neposredno su ispitane (list 366-368 spisa).

Na raspravi je pročitana i dokumentacija i to potvrde o oduzimanju oružja (list 14-15 spisa), liječnička dokumentacija za D. R. F. (list 22 spisa) i J. Š. (list 23-24 spisa), obavijest o šteti za osobno vozilo (list 54 spisa), zapisnik o očevidu (list 99-101 spisa) i obavijest o demobilizaciji optuženika (list 111 i 113 spisa), te su pregledani fotodokumentacija očevida (list 31-40 spisa) i putovnica drugooptuženika C. C. (list 46 spisa).

Na raspravi su također pregledane i puške koje su privremeno oduzeti po policijskim službenicima PU Splitsko-dalmatinske i djelatnicima vojne policije nakon nastanka utuženog događaja i to automatska puška M-70 ser. br. …, koja pripada pok. A. T.; automatska puška M-70 AB 2, ser. br. …, koja je privremeno oduzeta od prvooptuženika I. B. i automatska puška ser. br. … koja je privremeno oduzeta od žrtve-oštećenika J. Š.

Na mjestu događaja i to 13. siječnja 2016. provedena je djelomična rekonstrukcija o čijem tijeku je sastavljen zapisnik, te su izrađeni situacijski plan i kroki skica, s tim što je tijek cijele rekonstrukcije i fotografiran, a koji svi materijali su potom na raspravi neposredno pročitani, odnosno pregledani (list 322-325 spisa, te Prilog 1 spisa).

Inače, slijedom odredbe čl. 421. st. 1. t. 2. i t. 4. ZKP/08 vijeće je odbilo prijedlog branitelja drugooptuženika za izradom i pregledom novog situacijskog plana – skice mjesta događaja, kao nevažan prijedlog, te prijedlog kojim se odugovlači postupak. Naime, branitelj drugooptuženika na kraju dokaznog postupka je predložio da se po sudskim vještacima geodetu i traseologu izradi novi situacijski plan – skica mjesta događaja, a potom da se ti materijali pregledaju u dokazne svrhe. Sve to da je potrebno izraditi obzirom na naknadna saznanja koja su proizišla iz kombiniranog balističko traseloškog i sudskomedicinskog vještačenja, te navoda vještaka spomenutih struka, kao i navoda svjedoka i prvooptuženika, a kako bi se utvrdile točne pozicije aktera utuženog događaja, pri čemu se posebno ukazuje na potrebu utvrđivanja pozicije drugooptuženika C. C., te da se slijedom toga ocijeni je li dotični uopće bio u mogućnosti nanijeti ozljede pok. A. T. i J. Š.

Vijeće je navedeni prijedlog odbilo jer se svi podaci, a osnovom kojih bi se po stavu branitelja drugooptuženika trebalo izraditi novi plan, odnosno skicu mjesta događaja i taj materijal pregledati na raspravi, već nalaze u spisu i ti materijali su kao dokazi pročitani odnosno pregledani na raspravi. Obzirom na iznijeto doista nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza predloženih po branitelju drugooptuženika.

Nakon što stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka sud je u smislu odredbe čl. 417.a st. 5. ZKP/08 pristupio ispitivanju prvooptuženika.

Prilikom iznošenja obrane na raspravi prvooptuženik I. B. je zatražio da se najprije pročita zapisnik o njegovom ispitivanju tijekom istrage, a što je i učinjeno. Naime, dotični optuženik prilikom ispitivanja u istrazi navodi da su kritične večeri on i još nekoliko pripadnika HOS-a sa zapovjednikom A. T., nakon obilaska i ispijanja pića po kafićima u T. i T., otišli u disco club S. u S. Kamion s kojim su došli da su ostavili na parkiralištu. U disco clubu su vidjeli i D. F., koji ih je kao vojni profesionalac obučavao. Kada su izišli iz disco cluba pokušali su upaliti kamion, a u čemu se nije uspjelo jer je netko uzeo kablove s motora.

Ujedno su vidjeli kako je s kamiona uzeta i trofejna četnička registarska pločica. A. T. je odmah promislio kako je kablove skinuo D. Kako nisu uspjeli osposobiti kamion A. T. je, kao zapovjednik, poveo njega i J. Š. da pođu naći D. koji je stanovao u S. kod O. Kada su našli pansion gdje je D. stanovao da su preko vlasnika tog pansiona poručili D., te M. (misli na drugooptuženika C. C.) i još jednom mladiću, da iziđu vani s rukama iznad glave. On, T. i Š. da su se rasporedili pokrivajući automatskim puškama ulaz u pansion. Potom su iz pansiona izišli ova trojca pozvanih, nakon čega je T. tražio ključ od D. automobila, a koji ključ je potom donio M.

T. je naredio M. da odveze D. vozilo s parkirališta na glavnu cestu, a što je dotični i učinio. T. je potom pretražio to vozilo i našao kablove od kamiona poslije čega je izgubio živce, te se razbjesnio na D. D. je iskoristio trenutak kada je T. počeo vikati i tući M. kablovima po leđima, te pobjegao u pansion. Prvooptuženik I. B. dalje navodi kako je tada pucao na D., ali ga nije pogodio jer je ovaj utrčao u zgradu s tim da se ne sjeća je li D. poslije pucao prema njima. Nakon toga da je on (B.) zauzeo položaj pored magistrale, kraj jednog stupića, pazeći na D. tako da nije vidio jesu li M. i onaj mladić koji je bio s dotičnim ušli u D. vozilo, ali se sjeća kako je T. tražio od M. neka zove D. da ovaj iziđe iz kuće. Za to vrijeme da je J.

Š. bio iza njega (B.), gledajući prema M. U jednom trenutku su se M. i T. počeli hrvati oko T. puške, koju je M. uspio oteti T., a što se sve događalo na sredini ceste. Nakon toga se M. povlači prema O., a on (B.) se sakrio iza jedne gomile pijeska. Potom je počela pucnjava, ali ne zna tko je prvi počeo pucati. Provirio je iza gomile pijeska i pucao u pravcu M., a onda bi M. uzvratio prema njemu, ali da se međusobno nisu pogodili. T. uopće nije vidio. Mjesto gdje je poslije pronađeno T. tijelo da se nalazi između njegove (B.) i M. pozicije, tako da je moguće kako su ga u unakrsnoj pucnjavi pogodili on ili M.

Ponavlja kako T. nije vidio jer nakon što je dotičnom M. oteo pušku da je ovaj nestao iz vidokruga. Tek je kasnije vidio njegovo mrtvo tijelo. Ako je T. poginuo u unakrsnoj vatri između njega (B.) i J. (J. Š.) s jedne strane i M. s druge strane, da onda sigurno nikome od njih nije bila namjera ubiti T. Zaključuje kako je T. u stvari poginuo zbog slučajnosti što se našao u unakrsnoj vatri. Optuženik I. B. dalje navodi kako je J. doviknuo jednom vozaču da je ranjen i da ga vozi u bolnicu, pa ga je taj vozač odvezao u pravcu M. Viknuo je J. da mu baci okvir s municijom, a ovaj ga nije čuo ili se nije obazirao.

Nakon svega toga, a vidjevši kako je M. zamakao iza zavoja, te da je J. otišao prema M., da se i on povukao u pravcu M., te je iz jedne prodavaonice nazvao vojnu policiju. Kada je naišao autobus da je ušao u isti i krenuo prema O. Pritom je vidio T. mrtvo tijelo kod D. automobila, a uz koje tijelo se poslije okupilo njih nekoliko iz autobusa, da bi nakon toga s autobusom produžio do O. obavijesti policiju. Na kraju ispitivanja tijekom istrage je još naveo kako su kritične prilike svi oni bili pripiti.

Prvooptuženik I. B. na raspravi je istakao kako sve ono što se navodi u zapisniku o njegovom ispitivanju tijekom istrage ne odgovara istini. Naime, da nije točno da bi on u pucnjavi koju je izmijenio s C. C. mogao pogoditi pokojnog A. Kada je pucao prema C. da A. nije bio u njegovom vidokrugu. Ističe kako je vidio da su se pokojni A. i C. hrvali za pušku, ali nije samo gledao u njihovom pravcu već je gledao i prema kući gdje se nalazio D. F. bojeći se da dotični ne bi pucao prema njemu. Nakon toga A. nije više vidio. Inače, on je pucao na M. tek kada je J. ranjen, tj. pucao je kada se povlačio preko ceste. U ostalom dijelu obrane da ostaje pri onome što je naveo u istrazi. Kada je po predsjedniku vijeća upitan zašto je tijekom istrage naveo kako ne isključuje mogućnost da je možda i on pogodio A. u unakrsnoj pucnjavi, a na raspravi tvrdi suprotno, prvooptuženik I. B. ističe kako ne zna zašto je to uneseno u zapisnik.

Odgovarajući na upit svog branitelja istakao je da se u trenutku kada puca na M. nalazi ispod ceste i to dva-tri metra od ceste, a potom se penje i prelazi preko ceste u šumu. Dok se kretao cestom nije pucao, a kada je pucao da je bilo pojedinačnom paljbom.

Na upite zastupnika optužbe, prvooptuženik je odgovorio da je u trenutku razmjene pucnjave s C. C. od dotičnog bio udaljen tridesetak metara. M. i A. je vidio krajičkom oka dok su se hrvali za pušku. Poslije ih nije vidio, a pucao je prema onoj strani odakle su dolazili

nije vidio. Opet

meci tj. odakle se pucalo na njega, što znači da je pucao prema M. iako ga ističe kako u trenutku pucnjave nije vidio ni A. Pojašnjava kako A. nije vidio jer je dotični, koji je u međuvremenu ostao bez puške, vjerojatno preskočio s ceste preko zidića na zemljište koje je niže od ceste i to gledajući prema moru. Prema tome da je M. ipak vidio u trenutku kada dotični puca prema njemu i J. Ističe kako je prema M. ispalio dva-tri metka. A kada ga se pita zašto je onda od J. tražio okvir municije, a pucao je pojedinačno, navodi da je imao municije kod sebe, ali u situaciji kada J. odlazi da je smatrao kako je bolje da mu dotični preda svoj okvir municije jer nije znao kako će se stvari odvijati. Naime, nije znao hoće li prema njemu krenuti D. i M. i hoće li se od dotičnih morati braniti. Optuženik I. B. dalje je naveo kako ne može točno tvrditi gdje je ispalio sve metke jer je pucao i prema kući u kojoj se nalazio D. Prema M. da je mogao ispaliti M.imalno četiri metka. Inače, pucao je pojedinačno jer je tako obučen, budući tijekom rafalne paljbe ne postoji adekvatna kontrola nad oružjem.

Odgovarajući na pitanja branitelja drugooptuženika, prvooptuženik je još istakao kako su on, J. Š. i pokojni A. kritične prigode bili u vojnoj odori, te da su na glavi imali crne beretke. Kada je pucao prema D., a dok je ovaj bježao u kuću, da je to bilo refleksno. Navodi kako su oni u S. došli po kablove od auta, te nitko nije želio da se dogodi ono što se dogodilo. Poslije je A. njemu i J. rekao da paze na D. koji je uskočio u kuću, jer da ovaj ima pušku, te da pucaju ako ovaj krene na njih. Inače, po dolasku u S. da je njega i Š. rasporedio zapovjednik A., a svatko od njih trojce je imao svoju automatsku pušku, koje puške nisu mijenjali.

Obzirom da se drugooptuženiku C. C. zvanom M. sudi u odsutnosti na raspravi je pročitan zapisnik o njegovom ispitivanju u svojstvu osumljičenika pred istražnim sucem ex Vojnog suda u Splitu od 14. kolovoza 1993. (list 41-43 spisa). Tom prigodom drugooptuženik je naveo kako je kritične večeri bio u disco clubu S. u S. s D. F. i M. V.. Kada su izišli iz disco cluba da su se zakratko razišli, a poslije je vidio D. kako nosi neke kablove i registarske tablice od vozila. Potom su otišli u S. kod O. i to u P. B. gdje su stanovali. Oko 5 sati ujutro probudio ih je vlasnik pansiona govoreći da je ispred kuće vojna policija i da trebaju izići vani, i to u donjem rublju.

D. je izišao na balkon vidjeti o čemu se radi. U tom trenutku je ispaljen jedan metak, pa je dotični kazao kako je bolje da iziđu ispred zgrade. Kad su sišli ispred zgrade vidjeli su tri pripadnika HOS-a koje su od ranije poznavali. A. T. je vikao i urlao na njih s tim da su sva trojca imali puške prema njima. T. je dalje kazao M. da otiđe u pansion po ključeve, ali da ovaj nije mogao naći ključeve jer su bili kod njega (C.) u džepu. Potom je T. rekao njemu (C.) da ode po ključeve, a što je i učinio s tim da je usput obukao hlače i obuo cipele, te ujedno ponio odjeću za D.

Međutim A. mu nije dozvolio predati odjeću D., već mu je kazao da krene prema automobilu, a kako bi kretanjem unazad vozilo izveo na cestu, što je i učinio. T. je potom našao kablove u automobilu što ga je razbjesnilo, pa ga je (C.) počeo udarati tim kablovima po leđima. Drugooptuženik dalje navodi kako se sjeća da je vidio D. kako zamiče u zgradu kroz ulazna vrata dok J. puca prema njemu, te pogađa vrata i prozor oko ulaznih vrata. Tek tada je T. vidio da nema D. pitajući gdje je dotični, poslije čega je J. zapucao prema balkonu koji se nalazi na trećem katu.

Bio je uvjeren da će ih T. i ovi mladići iz HOS-a pobiti. T. je i dalje bio bijesan držeći uperenu pušku prema njima, a s uperenom puškom je stajao i B. Kada je J. pucao prema balkonu da je i s balkona čuo hice iz kalašnjikova zaključujući kako D. puca prema J. nogama. J. se potom povlačio vičući da D. ima pušku, a u kojem momentu T. naređuje njemu (C.) i M. da dođu do D. automobila. Prema D. vozilu kretali su se tako da je T. išao natraške, a on i M. su bili u sredini, dok su sa strane bili B. i Š. T. je potom naredio njemu i M. da sjednu u D. vozilo i to njemu da sjedne sprijeda za volan, a M. da sjedne odpozadi, te im je dalje naredio da zovu D. da siđe. Sjeća se kako je T. ispalio jedan metak prema M., a potom je ispalio i jedan metak prema njemu u blizini glave.

Š. je bio udaljen deset metara i nišanio je prema automobilu. T. je i dalje zahtijevao da zovu D., na što mu je odgovorio da dotični ne može čuti jer je udaljen oko šezdeset metara. T. je bio bijesan i nije se normalno ponašao. Tada mu je T. naredio da iziđe iz automobila i vodio ga je ispred sebe u pravcu O. Pritom ga je jedanput udario s cijevi puške u leđa. T. je vikao D. da iziđe govoreći mu je da je on (C.) mrtav, te mu je ispalio jedan metak između nogu. Bio je uvjeren kako će ih T. i "njegovi kompanjoni" pobiti. Potom ga je T. uhvatio za kosu i naslonio mu pušku na leđa, te ga je izgurao na sredinu ceste.

Mislio je da će ga ubiti. Stoga je odlučio nešto poduzeti kako bi spasio život, pa je u trenutku kada se T. našao neposredno ispred njega s obje ruke dohvatio njegovu pušku za koju su se počeli otimati i okretati. Primijetio je iznenađenje na T. licu koji je dobacio nešto svojim ljudima. Pri hrvanju da je s cijevi puške uspio udariti T. u glavu, a u kojem momentu je ovaj pustio pušku. On je tada uperio pušku prema T., ali nije pucao. Međutim, čuo je pucnjavu sa svoje desne strane, te je instiktivno opalio nekoliko metaka u smjeru gdje je bio J.

Š. Cijelo vrijeme se povlačio prema ogradi uz cestu koja je u fotodokumentaciji vidljiva na fotografiji broj 3, te je tada gledajući preko D. automobila vidio jednog momka u crnoj beretki kako puca prema njemu. Bila mu je namjera da se pokrije vatrom, tj. da pucajući u pravcu te osobe omogući sebi i M. izvlačenje iz opasne zone. Povikao je M. da bježi i tada nije više vidio onu osobu u crnoj beretki s tim da je to sigurno bio netko od njih trojce, ali ne zna tko je bio, tj. je li bio J. ili B., obzirom da su oni imali beretke na glavi, dok T. nije imao kapu.

Kada više nitko nije pucao na njega povlačio se hodajući unazad. Inače, nakon što se razdvojio od T. da je dotični krenuo unazad. Kako su mu ostala samo tri metka M. mu je kazao kako s toliko municije ne može pomoći D., pa je najbolje da odu na policiju. Pokušali su telefonirati, ali kako u okolnim kućama nije bilo telefona da su se autostopom prebacili do policije u O. Međutim, policija nije bila zainteresirana za intervenciju, ali kada se s vozilom zaustavio jedan vozač, te kazao kako je u S. poginuo čovjek da je tek tada policija bila voljna nešto učiniti pa su otišli u S. Na mjestu događaja našli su D. koji je bio u pansionu, te su pronašli i T. mrtvo tijelo.

Tu više nije bilo B. ni Š., a D. nije mogao kazati gdje su dotični otišli. D. je imao povrijeđenu nogu i ogrebotine po licu koje su nastale od stakla i žbuke što je prskalo od udaraca metaka u vrata i oko vrata prilikom njegovog bijega u pansion. Drugooptuženik je još naveo kako od ranije nije imao vojnog iskustva, a školu za pilota je izučio u civilnoj ustanovi. Priključio se HV-u gdje je stekao određeno vojno iskustvo sudjelujući u borbama, dok je D. bio dobro obučen u vojnim vještinama. Stoga je D. bio instruktor, dok mu je on bio pomagač.

Inače, da oni nisu imali konflikte s T. ili s nekim drugim, iako se nisu slagali u svezi obuke ljudstva i pristupima vojnim problemima. Zato su on i D. napustili HOS, te su vodili razgovore da se priključe radu s redovnom vojskom u vojnom učilištu kod Sinja. Prilikom ispitivanja kod istražnog suca ex Vojnog suda drugooptuženik C. C. sucu je pokazao i ozljede po leđima, a što je sudac konstatirao u zapisnik ističući kako je riječ o posjekotinama. Na kraju ispitivanja drugooptuženik još navodi kako nije imao namjeru nikog ubiti jer da je htio ubiti T. da bi to učinio u onom trenutku kada je dotičnom oteo pušku.

Ističe kako nije vidio T. da je došao do onog mjesta gdje je poslije pronađeno njegovo tijelo. Žao mu je zbog svega što se dogodilo. Kao što je prije istaknuto tijekom postupka ispitani su svjedok žrtva-oštećenik J. Š., te drugi prije spomenuti svjedoci neposredni sudionici ili očevici utuženog događaja.

Tako svjedok žrtva-oštećenik J. Š. navodi da se 18. veljače 1993. dragovoljno priključio postrojbi HOS-a R. vitez B. kojoj je zapovijedao M. S. Bio je u posebnom odjeljenju, smještenom u zaseoku B. u K., a kojem odjeljenju je zapovijedao D. F. Zbog nesuglasica između D. F. i M. S. da je F. smijenjen s mjesta zapovjednika odjeljenja, a na njegovo mjesto da je postavljen pok. A. T. Inače, u odjeljenju su koristili jedno terensko vozilo za koje se pričalo kako ga je od UNPROFORA oteo D. F., koji je i upravljao tim vozilom. No, kada je dotični smijenjen vozilom je počeo upravljati pok.

A. T.. Jedne večeri A. T. je pozvao njih pripadnike odjeljenja da iz B. odu u S. u provod. Došli su u disco club S. gdje su se zadržali do oko 4 sata u jutro, s tim da je čuo kako su u klubu bili M. S. i D. F., ali ih nije vidio. Inače, da je F., kojemu nije bilo pravo što je smijenjen s mjesta zapovjednika odjeljenja, bio neobično dobar vojnik. Svjedok žrtva-oštećenik dalje navodi kako su se ujutro trebali terenskim vozilom vratiti u bazu u K., ali kada su došli do vozila T. na istom nije uspio upaliti motor. Podigao je poklopac motora, te utvrdio kako nedostaju neki kablovi.

Odmah je rekao kako je kablove uzeo D. F., što je i prijavio obližnjoj ophodnji vojne policije. Međutim, vojni policajci su rekli da navedeni problem ostave za sutra, ali kako su znali da se ne smiju udaljavati iz baze bez odobrenja M. S. da su se po svaku cijenu željeli prije jutra vratiti u bazu. Stoga im je T. rekao da idu u S., gdje je u ugostiteljskom objektu B. stanovao D. F. i da odu po kablove. S T. su pristali otići on i I. B., pa ih je jedan mladić svojim vozilom povezao do S. Sva trojca su bili obučeni u vojne odore, a na glavi su imali crne beretke, dok su u rukama nosili automatske puške, kalašnjikove s pripadajućim okvirom metaka.

Njegov okvir je bio pun, tj. imao je 30 metaka. Kada su došli do objekta B. A. T. je postavio njega i I. B. da s puškama „na gotovs“ motre prema ulazu u objekat. Konkretno on je bio ispod jednog zidića, dok je I.B. bio pored jednog kombi vozila. A. T. je bio ispred vrata i nije zauzimao zaklon. A. mu je rekao ako D. bude bježao da puca na njega, te je potom (A.) pozvao vlasnika restorana B. Kada je ovaj izišao dotičnom je kazao da je on zapovjednik specijalne policije i da je kuća opkoljena s 50 specijalaca, te da moraju uhapsiti F. pa da stoga on pođe u sobu do F., te kaže dotičnom i njegovim kolegama da iziđu vani bez oružja.

Vlasnik lokala je postupio po traženju, te su se ubrzo ispred kuće, obučeni samo u donje rublje, pojavili D. F., C. C. i M. Š. U jednom trenutku D. je skočio preko zidića u namjeri da uđe u kuću, a u kojem trenutku je on (Š.) zapucao s dva metka prema vratima. Kada je prestao pucati da se D. malo pridigao i hitro uletio u kuću. Znao je kako će dotični izići na balkon s oružjem pa se i on premjestio da ga ima na nišanu. Kada se D. pojavio na balkonu da je opet prema dotičnom zapucao dva hica, ali ga nije pogodio na što mu je D. uzvratio, vjerojatno s dva hica.

Na pitanje jesu li jedan drugoga mogli pogoditi, žrtva- oštećenik navodi da je on F. mogao pogoditi, ali nije htio. Inače, ne zna je li njega D. mogao pogodit, s tim da je dotični bio poznat kao odličan strijelac. Nadalje navodi kako ne zna je li A. što pričao sa C. i M., ali je vidio da je obojicu gurao prema magistrali i naredio im da uđu u D. ovo osobno vozilo. C.C. zvani M. bio je u prvom dijelu vozila dok je u drugom dijelu bio M. Š. U jednom trenutku A. je pucao ispod M. nogu koji je bio u velikom strahu tako da je i kričao. Potom je A. izvukao M. iz vozila, gurao ga je ispred sebe na vidokrug D. a F. govoreći dotičnom da se preda jer da će u protivnom ubiti M.

M. je izišao iz vozila obraćajući se njemu (Š.) u smislu da on nema ništa sa M. i F. i da ne puca u njega na što mu je odgovorio da se vrati u vozilo gdje ga je A. postavio, a što je M. i učinio. Tada primjećuje kako se M. i A. hrvaju za A.nu pušku u kojoj prilici mu A. govori da puca u M. a, te se lagano naginje kako ga ne bi pogodio. Međutim, da on (Š.) ne puca bojeći se kako ne bi pogodi Antu, ali da je M. bio slobodan sigurno bi pucao jer je takva bila situacija. M. je istrgao A. pušku, te je automatski gurnuo A. od sebe i počeo pucati prema njemu (Š.).

Osjetio je da je pogođen u lijevu natkoljenicu. Hvatao je zaklon prebacujući se, a kada se pokušao ustati da mu je lijeva noga „propala“. Nekako je došepao do ceste, te zaustavio jedno vozilo koje je dolazilo od pravca O. zamolivši vozača da ga odveze u O. što je ovaj i učinio. Morao je proći pored M. a, ali dotičnog nije vidio jer je bio u polegnutom položaju u vozilu. Nije vidio ni A. već je tek u bolnici saznao da je dotični poginuo. Inače I.B. se za vrijeme događaja nalazio blizu, tj. iza njegovih leđa. Nakon što je ranjen I. mu je doviknuo da baci okvir, a na što se on oglušio.

Nije vidio da li je I. eventualno pucao prema A. i M. u, odnosno nije vidio da li je I. navedene prigode uopće pucao. Što se tiče A. čuo je i vidio kada je dotični pucao M. u ispod nogu, dok je ovaj bio u F. vozilu. Poslije je čuo da je F. u hotelskoj sobi u S., igrajući s društvom „ruski rulet“, počinio samoubojstvo.

Na upit zastupnika optužbe, svjedok žrtva-oštećenik je između ostalog kazao kako je kritične prigode bila dobra vidljivost jer se svanjivalo. Inače, kada je M. oteo pušku od A. da je gledao i pucao prema njemu (Š.) s tim da dotični kraičkom oka može vidjeti A. koji mu je s desne strane. Navodi kako M. ako se okrene prema A. dotičnog može dobro vidjeti i prema njemu pucati, s tim što prema A. i M. u onda može pucati i F. jer s balkona dobro vidi i jednog i drugog. Međutim, da on nije čuo ni vidio je li itko poslije pucao, a nakon što je on ranjen.

Na upit branitelja prvooptuženika svjedok žrtva-oštećenik je naveo kako je prvooptuženik bio na istom mjestu gdje ga je A., a kada su došli na mjesto događaja postavio. Svjedok M. V. prilikom ispitivanja na raspravi navodi kako je rođen u Švicarskoj te da se nakon neprijateljske agresije na RH i to 1991. priključio Hrvatskoj vojci postrojbama HOS- a u S., a od 1992. da se nalazio u jedinici HOS-a 9. bojna „Rafael vitez Boban“ kojoj je zapovjednik bio M. S. U noći 7. kolovoza 1993. da je s D. F. i C. C. otišao u klub S. u S. gdje je F. trebao razgovarati s zapovjednikom HOS-a M.

S. Inače da je F. prethodno smijenjen s jednog zapovjedničkog mjesta u navedenoj bojnoj, zbog čega je iskazivao nezadovoljstvo. Tijekom večeri da su u navedeni disco club došli i poznati mu pripadnici HOS-a A. T. i J. Š. Međutim, oni se jedni drugima nisu javljali. Potom su on, M. i F. napustili disco club i otišli u F. vozilo, s tim da je F. primijetio jedan kamiončić za kojega je kazao da ga je zarobio od neprijatelja. Na kamiončiću je vidio registarsku oznaku plave boje na kojoj je bila zvijezda petokraka zbog čega je žestoko reagirao ističući kako takvo označavanje vozila nije profesionalno.

Otišao je do tog kamiončića, te se ubrzo vratio noseći spomenutu reg. oznaku i neke kablove. Nakon toga su sva trojica s F. vozilom otišli u S. gdje su živjeli M. i F., a tu večer i je i on trebao prespavati u istoj kući, ali u drugom apartmanu. U neko doba, a kada se već razdanilo, kod njega u sobu je došao vlasnik apartmana govoreći kako je zgradu opkolila vojna policija, te da je naređenje da iz zgrade iziđu on, F. i M. u donjem rublju, s rukama na zatiljku. To je preneseno M. i F. nakon čega su sva trojica izišli na vanjsko stubište, a kada su primijetili poznate im A.

T. i J. Š., te još jednog za kojeg je poslije saznao da se zove I.B. Dotični su držali uperene puške u njih, s tim da je A. T. bio u sredini, a druga dvojica njemu sa strane. Sva trojica su bili u odorama HV-a, s tim što su B. i Š. na glavi imali beretke. Tada je A. počeo vikati na engleskom. Bio je jako ljut, te je vidio kako su mu oči crvene, pa misli da je bio pod utjecajem alkohola. Želio ga je smiriti govoreći kako se može sve normalno riješiti, ali dotični nije prestajao vikati. A. mu je naredio da ide po ključeve F. vozila što je i učinio, iako je to bilo uzaludno jer nije znao gdje su ti ključevi.

Kada se vratio A. je po ključeve poslao M., a kada je ovaj donio ključeve po A. nalogu je otišao do F. vozila, otključao ga, te kretanjem u rikverc odveo ga prema magistrali. A. je cijelo vrijeme pratio M. s uperenom puškom, dok su Š. i B. njega i F. držali na nišanu s uperenim puškama. Ubrzo su se do njih vratili M. i A. s tim da je A. u rukama držao kablove kojima je 5-6 puta udario po leđima, odnosno po cijelom tijelu M., stalno vičući. U jednom trenutku D. mu je predložio da se sklone u zgradu, što on nije htio učiniti, ali je D. iskoristio trenutak kada je A. tukao M., te je uskočio u kuću i logično je bilo očekivati da ode u apartman gdje je imao automatsku pušku.

Svjedok ovdje navodi kako je F. veoma vješt vojnik, a vojničkim vještinama se izučio ratujući u Africi. Ne zna je li dotični iz svog apartmana mogao pucati prema T., Š. i B., ali dok su bili u pritvoru da mu je kazao kako je pucao Š. ispod nogu, te da ga nije htio pogoditi, već je samo svima dao do znanja da i on ima pušku. Inače, u onom trenutku kada je F. skočio u kuću prema njemu su zapucali pojedinačnom paljbom J. Š. i I.B. Na pravcu pucnjave nalazili su se on i M. pa su dotični i njih mogli pogoditi i ozlijediti. Nakon toga A.

T. naređuje vlasniku apartmana da izvede na magistralu svoje vozilo marke Ford što je ovaj i učinio, te istodobno s uperenom puškom naređuje njemu i M. da idu pored njega vodeći ih na magistralu, te govoreći M. da pozove F. neka dođe kod njih, što je on i učinio, ali ih F. na udaljenosti od nekih 30-ak metara nije mogao čuti. Tada se opet čula pucnjava, pa je zaključio kako su mogli pucati J. Š. ili D. F. ili obojica. A. je potom njemu i M. naredio da sjednu u F. vozilo koje je parkirano uz lijevi rub ceste gledajući u pravcu O. M. je posjeo na prvo sjedište dok je njega posjeo odpozati.

U jednom trenutku A., koji je cijelo vrijeme bio bijesan, puca iz puške u pravcu M. Tada je doista smatrao kako će ih A. ubiti obojicu. Potom je naredio M. da iziđu na cestu gurajući ga s cijevi puške u leđa. U tom trenutku je rekao (V.) A. nešto u smislu da se smiri, a ovaj mu je uzvratio zapucavši prema njemu i govoreći da zašuti, što je on i učinio. Metak mu je prošao možda 10-ak cm od glave. Znao je da će biti ubijen, tj. smatrao je kako će A. najprije ubiti M., a potom njega, što je zaključio iz A. ponašanja. U jednom trenutku A. naređuje M. da klekne, a što se odvijalo negdje po sredini ceste.

Kada je M. krenuo kleknuti, da se u tom trenutku okreće i hvata za pušku koju u rukama drži A. Njih dvojica se hrvaju oko te puške pri čemu je M. nekako puškom udario A., a koji je tada ispustio pušku i ona se našla u M. rukama. Tada je M. odgurnuo A. i uperio pušku u njega, ali nije pucao. Potom se M. odmakao dva tri koraka unazad od T. nakon čega je uslijedila paljba koja je dolazila iza njega (V.) s tim da nije pucao M. Dakle, da su vatru prvi otvorili B. ili Š. ili obojica. Tada M. okreće cijev puške u pravcu te pucnjave, s tim da se na istom pravcu nalazilo i vozilo u kojem je on bio zbog čega se sagnuo prema podu vozila, koliko god je mogao.

Tada je čuo i pucnjavu od strane M. Ne zna točno gdje je bio A., ali u tom trenutku nije bio na pravcu M. pucnjave. Inače, da je M. želio ubiti A. mogao ga je smaknuti odmah čim se dočepao njegove puške. Nastupilo je kratko zatišja i M. mu je viknuo „bježi M. bježi“, pa je on izišao iz vozila te zajedno s M. prešao preko ceste zauzevši položaj na jednoj uzvisini s desne strane ceste. Pitao je M. koliko ima metaka, a ovaj mu je odgovorio tri iskazujući želju da pođe spasiti F. Na to mu je odgovorio kako ne može s tri metka ići spašavati F. već da ostanu tu braniti se, ako budu dalje napadani.

Pucnjava koja je prije prestala nije se nastavila, odnosno zadnja pucnjava, koja je prije prestala, je bila kada su on i M. bježali u pognutom položaju preko magistrale. Meci su im tada fijukali iznad glava. Dalje navodi kako nije čuo ničije zapomaganje, te nije ni znao da je A. T. poginuo, a J. Š. da je ranjen. Kada su došli u policijsku postaju u O. da dežurni policajac nije mogao vjerovati u ono što su mu ispričali. U međuvremenu je vjerojatno stigla dojava o svemu što se dogodilo pa su on i M. otišli na teren. Tamo više nije bilo Š. ni B., dok je F. bio u kući s tim da je imao ozljedu na nozi, a poslije su pronašli i A.

T. koji je bio mrtav. Dotični je ležao pored magistrale, u blizini onog vozila u kojem su bili on i M. i to čini mu se s lijeve strane, a prema zadnjem kraju vozila. Poslije ovog događaja da se on sklonio kod rodbine u S. jer se bojao kako će ga suborci smatrati suodgovornim za A. smrt i ranjavanje J. Š. Čuo je poslije da je D. F. u Hotelu S. izvršio samoubojstvo.

Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe svjedok je rekao kako su T., B. i F., te J. Š. imali automatske puške proizvodnje Crvena zastava, s tim da je puška J. Š. bila s fiksnim drvenim kundaku, dok su ostali imali puške s preklopnim kundakom. U okvir ovih pušaka stane po 30 metaka, s tim da po jedan metak može biti istodobno i u cijevi pušaka. Nadalje se, a također na upit zastupnika optužbe, prisjetio koliko je metaka iz svoje puške ispalio A. T. navodeći kako je najprije ispalio jedan metak kada su on, M. i F. trebali izaći iz zgrade. Poslije je M. ispalio još jedan metak pod noge kada ga je vodio prema vozilu gdje su bili kablovi, a po jedan metak je ispalio prema njemu i M. dok su bili u vozilu. Navodi kako je dotični sigurno ispalio još koji metak i to pored M. u smislu zastrašivanja. Inače, kada je M. pucao iz T. puške čini mu se kako se radilo o jednom ili dva kratka rafala. Ističe kako pretpostavlja da je M., obzirom na svoju poziciju i poziciju gdje se nalazio Š., dotičnog mogao ustrijeliti, a je li mogao pogoditi T. "nema pojma", misli da ne.

Odgovarajući na upit branitelja drugooptuženika svjedok je naveo kako je J. Š. vidio s lijeve strane kombi vozila marke Ford, koje se također nalazilo na cesti, a gledajući u pravcu M.

Odgovarajući na upit predsjednika vijeća svjedok ističe kako je na situacijskom planu, na str. 94 spisa, točan prikaz događaja koji se stvarno zbio.

Svjedok A. B. tijekom ispitivanja na raspravi navodi kako je kao pripadnik 72. Bojne vojne policije, dok se s kolegom tijekom jutra nalazio u ophodnji, dobio dojavu kako je u S. kod O. došlo do pucnjave između pripadnika Hrvatske vojske. Od mjerodavnih im je naloženo da odu na mjesto događaja, gdje su kod nekog žala vidjeli mrtvo tijelo muške osobe, s tim da se ne sjeća je li pokojnik bio odjeven u odoru Hrvatske vojske. U obližnjoj kući, kao i na obližnjem terenu, nisu nikog zatekli. Još navodi kako zna da je s kolegom otišao u zdravstvenu stanicu u O. gdje se pružila prva pomoć nekome od sudionika tog incidenta s tim da se ne može sjetiti je li od nekog privremeno oduzeo pušku. Ne zna ništa o daljnjem postupanju u svezi ovog događaja.

Svjedok T. K., čiji iskaz iz istrage je suglasnošću stranaka pročitan tijekom rasprave, navodi da je on vlasnik pansiona B. u S., te da su kod njega bili smješteni D., M. i jedan švicarac našeg porijekla po imenu M.. Shvatio je kako su dotični došli kao pomoć Hrvatskoj vojci. Kritičnog jutra probudio ga je brat S., koji je došao s trojicom momaka u odorama hrvatske vojske. Od tih pripadnika Hrvatske vojske obratio mu se A. T. govoreći kako je kuća blokirana od strane vojne policije jer da su ovi englezi napravili neko zlo po S. i O. pa su ih oni došli lišiti slobode.

T. je htio ići kod ove trojice što su spavali kod njega, ali na svu sreću umjesto njega otišao je on (K.) i čim je pokucao na vrata da je D. skočio, a ustao se i M. švicarac kojemu je na hrvatskom kazao kako je kuća blokirana od vojne policije i da je naredba da svi u donjim gaćama moraju izići vani s rukama za vratom. Primijetio je kako se M. najviše preplašio. Dotični su postupili kako je zatraženo, te su se spustili ispred ulaza u zgradu. Čim su izišli T. je na engleskom počeo vikati i nešto im komandirati. M. je pokušavao smiriti T. govoreći mu da spusti oružje i da ne puca.

Zatim je T. naredio da svi zajedno odu do D. vozila, a kada su odgovorili kako nemaju ključ T. je po ključ poslao M. Međutim dotični nije našao ključ, nakon čega se javio M. govoreći da on zna gdje je ključ, pa je uz T. dopuštenje otišao u apartman i donio ključ. Potom je došlo do ispaljivanja jednog metka, a misli kako je pucao T., s tim što je i prije ispaljen jedan metak. Nakon ovog drugog pucnja D. je reagirao munjevito, sklupčao se kao mačka i uletio kroz vrata u kuću. U tom trenutku za njim su "potegnuta" tri metka, s tim da ne zna odakle je pucano i tko je pucao.

Svjedok dalje navodi kako je u tom trenutku rekao ovim momcima što su došli da se čuvaju jer da D. može pucati s prozora. Potom mu je T. kazao da svoje kombi vozilo marke Ford odveze gore na cestu, s tim da je u međuvremenu i D. vozilo odvezeno na cestu. Vidio je T. na cesti, a kako s puškom u ruci naređuje M. da zove D., dok M., Š. i B. nije vidio. S drugom rukom T. je pretraživao D. vozilo iz kojeg je izvukao kablove crvene boje nakon čega se posebno razljutio. Čak je tim kablovima počeo tući po M. Došlo je do pucnjave tako da je ispaljen pokoji metak s tim da on nije primijetio tko puca i u kojem pravcu.

U vidokrugu su mu bili T. i M., a koji nisu pucali, niti se pucalo prema njima. U jednom trenutku T. i M. su se prebacili na zapadnu stranu D. vozila i tu su se oni uhvatili za T. pušku počevši se trgati za nju. Krenuli su sjeverno preko magistrale i vratili se u borbi za pušku. Vidio je kako je M. uspio istrgnuti pušku iz T. ruku nakon čega dolazi do pucnjave sa svih strana. On je tada legao ispod jednog vozila na parkingu i ostao ležati do kraja dok nije čuo Š. kako govori "ajme meni, ranilo me". Nakon toga je vidio kako je Š. preko terace utekao u pravcu M., a odmah za njim u istom pravcu trči i B.

Prije toga je vidio Š. sa sjeverozapadne strane zgrade, kraj borova, gdje ga je upravo on poslao da ga s balkona ne bi ubio D., dok je B. vidio s istočne strane parkiranog kombija marke Ford. Kada je sve završilo B. je našao kod dućana D. koji se nalazio oko 150 m od njegove kuće prema M. Rekao je dotičnom da se skloni jer bi ga mogao ubiti M., s tim da u tom trenutku nije znao kako je T. ubijen. Nakon što je M. T. istrgao pušku vidio je kako T. trči preko magistrale prema prednjem dijelu D. vozila. Svjedok zaključuje svoje izlaganje navodeći kako mu je D. kasnije pričao da je mogao pucati s prozora i sve ih pobiti, a i sam ima osjećaj kako je to mogao učiniti da je htio.

Svjedok D. F., čiji iskaz iz istrage je također pročitan tijekom rasprave, u osnovi navodi istovjetno kao i svjedok M. V. Naglašava kako je s onog kamiona kojim su pripadnici HOS-a A. T. i dr. došli ispred disco kluba S. u S., skinuo tablice i kabel s motora kako bi upozorio zapovjedništvo da je T. nediscipliniran, te da bez dozvole uzima vozilo i odlazi s položaja. Također navodi, a nakon što je J. Š. pucao prema njemu, da je i on ispalio nekoliko metaka ispred Š. nogu. Nije htio u nikoga pucati jer je znao kako T. kao taoce drži M. i M., ali je želio dati do znanja da i on ima pušku, te da na to treba računati. Još je naveo kako je utuženi događaj sam po sebi tragičan, te da je A. T. stradao zbog spleta okolnosti.

U Institutu pomorske medicine S. sačinjena je analiza alkohola u uzorcima krvi i urina za prvooptuženika I. B., drugooptuženika C. C., te smrtno stradalog A. T. Prema toj analizi prvooptuženik I.B. u uzorku urina imao je udio alkohola od 0,17 g/kg, dok u uzorku njegove krvi nije pronađena prisutnost alkohola. Kod drugooptuženika C. C. u uzorku krvi i urina nije pronađena prisutnost alkohola. U uzorku krvi smrtno stradalog A. T. utvrđena je prisutnost alkohola od 1,16 g/kg, a u uzorku njegova urina utvrđena je prisutnost alkohola od 1,88 g/kg. Kao što je prije istaknuto tijekom rasprave pregledane su automatske puške kojima su se kritične prilike koristili prvooptuženik I.B., pok. A. T. i žrtva-oštećenik J. Š., s tim što je T. pušku neprijeporno u jednom trenutku dotičnom oteo drugooptuženik C.C.i pucao iz nje. Te automatske puške korištene su prilikom prethodne izrade balističkog vještačenja sačinjenog po vještaku B. T., koji je u međuvremenu umro, pa je njegovo vještačenje pročitano tijekom rasprave, kao što je tijekom rasprave pročitano i traseološko vještačenje sačinjeno po sudskom vještaku traseologu J. B. koji je također umro. No, predmetne puške su korištene i pri izradi kombiniranog balističko traseološkog i sudskomedicinskog vještačenja sačinjenog po vještakinji za balistička i mehanoskopska vještačenja iz Centra …, S. K. dipl. ing. i sudskomedicinskoj vještakinji prof. dr. sc. M. D. G.

Tijekom rasprave na mjestu događaja je provedena djelomična rekonstrukcija u čijem provođenju su sudjelovali i policijski službenici, a na rekonstrukciji je bila nazočna i stalna sudska vještakinja za balistička i mehanoskopska vještačenja S. K., dipl. ing. U svezi provođenja rekonstrukcije sačinjen je zapisnik, s tim da je tijek rekonstrukcije i fotografiran, te je sačinjen situacijski plan i kroki skica mjesta događaja. Navedeni materijali su pročitani i pregledani na raspravi.

Provođenje rekonstrukcije pomoglo je sudu da neposredno, na zoran način, dođe do informacija o mjestu događaja, te je pomoglo u ocijeni vjerodostojnosti iskaza optuženika i svjedoka. Provođenje rekonstrukcije je osobito bilo od značaja za izradu kombiniranog balističko traseloškog i sudskomedicinskog vještačenja, s tim što je istaći kako je inicijativa za provođenje te dokazne radnje i pošla od same vještakinje za balistička i mehanoskopska vještačenja S. K., dipl. ing.

Sadržaj balističkog vještačenja sačinjenog po pok. B. T. i sadržaj traseloškog vještačenja sačinjenog po pok. J. B. nema potrebe posebno interpretirati obzirom da su podaci navedeni u tim vještačenjima i prilozima tih vještačenja sadržani u kombiniranom balističko traseloškom i sudskomedicinskom vještačenju, a na čiji sadržaj će se ukazati u nastavku obrazloženja ove presude. Međutim, ipak postoji jedna bitna razlika u navedenom kombiniranom vještačenju u odnosu na balističko vještačenje izrađeno po pok. B. T., koja razlika se očituje u mogućnosti ustrijela pok. A. T. i od strane prvooptuženika I. B., a o čemu će također biti više riječi u nastavku obrazloženja presude.

U prije spomenutom kombiniranom balističko traseloškom i sudskomedicinskom vještačenju u bitnome se navodi kako je iz T. puške ispaljeno najmanje devet komada streljiva od čega su četiri čahure streljiva iz skupine na situacijskom planu označene brojem 22, jedna čahura je pronađena u unutrašnjosti automobila označena na situacijskom planu brojem 11, tri čahure streljiva su označene brojevima 16, 18 i 19, dok je u spremniku dostavljene puške pronađen jedan komad streljiva.

Iz puške prvooptuženika I. B. ispaljeno je najmanje šest komada streljiva od kojih su čahure na situacijskom planu označene pod brojevima 3., 4., 5., 6. 8. i 10. U spremniku dostavljene puške pronađeno je 15 komada streljiva.

Iz puške žrtve-oštećenika J. Š. ispaljeno je najmanje četiri komada streljiva od kojih su čahure pronađene na poziciji označenoj na situacijskom planu pod brojem 22. U spremniku navedene puške pronađen je 21 komad streljiva.

U kombiniranom balističko traseološkom i sudskomedicinskom vještačenju nadalje se navodi kako je ispaljena zrna streljiva i čahure, te mehanička oštećenja nastala udarom ispaljenih zrna, potrebno dovesti u svezu s ozljedama J. Š. i A. T. U tom smislu dalje se ističe kako se prema poziciji pronalaska spornih čahura, te poznatog načina izbacivanja čahura streljiva ispaljenog iz navedenog tipa automatskih pušaka može zaključiti kako su akteri koji su pucali, u trenutku ispaljivanja streljiva, do pet metara lijevo i do pet metara unazad od mjesta na kojemu su pronađene navedene čahure streljiva. Vještakinja za balistička i mehanoskopska vještačenja ukazuje i na bitne činjenice iz kojih je pušaka moguće došlo do ozljeđivanja J. Š., te ozljeđivanja sa smrtnim ishodom A. T., s tim da se o tome očitovala i prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi. Naime, dotična vještakinja je navela kako je J. Š. mogao biti ozlijeđen od streljiva ispaljenog iz automatske puške čijim ustima je dotični bio okrenut prednjom stranom tijela, a kako je to navela sudskomedicinska vještakinja. Pa ako je prednjom stranom tijela bio okrenut prema pušci iz koje je pucao drugooptuženik C.C.onda ga je dotični mogao i ustrijeliti. Što se tiče pok. A. T. dotični je mogao biti ustrijeljen iz pušaka kojima su se u kritičnom trenutku koristili kako prvooptuženik I.B. tako i drugooptuženik C. C.

Sudskomedicinska vještakinja prof. dr. sc. M. D. G. u pisanom kombiniranom vještačenju, te neposredno na raspravi, navodi ozljede koje su pretrpjeli žrtva oštećenik J. Š. i pok. A. T., s tim da su ozljede kod pok. A. T. prvotno opisane u zapisniku o obdukciji njegovog mrtvog tijela, također provedenoj po spomenutoj vještakinji. Tako za oštećenika J. Š. sudskomedicinska vještakinja u vještačenju i na raspravi navodi da je dotični zadobio dvije ustrijelne ozljede od čega jedna počinje na lijevoj nadkoljenici i završava u maloj zdjelici, a za drugu je navedeno da ima kanal prema desno u malu zdjelicu, ali nije jasno gdje je zaostalo drugo zrno streljiva. Ozljede same po sebi da ne upućuju na udaljenost pucanja. U trenutku zadobivanja ovih ozljeda tijelo J. Š. moglo je bit u bilo kojem položaju gdje je prednjom stranom okrenuto prema ustima cijevi oružja.

Što se tiče ozljeda pok. A. T. sudskomedicinska vještakinja je prilikom ispitivanja na raspravi navela kako ostaje pri svojem nalazu i mišljenju iznijetom u obdukcijskom zapisniku, te u kombiniranom vještačenju. Inače, iz navedenih materijala proizlazi kako je kod dotičnog pronađena ustrijelna rana desnog pazuha s oštećenjem desne karotidne arterije, desne štitne žlijezde, grkljana i dušnika, te prijelom vratne kralježnice i desne ključne kosti, kao i rana nagnječenja pluća, te rana nagnječenja lijevog čeonog područja. Ustrijelna rana započinje u području desnog pazuha, a završava na lijevoj strani zatiljka. Dakle, smjer strijelnog kanala je desno prema lijevo, od dolje prema gore i od sprijeda prema straga. Opisana ustrijelna rana desnog pazuha s oštećenjem unutrašnjih organa predstavlja tešku i po život opasnu tjelesnu povredu koja je dovela do smrtnog ishoda.

Sudskomedicinska vještakinja prof. dr. sc. M. D. G. na raspravi je između ostalog još navela kako je između položaja tijela pok. A. T. i oružja postojala visinska razlika. Naime, ako je pok. A. bio na nogama, s tim što se ne može znati koji je bio položaj njegovog tijela prije zadobivanja ustrijelne rane, onda je oružje iz kojeg je ispaljen smrtonosni metak moralo biti u nižem. Nadalje, ne može se znati ni položaj tijela onoga koji je iz puške pucao. Pokojni A. T. nakon ustrijelne rane nije se mogao dalje kretati, pri čemu misli na mogućnost hodanja, s tim da su određeni pokreti tijela svakako mogući. Inače, smrt kod dotičnog da je nastupila u relativno kratkom vremenu što proizlazi iz vrste zadobivenih tjelesnih ozljeda.

Sudska vještakinja za balistička i mehanoskopska vještačenja na raspravi je također ostala pri svom nalazu i mišljenju iz kombiniranog vještačenja. Nadalje je navela kako je u pisanom vještačenju zaključila da se oštećenik A. T. nalazio na pravcima i smjerovima hitaca ispaljenih od strane C. C. i I. B. iz iskaza svjedoka, s tim da je imala u vidu i situacijski plan kao prilog balističkom vještačenju sačinjenom po pok. B. T. (list 94 spisa). Također je navela kako o položaju I. B. zaključuje iz čahura koje su pronađene od streljiva koje je ispaljeno iz njegove puške, a označenih na situacijskom planu pod rednim brojevima 3 do 8. U odnosu na te čahure I.B. bi bio straga lijevo za nekih pet metara. Inače, između dotičnog i A. T. nije morala postojati visinska razlika već je postojala visinska razlika usta cijevi oružja u odnosu na strijelnu ranu. Dakle, da je oružje moglo biti u nižem položaju u odnosu na pok. A. T., ali onaj koji puca nije morao biti u nižem položaju. Na upit predsjednika vijeća vještakinja je ponovila bitnu činjenicu kako je pok. A. T. mogao biti pogođen na pravcu svog kretanja od pozicije na situacijskom planu označene kao broj 15 do broj 1 iz automatskih pušaka iz kojih su u kritičnom trenutku pucali kako prvooptuženik I.B. tako i drugooptuženik C. C.

Kao što je prije navedeno ovaj potonji bitni navod vještakinje S. K. o mogućnosti smrtnog ozljeđivanja pok. A. T. kako od strane prvooptuženika I. B. tako i od strane drugooptuženika C. C. je različit od navoda iz balističkog vještačenja sačinjenog po pok. B. T., a koji ističe kako do smrtonosnog ozljeđivanja A. T., obzirom na utvrđene pozicije aktera utuženog događaja, nije moglo doći od strane I. B., već da je do T. ustrijela i smrtnog stradavanja jedino moglo doći od strane C. C. No, budući je vještakinja za balistička i mehanoskopska vještačenja S. K., dipl. ing. bila na mjestu događaja prilikom provođenja djelomične rekonstrukcije, pa je u tom smislu imala više bitnih informacija za donošenje svog zaključka, ovo sudsko vijeće smatra kako je njeno vještačenje potpunije i adekvatnije. To tim više jer je navedena vještakinja kod svojeg nalaza i mišljenja, odnosno zaključaka iz pisanog kombiniranog vještačenja ustrajala i na raspravi prilikom ispitivanja, a kada su joj stranke i predsjednik sudskog vijeća postavljali brojna pitanja.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocijene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sudsko vijeće smatra nedvojbeno utvrđenim da su optuženici I.B. i C. C. počinili utuženo kazneno djelo, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ/97.

Pri odluci u ovoj kaznenopravnoj stvari ponajprije treba ukazati na niz važnih činjenica koje su tijekom rasprave, a obzirom na obrane optuženika, sukladne iskaze ispitanih svjedoka, te sadržaj drugih materijalnih dokaza neprijeporno utvrđene. Tako je neprijeporno utvrđeno da su 7. kolovoza 1993. u ranim jutarnjim satima u S., ispred ugostiteljskog objekta B., gdje su stanovali drugooptuženik C.C.i D. F., s kojima je kritične prilike bio i M. V., došli pripadnici Hrvatske vojske, postrojbi HOS-a A. T., J. Š. i prvooptuženik I.B. Dotični su bili u vojničkim odorama, te s automatskim puškama koje su držali u rukama.

Razlog dolaska A. T. i ostalih u S. je T. opravdana sumnja kako je s vozila, kojim su on i njegovi ratni drugovi došli s terena u S., ispred disco cluba S., D. F. kao bivši pripadnik HOS-a, oduzeo elektrokablove za paljenje motora. A. T. je bio revoltiran takvim postupanjem F. jer vozilo nije mogao upaliti ni vratiti se u bazu vojne jedinice u selo K., a uz to je očito bila povrijeđena i njegova vojnička čast, pa se uz potrebu da pronađe elektrokablove na neki način htio i razračunati s F. U toj namjeri A. T. je preko vlasnika ugostiteljskog objekta B. pozvao F., C. i V. da siđu iz apartmana, lažno navodeći kako dotične traži vojna policija i da je objekat u kojem su smješteni okružen pripadnicima vojne policije.

Kada su ovi sišli bosi i samo u donjim gaćama, A. T. je odmah počeo vikati pitajući gdje su kablovi, te je bez ikakvog ovlaštenja nastavio s primjenom sile i općenito se neovlašteno i neprimjereno ponašao. Tako je prisilio C. da donese ključ od F. vozila pretpostavljajući da su kablovi za paljenje motora terenskog vozila u F. vozilu, pa kada se to uspostavilo točnim nastavio je s negodovanjem, vikanjem, te je čak i kablovima udarao C. C. po leđima. Obzirom na nastalu situaciju, te obzirom na vjerojatni strah da mu se ne dogodi što loše, F. je uspio pobjeći u kuću.

U tom trenutku prema njemu su pucali J. Š. i I.B., ali ga nisu pogodili, s tim da je i A. T. prethodno pucao. Kada je D. F. ušao u kuću otišao je do svog apartmana na trećem katu, te s balkona pucao J. Š. pod noge. Iz njegovog svjedočkog iskaza, te iskaza svjedoka T. K. kao i svjedoka žrtve-oštećenika J. Š., koji navodi da je F. odličan strijelac, zaključiti je kako je dotični mogao pogoditi J. Š., ali to nije htio. Naime, u svom svjedočkom iskazu F. je kazao da je pucao samo kako bi drugoj strani dao do znanja da i on ima pušku.

Razvoj događaja je očito još više razljutio A. T. koji C. C. i M. V. koristi za pritisak prema D. F. govoreći ovima da zovu F., da se dotični preda. Koliko je ljut i koliko želi da F. iziđe iz apartmana A. T. je pokazao time što je C. C. smjestio na prednji kraj F. vozila, koje se nalazilo na proširenju s južne strane državne ceste (Jadranske magistrale), te je pucao pored njega, a M.

V. je smjestio na zadnji kraj navedenog vozila, također pucajući pored njega. Međutim, F. nije izlazio iz kuće, s tim da su se u međuvremenu J. Š. i I.B. postavili tako da su bili u zaklonu u odnosu na D. F., ujedno motreći s automatskim puškama "na gotovs" prema kući, odnosno balkonu na kojemu se pojavljivao F. U nakani daljnjeg pritiska prema F. A. T. izvodi C. C. iz vozila, te ga s uperenom puškom u leđa gura prema sredini ceste, odnosno mjestu gdje bi ga mogao vidjeti D. F. Prema iskazima svih sudionika događaja situacija je bila jako dramatična, uz napomenu kako drugooptuženik C.C. u svojoj obrani navodi da je doista mislio kako će ga A. T. ubiti, a koji strah je imao i M. V., kako to dotični također u svojem uvjerljivom svjedočkom iskazu navodi. Sudsko vijeće vjeruje da je drugooptuženik zaista mislio kako će biti ubijen, jer se u protivnom, tj. da nije bio suočen sa smrtnom opasnošću, dotični ne bi upustio u riskantan i po život opasan pothvat da A. T. otme pušku. I doista u jednom trenutku, dok je A. T. drugooptuženika C. C. prisiljavao da ovaj klekne na cestu, a kako to u svom uvjerljivom svjedočkom iskazu navodi M. V., drugooptuženik se rukama uhvatio za T. pušku, te je nastala borba između njega i T. za tu pušku. U konačnici drugooptuženik C.C.je oteo pušku, a A. T. se počeo odmicati od njega u pravcu F. vozila. Tada po iskazima svih ispitanih sudionika događaja dolazi do pucnjave. Naime, iz automatskih pušaka pucaju drugooptuženik C. C., J. Š. i prvooptuženik I.B. Neprijeporno je kako su u toj pucnjavi J. Š. i A. T. zadobili teške tjelesne ozljede opisane u izreci presude, a koje ozljede su kod A. T. dovele do smrtnog ishoda.

Dakle, nedvojbeno je kako su u utuženom događaju oštećenik-žrtva J. Š. i pok. A. T. zadobili ozljede djelovanjem streljiva koje je kritične prilike ispaljeno iz automatskih pušaka s tim da je uslijed zadobivenih ozljeda A. T. odmah i preminuo. Međutim, ne može se znati od čijeg ispaljenog streljiva je nastala ona prostrijelna rana na tijelu A. T. od koje je ovaj preminuo. No, u konkretnom slučaju za opstojnost utuženog kaznenog djela i odluku u ovoj kaznenopravnoj stvari poznavanje te činjenice nije neophodno.

Naime, predmetno teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ/97. čini onaj tko (između ostalog) općeopasnom radnjom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, a pri tome je prouzročena smrt jedne ili više osoba. Pa imajući u vidu neprijeporne činjenice kako su vatrenim oružjem, odnosno uslijed pucnjave u kojoj su sudjelovali prvooptuženik I.B. i drugooptuženik C. C., nanijete teške tjelesne ozljede žrtvi- oštećeniku J. Š., dok je A. T. smrtno stradao, nedvojbeno je zaključiti kako je predmetno kazneno djelo počinjeno. Međutim, postaviti je pitanje jesu li upravo optuženici I.B. i C.C. počinili to kazneno djelo, te ako su ga počinili u kojim je to bilo okolnostima i je li eventualno u ponašanju optuženika bilo elemenata koji bi isključili ili umanjili njihovu krivnju. Tj. trebalo je utvrditi sve relevantne okolnosti utuženog događaja.

Već prije su istaknute sve poznate neprijeporne činjenice pa je u nastavku obrazloženja ove presude potrebno samo odgovoriti na još jedno pitanje, odnosno utvrditi važnu činjenicu je li baš uslijed pucnjave optuženika, osim teškog tjelesnog ozljeđivanja J. Š., došlo i do smrtnog stradavanja A. T. Nema dvojbe da je u nastaloj pucnjavi, u kojoj su sudjelovali prvooptuženik I.B., drugooptuženik C.C.i žrtva-oštećenik J. Š., ovaj potonji zadobio one prije opisane ozljede. No, imajući u vidu zakonska obilježja utuženog kaznenog djela odgovor na pitanje od čijeg streljiva je stradao žrtva-oštećenik J. Š. (tj. da li ga je ustrijelio C. ili B.) nije relevantno. Relevantan je odgovor na prije postavljeno pitanje vezano za smrtno stradavanje A. T. A odgovor na to pitanje proizlazi iz sadržaja kombiniranog balističko traseološkog i sudskomedicinskog vještačenja, odnosno iskaza vještakinje S. K., dipl. ing. na raspravi, koja navodi kako se u trenutku smrtnog stradavanja pok. A. T. nalazio na pravcu djelovanja streljiva ispaljenih iz automatske puške prvooptuženika I. B., te automatske puške koju je u tom trenutku koristio C. C. J. Š. koji u ovom predmetu ima status žrtve-oštećenika nije mogao ustrijeliti i smrtno ozlijediti A. T., a to nije mogao učiniti ni D. F. imajući u vidu pozicije u kojima su se oni u kritičnom trenutku nalazili, te dovodeći njihove pozicije u svezu sa vrstom i načinom nastanka smrtonosnih ozljeda kod pok. A. T. Ovaj zaključak proizlazi iz ukupne dokazne građe, a osobito sadržaja kombiniranog balističko traseološkog i sudskomedicinskog vještačenja, odnosno iskaza sudskih vještakinja na raspravi. Dakle, budući je pok. A. T. imao samo jednu ustrijelnu ranu mogao ga je ustrijeliti i usmrtiti prvooptuženik I.B. ili drugooptuženik C.C.s tim da do kraja postupka, unatoč iscrpnom provođenju svih raspoloživih dokaza, nije bilo moguće utvrditi koji je od njih dvojice ustrijelio A. T., odnosno od čijeg streljiva je dotični smrtno stradao. Međutim, ta činjenica za odluku o tome jesu li optuženici počinili utuženo kazneno djelo (kako je to već prije navedeno), nije utjecajna.

Naime, da bi se u ponašanju optuženika ostvarila obilježja utuženog kaznenog djela bitno je utvrditi da li je uslijed pucnjave optuženika iz automatskih pušaka moglo doći do onih posljedica do kojih je u konkretnom slučaju i došlo (uz teško tjelesno ozljeđivanje J. Š. i smrt A. T.), te je bitno utvrditi jesu li optuženici bili svjesni mogućnosti nastanka tih posljedica i jesu li oni takav razvoj događaja željeli ili jesu li na takav razvoj događaja pristali. A životno je i logično zaključiti kako su optuženici bili svjesni da na taj način mogu ugroziti žI.te kako jedni drugima tako i drugim osobama i pristali su na sve moguće posljedice koje uslijed pucnjave iz vatrenog oružja mogu proizići pa tako i posljedice u vidu teškog tjelesnog ozljeđivanja J. Š. i smrtnog stradavanja A. T.

Činjenica je kako je povod opasnoj pucnjavi iz automatskih pušaka bilo neovlašteno postupanje smrtno stradalog A. T., koji je na nepropisan i krajnje neprimjeren način želio pronaći kablove za paljenje motora terenskog vozila kako bi se tim vozilom on i suborci mogli vratiti iz S. u vojnu bazu u K., a ujedno je želio i "riješiti odnose" s D. F., koji je prethodno, također postupajući neovlašteno i krajnje neprimjereno, s terenskog vozila oduzeo elektro kablove za paljenje motora. Pok. A. T. je u ono što je namjeravao učiniti "uvukao" i svoje suborce prvooptuženika I.

B., te žrtvu-oštećenika J. Š. Međutim, dotični ga nisu morali slušati budući je A. T., iako njihov neposredno nadređeni zapovjednik, od njih tražio nešto (da pođu u S. i poslije im je izdavao naloge da drže puške uperene prema D. F. i drugima, te da pucaju), a što nije predstavljalo borbeni zadatak, te su J. Š. i prvooptuženik I.B. znali kako je to što se od njih traži nedopušteno i opasno. Nadalje treba kazati kako je i drugooptuženik C.C.neočekivano i bez svog htjenja također "uvučen" u utuženi događaj. Međutim, istaknute činjenice nisu ispričive naravi za prvooptuženika I.

B., a ni za drugooptuženika C. C. Naime, već je navedeno kako prvooptuženik I.B. nije trebao ni smio poduzimati neovlaštene i opasne radnje koje su u konačnici dovele do posljedica opisanih u izreci ove presude. A što se tiče drugooptuženika C. C. istaći je kako neprimjereno ponašanje A. T., pa i njegove izravne prijetnje oružjem, te pucanje pored njega (C.C.) i M. V., a prije toga i pucanje I. B. i J. Š. prema D. F., nisu one okolnosti koje opravdavaju kasnije ponašanje C. C. Kada je drugooptuženik C.C. uspio oduzeti automatsku pušku od pok.

A. T. dotični je mogao birati hoće li ostalim sudionicima događaja dati do znanja da neće pucati, te tražiti da tada i oni ne pucaju, ili će započeti s pucnjavom. On je izabrao ovu drugu opciju, tj. opciju pucnjave koja ga ne ispričava u ni jednom smislu, pa ni u smislu eventualnog postupanja u nužnoj obrani. Naime, prema odredbi čl.

29. st.

2. KZ/97, nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pa kako drugooptuženik C.C.više nije bio izvrgnut izravnom napadu pok. A. T., a da je upozorio prvooptuženika I. B. i J. Š. kako neće pucati, te tražio da ne pucaju ni oni, onda mu ne bi prijetila opasnost ni od njih. Međutim, kako je to već navedeno, drugooptuženik C.C.je bez upozorenja odabrao opciju pucanja iz automatske puške, odnosno došlo je do unakrsne pucnjave, pri čemu je dotični pristao na sve posljedice koje iz toga mogu proizići, a koje okolnosti (jer nije bila riječ o neophodnoj obrani već o napadu) isključuju moguće postupanje drugooptuženika C. C. u nužnoj obrani.

Dakle, optuženici I.B. i C.C.počinili su radnje u kojima su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela, teškog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ/97. Dotični su u potpunosti bili svjesni onog što čine i pristali su na posljedice u vidu izazivanja opasnosti za život i tijelo kako jedni drugima tako i drugim osobama, odnosno svjesno su pucali jedni prema drugima i prema drugim osobama, pristajući da time dovedu u opasnost živote i tijelo nazočnih, a što se i dogodilo budući je osim teškog tjelesnog ozljeđivanja J. Š. i A. T. smrtno stradao. Prema tome, optuženici su postupali s neizravnom namjerom, s tim da nije bilo nikakvih sumnji u njihovu ubrojivost, odnosno nije bilo nikakvih razloga koji bi doveli u pitanje njihovu krivnju, pa ih je valjalo proglasiti krivima i osuditi po zakonu.

Inače, optuženici su predmetno kazneno djelo počinili u vrijeme kada je na snazi bio Krivični zakon Republike Hrvatske (NN 32/93-pročišćeni tekst), a po kojem Zakonu i to po odredbi čl. 155. st. 2. je za navedeno kazneno djelo bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine, što znači da je gornja granica zapriječene zatvorske kazne bio tadašnji opći Minimum od petnaest godina. No, u međuvremenu je donesen novi zakon i to Kazneni zakon (NN 110/97) koji je stupio na pravnu snagu 1. siječnja 1998., a koji zakon je poslije više puta mijenjan. U spomenutom Kaznenom zakonu (NN 110/97) i to u odredbi čl. 271. st. 2. za predmetno kazneno djelo propisana je kazna zatvora od 3 do 12 godina, dok je izmjenom i dopunom tog zakona od 16. lipnja 2006. (NN 71/06) za predmetno kazneno djelo opet bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od najmanje 3 godine. Konačno 7. studenog 2011. donesen je, te je 1. siječnja 2013. na pravnu snagu stupio i najnoviji Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15), a po kojem zakonu i to u odredbi čl. 222. st. 2. je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina. Kod takvog stanja stvari sudsko vijeće je u smislu načela obvezne primjene blažeg zakona, propisanog odredbom čl. 3. st. 2. KZ/11, moralo procijeniti koji je zakon za optuženike najblaži i upravo taj zakon primijeniti. Pa kako je po Kaznenom zakonu (KZ/97) za predmetno kazneno djelo, a prema spomenutoj odredbi čl. 271. st. 2., propisana najblaža sankcija, sudsko vijeće je u konkretnom slučaju primijenilo upravo taj Zakon.

Nakon što je utvrđeno da su optuženici počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivima trebalo je odlučiti o kaznenopravnoj sankciji. U tom smislu sudsko vijeće je prosuđivalo vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, te visinu zapriječene kazne zatvora za to kazneno djelo, kao što je prosuđivalo i osobnost samih optuženika, te konkretne okolnosti počinjenja kaznenog djela, a sve vodeći računa o društvenoj opasnosti počinjenja ovog kaznenog djela. Tako je sudsko vijeće obojici optuženika u olakotnom smislu uzelo u obzir okolnost da je utuženi događaj "tragična refleksija rata", a u koji događaj su optuženici "uvučeni" od strane drugih aktera, što je prije obrazloženo. Prvooptuženiku je u olakotnom smislu uzeto u obzir još i njegova dosadašnja neosuđivanost, te primjereno držanje u postupku. Posebno otežavajućih okolnosti kod optuženika nije bilo.

Pa imajući u vidu sve naprijed navedeno sudsko vijeće je optuženike, uz primjenu instituta o ublažavanju kazni propisanog odredbom čl. 57. KZ/97, za predmetno kazneno djelo osudilo na kazne zatvora u trajanju manjem od zapriječene kazne za to djelo (od 3 do 12 godina), i to na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i četiri mjeseca, očekujući kako su takve sankcije adekvatna i da će se upravo takvim sankcijama postići svrha specijalne i generalne prevencije.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenici A. T., G. T., I. H., I. K. i M. K. s imovinskopravnim zahtjevom su upućeni u parnicu, budući se tijekom postupka nije došlo do podataka koji bi pružali pouzdanu osnovu za donošenje odluke u smislu dosuđenja imovinskopravnog zahtjeva.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, sudsko vijeće je optuženike I. B. i C. C. obvezalo na naknadu troškova ovog postupka i to prvooptuženika I. B. na ukupan iznos od 6.035,35 kn, a drugooptuženika C. C. na ukupan iznos od 8.035,35 kn, od čega se obojici optuženika iznos od po 1.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen srazmjerno trajanju i složenosti postupka, dok im je iznos od po 2.402,6 kn određen na ime naknade troškova vještačenja, te iznos od po 2.534,75 kn na ime naknade troškova tumača, a iznos od po 98,00 kn na ime naknade troškova svjedoka, s tim da je drugooptuženiku C. C. određen iznos od 2.000,00 kn i na ime naknade za branitelja po službenoj dužnosti, dok će se o troškovima za branitelja po službenoj dužnosti prvooptuženika I. B. odlučiti naknadno kada ti troškovi budu poznati.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 7. srpnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Vladimir Živaljić

Sandra Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.