Rev-x-478/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 478/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u K. S., protiv tuženika S. Ć. iz K. K., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžsp- 60/10 od 13. prosinca 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću br. P-162/09 od 22. prosinca 2009., ispravljeno rješenjem istoga suda br. P-162/09 od 18. listopada 2010., dana 7. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti kolnika i staze preko čest. zem. 1010/1 k.o. K. K. time što je sredinom listopada 2003. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1010/1 k.o. K. K. sa zapadne strane sazidao zid dužne cca 4,40 m, visine 0,30 m, širine 0,20 m na potezu od stupa C do F, te na isti zid postavio željezne šipke između istih točaka i to na međašnom dijelu navedene nekretnine i nekretnine tužitelja čest. zem. 1010/5 k.o. K. K., te između opisanog zida i stupa (F) razapeo žicu visine 0,60 m i to u pravcu zapad – jugoistok između F i E, sve prema skici vještaka A. Z. od 20. travnja 2006., pa je naloženo tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni navedeni zid sa željeznim šipkama, te da se ubuduće kloni svakog takvog i sličnog smetanja (toč. I.). Odbačena je tužba u dijelu gdje je tužitelj tražio da se utvrdi da je tuženik sredinom listopada u točci F skice vještaka A. Z. od 20. travnja 2006. sazidao betonski stup širine 0,25 x 0,25 visine 1,48 iz kojeg se izdižu betonirane željezne šipke za 0,25 iz betona, kao i nalog da se taj stup ukloni (toč. II.). Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.494,16 kn (toč. III.).

Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe stranaka i u cijelosti je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), pri čemu se tuženik poziva i na odredbu čl. 373. a ZPP. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijana rješenja na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, odnosno podredno da se ukinu pobijane odluke i da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj prije svega ističe da je revizija nedopuštena, pa se predlaže istu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 443. st. 4. ZPP protiv rješenja donesenih u parnicama radi smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP. U čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja i utvrđeno da je tuženik tužitelja smetao u posjedu prava stvarne služnosti, a djelomično je tužba tužitelja odbačena, pa se radi o slučaju u kojem je postupak pravomoćno završen. Kako se radi o parnici radi smetanja posjeda, to je u skladu s odredbom čl. 443. st. 3. ZPP dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je bilo određeno da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik se u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 373. a ZPP, budući da sud drugoga stupnja navedenu odredbu nije uopće primijenio, a do primjene bi došlo samo u slučaju kada bi sud drugoga stupnja utvrđivao činjenice koje sud prvog stupnja nije utvrdio, a što nije slučaj u konkretnom predmetu.

U reviziji tuženik nije određeno postavio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a revizijski sud nije ovlašten sam iznalaziti i postavljati pitanje. Iz sadržaja revizije vidljivo je da tuženik ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

Stoga nisu ostvarene pretpostavke da bi se o reviziji tuženika moglo meritorno odlučivati, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. srpnja 2015.

Sudac:

Damir Kontrec, v.r.