Rev-1043/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1043/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Davorke Lukanović Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. J. iz Š. i II. tužitelja K. J. iz Š., kojeg zastupa majka A. J., a oboje tužitelja zastupani po punomoćniku D. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & Ć. j.t.d. u V., protiv tuženika Z. J. iz B., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2587/08-3 od 18. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-382/08-9 od 18. rujna 2008., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenom 14. studenog 2007. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i pok. Đ. J. kao primatelja uzdržavanja, ovjerenom od suca Općinskog suda u Županji poslovni broj R2-67/07 od 14. studenog 2007. uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 7.285,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) na pogrešnu primjenu materijalnog prava kao i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, u postupku koji je prethodio reviziji nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Predmet spora je zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja istaknut od strane pravnih sljednika primatelja uzdržavanja protiv davatelja uzdržavanja time da je kao razlog za traženje raskida u činjeničnim navodima tužbe navedena povreda načela savjesnosti i poštenja na strani davatelja uzdržavanja koja je postojala u vrijeme sklapanja tog pravnog posla, a koja je imala za posljedicu da je ugovor protivan moralu.

Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) kojeg treba primijeniti, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli tužbu kojom su zahtijevali raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju samo zbog razloga ništetnosti (apsolutne ništetnosti) ističući pored povrede načela savjesnosti i poštenja, i to da bi ugovor bio protivan moralu društva.

Kako bi okolnost da je ugovor protivan moralu društva predstavljala razlog za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora, a takav deklaratorni tužbeni zahtjev u ovom predmetu nije postavljen, to su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora jer se tužitelji u činjeničnim navodima tužbe nisu ni pozvali na neki razlog iz čl. 583. st. 2. i 3. ZOO zbog kojeg bi se moglo zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Konačno, na revizijski prigovor da na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti valja odgovoriti da odredba čl. 327. st. 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da suprotno čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva kojeg su stranke stavile u postupku.

U granicama zahtjeva kojim je traženo da se ugovor raskine sudovi nisu bili ovlašteni raspravljati o postojanju eventualne apsolutne ništetnosti tog pravnog posla jer se raskinuti može samo onaj ugovor koji postoji, a ne i ništetan ugovor s kojim se postupa kao da nije sklopljen, kao da pravno ne postoji.

Međutim, obzirom da je u ovom predmetu istaknut i zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, samo u okviru tog zahtjeva sudovi su bili ovlašteni i po službenoj dužnosti ocjenjivati je li pravno valjan ili je ništetan sporni pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

U ovom predmetu posebno u prvostupanjskoj presudi navedeni su valjani razlozi koje je drugostupanjski sud prihvatio o tome da predmetni ugovor nije protivan moralu društva.

U prilog tome ističe se da se ugovor u sadržanoj smislu ispunjavao znatan broj godina prije sklapanja pa tuženikovo znanje o teško narušenom zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja u takvim okolnostima ne upućuje na njegovu nesavjesnost i nepoštenje posebno kada je upravo prednik tužitelja kao primatelj uzdržavanja inicirao (zahtijevao) sklapanje ugovora.

Zbog toga ne može biti riječi o tome da bi ugovor bio ništetan zbog protivnosti morala društva.

Konačno, revizijski prigovor u kojem se samo na razini izražene sumnje ističe da prednik tužitelja prilikom potpisivanja spornog ugovora nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojih postupaka također se ne može prihvatiti razmatran niti kao prethodno pitanje u pogledu ispitivanja osnovanosti dijela zahtjeva za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

Naime, kako je rečeno, u ovom predmetu u činjeničnim navodima tužbe kao razlog ništetnosti nije istaknuta poslovna nesposobnost i s time u vezi nesposobnost za rasuđivanje primatelja uzdržavanja već to da je ugovor sklopljen protivno moralu društva pa sudovi pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti u okviru zahtjeva za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja nisu bili ovlašteni ocjenjivati postupanje tog razloga ništetnosti.

Zbog toga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Ujedno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovor na reviziju.

U Zagrebu, 8. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Dr.sc. Ivan Kaladić, v.r.