Rev-1315/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1315/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika V. Š. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. M., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu M. - M. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž 706/05 od 2. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju posl. br. P 302/00 od 26. studenog 2004., u sjednici održanoj dana 6. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.377,55 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 15.04.1999. godine sa kamatom od 4% mjesečno koja na navedeni iznos teče od 15. travnja 1999. godine do isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 35.380,00 kuna, roku od 15 (petnaest) dana.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident se, prije svega, poziva na odredbu čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), ali ne navodi o kojoj bi bitnoj povredi bila riječ od navedenih u toj odredbi. No, iz sadržaja revidentovih navoda može se zaključiti da je riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer revident smatra „da je sud donoseći pobijanu presudu na način i u obliku kakvom ista glasi, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sama izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima iznijetim u obrazloženju presude, a također bi se moglo reći da presuda nema valjanih razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su dati razlozi nejasni i proturječni.“

Međutim, suprotno revidentovim navodima obje nižestupanjske presude sadrže razumljive izreke bez proturječnosti s obrazloženjima tih odluka, a obrazloženja tih odluka sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama. Posebno, treba dodati da obrazloženje drugostupanjske presude sadrži razloge o svim žalbenim prigovorima koji se odnose na odlučne činjenice, pa se pravilnost i zakonitost odluke mogu sa sigurnošću ispitati.

Također, revident se poziva i na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, ali revizijski navodi u tom pravcu su sadržajno prigovori utvrđenom činjeničnom stanju u postupku pred nižestupanjskim sudovima. S obzirom na to takvi navodi, prije svega, nemaju značaja u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za isplatu novčanog potraživanja koje je tužitelju preneseno cesijom (ugovorom o ustupu potraživanja) od zajmodavca tuženika M. M..

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je na temelju ugovora o zajmu tuženik od M. M. 22. veljače 1995. primio iznos od 32.142,85 DEM,

- da je ugovorom o ustupanju potraživanja (cesijom) sklopljenim 12. travnja 1999. M. M. prenio svoje potraživanje iz tog ugovora o zajmu deviza na tužitelja,

- da je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o ustupu potraživanja tuženik već bio isplatio (vratio) M. M. i veći novčani iznos deviza od onoga koji je primio.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je ugovor o zajmu deviza između M. M. i tuženika bio ništav u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) – što ima za posljedicu vraćanje onog što je primljeno u smislu odredbe čl. 104. ZOO. Kako je tuženik iznos koji je primio isplatio M. M. i time ispunio svoju obvezu vraćanja u smislu odredbe čl. 104. ZOO, navedeno potraživanje je prestalo, pa nižestupanjski sudovi odluku temelje na stajalištu da u vrijeme ugovora o ustupu potraživanja to potraživanje više nije postojalo – pa nije niti moglo biti preneseno na tužitelja ugovorom o ustupu potraživanja u smislu odredaba čl. 436. do 445. ZOO.

Iz sadržaja predmetne revizije je vidljivo da su revidentovi navodi u cijelosti usmjereni na prigovore činjenične prirode – analiza provedenih dokaza i izvođenje zaključaka drugačijih od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na visinu pozajmljenog i vraćenog deviznog novčanog iznosa, dok se u odnosu na primjenu materijalnog prava ne navodi ništa određeno.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu ne mogu biti niti uzeti u razmatranje.

Prema odredbi čl. 392. a) ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Kako revident ne navodi ništa određeno u odnosu na primjenu materijalnog prava, osim što navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zbog niza povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, taj revizijski razlog nije niti mogao biti predmet ispitivanja po revizijskom sudu.

Iz tih razloga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.