II Kž-106/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 106/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. ožujka 2014. broj Kv-Us-16/14 o obustavi izvršenja kazne i određivanju istražnog zatvora, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05.– dalje u tekstu: KZ/97) pod točkom I., na temelju članka 507. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženom D. G. obustavljeno je izvršenje kazne zatvora, a pod točkom II., na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08 određen mu je istražni zatvor, u koji mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G., osobno i putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, optuženika pusti na slobodu i odrede mu se mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

II Kž 106/14-4

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja zaključio da u odnosu na optuženog D. G. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. KZ/97 proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Optuženi D. G. je, nakon što mu je ukinut pritvor rješenjem prvostupanjskog suda broj Kv-838/06 od 20. listopada 2006., postao nedostupan na adresi prebivališta u M., …, zbog čega mu je i suđeno u odsutnosti, te je uhićen tek po raspisanoj međunarodnoj tjeralici 15. listopada 2013. u Republici Crnoj Gori, nakon čega je, 13. veljače 2014. izručen u Republiku Hrvatsku. Imajući, dakle, u vidu duljinu razdoblja u kojem je optuženik bio nedostupan pravosudnim tijelima, težinu terećenog kaznenog djela i kaznu zatvora koja mu se može izreći u slučaju osuđujuće presude u obnovljenom postupku, postoji opravdana bojazan da bi on boravkom na slobodi mogao pobjeći i ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, i to neovisno o činjenici da isti ima državljanstvo Republike Hrvatske. Stoga je opravdano određivanje istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Nadalje, optuženiku je opravdano određena mjera istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je pravomoćno osuđen presudom Višeg suda u Podgorici broj K-160/02 od 28. listopada 2003. zbog kaznenih djela teške tjelesne povrede iz članka 36. stavka 4. KZ RCG, teške krađe iz članka 145. stavka 1. točke 3. KZ RCG te kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 245. stavka 1. KZ SRJ, dakle istovrsnog kaznenog djela kakvo mu se i ovdje stavlja na teret. Kada se uzme u obzir i to da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik bez zaposlenja i stalnih izvora prihoda, tada sve navedeno, i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja, upućuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, ukoliko bi se nalazio na slobodi, mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Okolnost da je u pobijanom rješenju omaškom navedeno da je optuženik osuđen zbog kaznenog djela ubojstva na mah, umjesto ispravno zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 145. stavka 1. KZ RCG, nije od odlučnog značaja za procjenu postojanja reiteracijske opasnosti na strani optuženika. Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da se strana kaznena presuda nije mogla uzeti u obzir kao jedan od kriterija za procjenu te opasnosti. Naime, prethodna pravomoćna osuđivanost za kaznena djela ukazuje na raniji život, ličnost i usklađenost optuženika s pravnim propisima bez obzira na to je li donesena od strane domaćeg ili stranog suda.

Uzevši u obzir sve izložene okolnosti, svrha zbog koje je optuženom D. G. određena mjera istražnog zatvora za sada se ne bi mogla ostvariti određivanjem blažih mjera, odnosno jamstvom ili mjerama opreza oduzimanja putne isprave, zabrane napuštanja boravišta ili javljanja određenoj osobi, kako to sugerira žalitelj.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje ovaj

II Kž 106/14-4

drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Zapisničarka:

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r. Maja Ivanović Stilinović, v.r.