Revr-1379/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1379/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz S., …, koju zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u S., protiv tuženika T. commerce d.d. S., …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 408/09 od 26. veljače 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-686/07 od 15. prosinca 2008., u sjednici održanoj 1. prosinca 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopušten otkaz ugovora o radu broj 308/02 od 3. lipnja 2002. koji je tuženik dao tužiteljici, naređeno je tuženiku tužiteljicu vratiti na rad na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkaza te je utvrđeno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 7.076,00 kn (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Predmet ovog postupka je utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika pa je u ovom predmetu dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP, tzv. redovna revizija.

Odredbom čl. 392. a. ZPP propisano je da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini revident. Revizijski navod da nisu prihvaćeni dokazi tuženika, zbog čega nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, upućuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 300. ZPP.

Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom pa ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na navedenu povredu odredaba parničnog postupka.

Osim toga, treba reći da je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa se navodi tuženika ne mogu prihvatiti.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Prema tome, u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident, a nije ostvarena ni bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. ZPP.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 24. travnja 2002. tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika (dalje: Program),

- da je u Programu poimenično navedena lista viška radnika za koje su utvrđeni ukupni radni staž, godine života, stručna sprema i radno mjesto,

- da je na temelju Programa tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici 3. lipnja 2002. (poslovno uvjetovani otkaz),

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučio. S obzirom na navedena utvrđenja sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev, jer su ocijenili da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici, a koji se temelji na Programu koji ne sadrži sve zakonske kriterije iz čl. 106. st. 3. Zakona o radu „Narodne novine“ („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, - dalje: ZR) – obvezu uzdržavanja koja tereti radnika, a tuženik nije dokazao da je primijenio sve zakonske kriterije.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. odjeljak 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Odredbom st. 3. istog članka propisano je da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac ima autonomno pravo odlučiti kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, ali odredba čl. 106. st. 3. ZR je ograničenje poslodavca kojem su postavljeni određeni kriteriji sve u cilju zaštite određene kategorije radnika. Zato i u provedbi Programa, kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac je dužan voditi računa o kriterijima iz čl 106. st. 3. ZR, a ne ih neke zanemariti, kako je to bilo u konkretnom slučaju.

Naime, kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi, Program ne sadrži sve zakonske kriterije, tj. obvezu uzdržavanja koja tereti radnika, a niti tuženik nije dokazao da je kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, vodio računa o tom zakonskom kriteriju.

Pri tom treba reći da je poslodavac ovlašten dati prednost bilo kojem od navedenih kriterija u čl. 106. st. 3. ZR, imajući na umu koji su kriteriji odgovarajući razlozima zbog kojih se daje otkaz. No, u takvoj situaciji to mora biti vidljivo ili iz odluke poslodavca ili iz Programa zbrinjavanja viška radnika ili bi to trebalo biti utvrđeno u postupku, što ovdje nije slučaj.

Zbog iznesenog pravilno su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nedopuštenom odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP ).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. prosinca 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.