Rev-404/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 404/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B.

V. iz D. D. ..., protiv tuženika D. R. iz B. ..., radi ispunjenja ugovora plaćanjem, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 11. X. 1990. br. Gž 2188/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 16. V. 1990. br. P 356/89-26, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom odbijana je žalba tužitelja i potvrdjena presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan tužitelju s naslova ispunjenja ugovora o prodaji platiti i daljnji iznos od 720 dinara sa zateznom kamatom.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Nepotpunost ili pak pogrešnost utvrdjenja činjeničnog stanja nije dopušteni revizijski razlog prema odredbama čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), pa činjenična osporavanja sadržana u reviziji tužitelja ne mogu biti predmet ispitivanja valjanosti pobijane presude.

U odnosu na istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja kazati da je taj razlog paušalno istaknut, što znači, da tužitelj ne ukazuje odredjeno na postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa s obzirom da u postupku nije učinjena u odnosu na tužitelja apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, jedina povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to taj i tako izneseni revizijski razlog nema opravdanja.

Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži od tuženika ispunjenje ugovorne obveze po ugovoru o prodaji tuženiku odredjene nekretnine - daljnju isplatu iznosa od 720 dinara na ime ugovorene cijene, prema tvrdnji tužitelja, u iznosu od 850 dinara.

O visini ugovorene cijene za prodanu nekretninu, a to temeljem usmena ugovora i predaje nekretnine tuženiku u posjed, utvrdjenje je sudova da su stranke ugovorile, a tuženik u cijelosti i isplatio iznos od 90 dinara.

Prema tome, kada su sudovi utvrdili da je navedeni iznos bila stvarna volja stranaka, tada sve da se za odnosno zemljište moglo u to vrijeme postići daleko viša cijena nema utjecaja na predmetni tužbeni zahtjev, jer se na odnos stranaka primjenjuju, prije svega, ugovorena prava i obveze (odredba čl. 454. st. 1. Zakona 0 obveznim odnosima i čl. 20. Zakona o obveznim odnosima), a koja su prema utvrdjenju sudova i u cijelosti izvršena (plaćanje ugovorene cijene i predaja zemljišta tuženiku u posjed).

S obzirom da su sudovi pravilno primijenili materijalno- pravne odredbe na sporni odnos, to je revizija neosnovana i u odnosu na taj revizijski razlog, pa je odbijena temeljem odredbe čl. 393.

ZPP.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.