I Kž-108/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 108/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibi, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. I. L., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. veljače 1997. godine br. K-73/96, u sjednici održanoj 14. svibnja 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba opt. I. L. je bespredmetna.

III. Protiv opt. I. L. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 3. veljače 1997. godine br. K-73/96 oglasio je krivim opt. I. L. zbog krivičnog djela bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. KZRH i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. studenog 1996. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od alkohola.

Na temelju čl. 340. ZKP optuženik je oslobođen od optužbe da bi počinio krivično djelo silovanja u pokušaju iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana

I Kž 108/1997-3

presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Žali se i optuženik po branitelju G. N., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 21. travnja 1997. godine br. Ktž-320/97 predložio je da se žalba županijskog državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP budući je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.

Optužnicom, državno odvjetništvo optuženika optužuje za dva krivična djela počinjena u realnom stjecaju, na štetu M. P. i to krivično djelo silovanja u pokušaju iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, u toč. 1. i krivično djelo bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. i 3.

KZRH, u toč. 2. dispozitiva optužnice.

Sud prvog stupnja optuženika oglašava krivim za krivično djelo bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. KZRH, pri čemu mijenja činjenični opis tog djela u odnosu na optužnicu, dodajući "stoje dana 22. studenog 1996. godine oko 19 sati u mjestu V., općina K., nakon stoje razbio prozor na kući M. P., stare 67 godina, pa kroz tako načinjeni otvor ušao u kuću, da bi zadovoljio svoju spolnu pohotu, naredio M. P. da legne na krevet te je gurnuo na krevet i skinuo joj suknju, a potom i gaćice i čarape, legao na oštećenicu gurajući svoj spolni organ pored njezina, čemu se ona protivila govoreći da je pusti na miru da je ona stara žena, operirana te da ima sašivenu rodnicu" ...., tako da sada izreka osuđujućeg dijela pobijane presude (toč. 2. optužnice) sadrži i dio dispozitiva optužnice za krivično djelo silovanja u pokušaju (toč. 1. optužnice), za koje djelo je optuženik istovremeno oslobođen od optužbe, istom presudom. Na taj način je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju se žalbom državnog odvjetnika ukazuje.

S tim u svezi i činjenično stanje se ukazuje za sada pogrešno utvrđenim. Naime, utvrđujući slijed događaja, kako je gore naveden, te imajući u vidu iskaz oštećene M. P. koja je iskazala da je sreća da optuženik sa svojim spolnim organom, koji mu je bio ukrućen, nije pogodio u njezinu rodnicu već sa strane, nakon čega se zadovoljio guranjem spolnog uda u anus oštećenice, sud prvog stupnja zaključuje da je, prilikom skidanja oštećenice, optuženik imao namjeru izvršiti obljubu, ali se uslijed riječi oštećenice da ima sašivenu rodnicu opredijelio da spolnu pohotu zadovolji analnim koitusom. Time sugerira da se optuženik odlučio za krivično djelo bludnjih radnji, ne razmatrajući u dovoljnoj mjeri da li je svojim postupanjem ostvario i bitna obilježja krivičnog djela silovanja u pokušaju odnosno da li je optuženik objektivno mogao dovršiti silovanje, ali je od toga odustao pod utjecajem riječi oštećenice, te zbog toga što se pojavila mogućnost da se zadovolji analnim koitusom, koji je u konkretnom slučaju bio supstitucija za nasilnu obljubu. U tom slučaju bi se eventualno moglo

I Kž 108/1997-3

razmatrati pitanje dobrovoljnog odustanka od prvog krivičnog djela iz optužnice i drugi dio aktivnosti optuženika, koji se prema pravilnom utvrđenju iz pobijane presude sastojao u nasilnom zadovoljavanju spolnog nagona guranjem spolnog organa u anus oštećenice, promatrati stvarno i pravno izdvojeno.

Zaključujući da se u postupanju optuženika radi o krivičnom djelu bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. KZRH sud prvog stupnja ne uzima u obzir da je oštećenica, u vrijeme počinjenja djela, bila u dobi od 67 godina, na što također opravdano ukazuje državni odvjetnik u žalbi. Naime, ne može se za sada isključiti da stavljanje spolovila optuženika u analni otvor oštećenice koja je bila u visokoj životnoj dobi, na utvrđeni način, ne predstavlja postupanje na naročito ponižavajući način, koju okolnost sud prvog stupnja ne utvrđuje već se samo ograničava na utvrđivanje da djelo za koje optuženika oglašava krivim nije počinjeno na okrutan način.

Stoga će sud u ponovljenom postupku otkloniti nedostatke na koje je ukazano, posebno bitnu povredu postupka, provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge na koje stranke ukazu, radi podrobnog i pouzdanog utvrđenja činjeničnog stanja na osnovu kojeg će biti u mogućnosti donijeti zaključak da li se u ovom slučaju radi o stjecaju dva krivična djela protiv dostojanstva ličnosti i morala, pokušaju silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH od kojeg je optuženik eventualno dobrovoljno odustao u smislu čl. 19. st. 1. OKZRH i bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. i 3. KZRH odnosno koja djela i u kojem obliku je počinio.

Obzirom da je uvažena žalba državnog odvjetnika zbog utvrđene bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba optuženika zbog odluke o kazni, kao i žalba državnog odvjetnika u tom dijelu je za sada bespredmetna.

Ispitujući postoje li još razlozi za pritvor protiv optuženika, na temelju čl. 375. st. 4. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da i dalje opstoji pritvorska osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP po kojoj je pritvor protiv optuženika određen i produljivan, zadnji puta rješenjem od 3. veljače 1997. godine br. K-73/96.

Naime, s obzirom na optuženikov alkoholizam i agresivnost u alkoholiziranom stanju, te ustanovljena obilježja osobnosti koja ga usmjeravaju k abnormnim socijalnim odnosima, postoje takve osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja djela, na što upućuje nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 375. st. 1. i 4. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. svibnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ante Potrebica, v.r.