Rev-87/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 87/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz B., koga zastupa S. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, koga zastupa N. G. i D. V. iz B., sada nepoznata boravišta, koga zastupa skrbnik za poseban slučaj A. G., odvjetnik u V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 17. listopada 2002. godine, br. Gž 1269/02-3, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 18. listopada 2001. godine, br. P 74/98-42, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru od 17. listopada 2002. godine, br. Gž 1269/02-3 u dijelu koji se odnosi na tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba i u tom dijelu se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda dužni su tuženici solidarno platiti tužitelju na ime naknade materijalne štete ukupno iznos od 38.752,38 kn, te na ime naknade nematerijalne štete iznos od 185.000,00 kn, te mu plaćati mjesečno u obliku rente iznos od 1.850,00 kn, sve zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Drugostupanjski sud je preinačio presudu prvostupanjskog suda i u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje tužbeni zahtjev odbio.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, odnosno da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak revizije.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetni štetni događaj zbio ... godine i da ga je uzrokovao tuženik D. V. upravljajući neosiguranim motornim vozilom. Stoga je taj sud primijenio odredbu čl. 91. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97) po kojoj oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

Zato je taj sud tuženi ured utvrdio odgovornim za konkretnu štetu solidarno sa štetnikom, tj. tuženikom D. V..

Utvrdivši da je tužitelj pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu, te utvrdivši visinu pojedinih vrsta te štete, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu.

Drugostupanjski sud je prihvatio prigovor iz žalbe tuženoga ureda da se štetni događaj dogodio na području koje je u to vrijeme bilo pod upravom UNTAES-a, u kojem se tada odvijao proces mirne reintegracije u pravni poredak Republike Hrvatske, a koji proces je završen 15. siječnja 1998. godine, pa da se stoga u to vrijeme na tom području nisu primjenjivali propisi Republike Hrvatske.

Stoga taj sud dalje navodi da se u to vrijeme nije primjenjivao ni Zakon o osiguranju, tj. njegov čl. 91., po kojem bi spomenuti ured bio odgovoran za konkretnu štetu.

Zato je taj sud preinačenjem presude prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev odbio. Iz priložene Direktive prelaznog upravitelja za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem koja prileži spisu, od 29. svibnja 1997. godine i koju je ovaj donio na temelju sastanka Hrvatske delegacije s predstavnicima UNTAES-a i lokalnih Srba u Borovu Naselju od 15. svibnja 1997. godine proizlazi da će na sve slučajeve koji „dođu pred sud“ od 1. lipnja 1997. godine pravosuđe regije (sudovi, državno odvjetništvo, odvjetnici itd.) početi primjenjivati Ustav Republike Hrvatske, te sve ostale zakone Republike Hrvatske, uključujući kaznenu, građansku, trgovačku i upravnu legislativu za sve slučajeve koji nastanu u regiji.

Predmetni spor je „došao pred sud“ 26. veljače 1998. godine kada je podnesena tužba, pa se u skladu s Direktivom na njega treba primijeniti hrvatsko pravo, konkretno Zakon o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97), koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi.

Direktiva nema nikakav utjecaj na mandat UNTAES-a te ostaje vrijediti dok se ne odredi drukčije.

Spomenutu direktivu drugostupanjski sud nije imao na umu prilikom presuđenja, pa je stoga materijalno pravo pogrešno primijenio.

Budući da je dakle taj sud odlučio na prije navedeni način, nije ocijenio ostale žalbene navode tuženika iznesene u žalbi.

Iz tih razloga je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što razmotri i ocjeni osnovanost žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja donijeti novu odluku.

U Zagrebu, 18. svibnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.